U današnje vrijeme svi slavimo Božić na sličan način, ali nekad su običaji bili drugačiji i razlikovali se od regije do regije. Kako bi vam upotpunili i uljepšali ovaj Božić, prisjetit ćemo vas na stare slavonske božićne običaje.
U Slavoniji je običaj da se na Božić u kući dariva prvo muško dijete, kada u ranu zoru dječaci pohode kuće u susjedstvu, rodbine tzv. poležaji, kada domaćinu zaželi obilje roda u novoj godini, njemu se daje najveća kobasica i kojekakvi slatkiši.
Tada se dan provodi u pripremanju. Prije večernjeg zvona je večera, svi se zajednički mole. Za večeru se jede posna hrana (božićni kruh, riba, itd.).
Kada se oglasi večernje zvono unosi se slama u kuću, i tada djeca skaču na nju. Kada je i to gotovo uz Božićnu pjesmu i veselje kiti se krizban (bor). U pola noći je ponoćka i cijela obitelj ide na nju. Kada dođu kući s ponoćke već je Božić, i on se slavi s veseljem i srećom.
Badnjakom se naziva dan uoči Božića, a ime mu dolazi od riječi “bdjeti”, jer se na Badnju večer bdije pobožno čekajući Kristovo rođenje. Kako se u badnjoj noći bdije razumljiva je uloga koju ima svjetlo.
Neizostavne su još iz davnina uobičajene božićne svijeće, a skoro u pravilu je kod svih Hrvata posebno za ovu priliku napravljena svijeća,”svijeća voštanica”. Badnji dan ili Badnjak je bogat božićnim običajima i folklornim sadržajima. Na Badnjak se u našim ruralnim hrvatskim krajevima ženska čeljad rano ustaje da na vrijeme, do zvuka večernjih zvona uspije sve u kući i oko kuće počistiti i pripremiti obilje svakojake hrane i to nemrsne za badnju večer i mrsne za sutrašnji Božić. Naime, na Badnjak nema objeda, jer se posti do večeri, a jede se samo navečer, ali i tada samo nemrsnu hranu.
Večera na Badnjak je posna, a izbor jela i pića osobit. Posebno priređena jela obilježena su kršćanskim simbolima, a blagovanje je pak isprepleteno božićnim zdravicama i običajima koji su usmjereni društvenom i gospodarskom dobru članova obitelji.
Muška čeljad treba na Badnjak temeljito srediti i obilno nahraniti blago, jer i ono treba osjetiti radost božićnih blagdana. Osim toga, na njima je da nabave sve namirnice, te da donesu i iscijepaju dovoljna drva za naredne dane. Svi poslovi trebaju biti završeni do večernje Zdrave Marije (večernjeg zvona), nakon koje domaćin objavljuje početak večere. U prostoriji u kojoj se blaguje na određeni se način rasprostire slama.
Prije nego se započne s večerom, domaćin unosi krizban (bor) i konjsku ormu koju stavlja pod stol. U dijelu Slavonije čestitari na badnje veče ulaze u kuću i govore: “Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva”, a odgovara se: “I vi živi i zdravi bili!”
Uz donošenje panja badnjaka običaj je unositi i slamu; negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s osobito biranim jelima.
Badnjak u gradu, sačuvao je tek dijelić seoskih tradicija, ali slavi se uz božićno drvce, uz kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru.
Najvažnije jest bdjenje u iščekivanju polnoćke. Sudjelovanje na polnoćki smatraju važnim i oni koji ne odlaze redovito nedjeljama na misu.
Božić je dan, kada se s puno radosti, nade i žara u svečanom, veselom raspoloženju slavi Isusovo rođenje. Proslavlja se u krugu obitelji, a sljedeći dan na dan sv. Stjepana posjećuju se rođaci, prijatelji i susjedi i s njima se svečano proslavlja uz bogatu trpezu.
Na svetog Ivana, narednog dana, blagoslivljalo se vino, a slama se iznosila iz doma i postavljala na voćke, da bi bolje rodile naredne godine.
Na dan Nevine dječice, koji je sljedeći dan, čest je običaj tzv. šibanja, kada bi se ljudi lagano udarali vrhovima šiba, obilježavajući bol ubijene dječice. Djeca su se blagoslivljala na misama. Na Novu godinu međusobno bi se čestitalo, ali bi ugođaj bio manje intiman za razliku od božićnog.
Svršetak dvanaestodnevnice, dvanaest božićnih dana, blagdan je Sveta tri kralja ili Bogojavljenja. Na taj se dan spominjemo triju mudraca koji su darivali Isusa, odlazi se na misu, skidaju se ukrasi te završava blagdansko razdoblje. Blagoslivljaju se kuće za narednu godinu, a blagoslovljenom su se vodom blagoslivljali i vrtovi, te buduće ljetine. Često su božićne pjesme pjevali tzv. zvjezdari odjeveni u tri kralja noseći zvijezdu.
