Svake godine na obilježavanju vojno redarstvene operacije “Bljesak” je i hrvatski branitelj, Antun Zdunić, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Gornji Bogićevci. Razloga ima više, sjećanje, odavanje počasti, ali i činjenica da se Antun sa svojim Bogićevljanima tog 1. svibnja 1995. godine ponovno vratio u svoje ratom razorene Gornje Bogićevce.
– Sjećanja ne blijede, to su trenutci koji se nikada neće zaboraviti. Bila mi je iznimna čast biti sudionikom tih ratnih zbivanja u stvaranju samostalne Republike Hrvatske. Stoga i naša Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Gornji Bogićevci svake godine u ove dane položi vijence i prisjetimo se naših poginulih branitelja na spomen obilježjima u Trnavi, Kosovcu, Dubovcu, Smrtiću i Gornjim Bogićevcima. Žao mi je što se ovoliko malo ljudi danas okupilo ovdje u Okučanima, ipak smo mi bili svjedoci tih ratnih događanja i trebali bi odati počast našim poginulim prijateljima i mještanima. Mi smo imali sreću ostati živi, stoga nam je dužnost tim veća ne zaboraviti i sjećati se. Očito se nešto događa, razloge treba potražiti negdje drugdje – ističe.
Prisjetio se povratka u rodno selo:
– Moja je postrojba ušla prva u Okučane, no tu su bile i druge snage. Tada sam rekao da sam se ponovno rodio iz razloga što sam se nakon pet godina ponovno vratio u svoje selo. Ušli smo s tenkovima, kiša je padala i sjećam se da su mi tada krenule suze niz lice. Kuće izgorene, bez krovova, osjećaj je bio grozan…
No, s druge strane, vratili smo se, bili smo ponosni, vratili se u svoj dom. Te godine naš kirvaj, Duhove, proslavili smo posebno svečano. Može li se oprostiti, zaboraviti?!
Mi smo takav narod, oprostiti ne možemo, ali moramo živjeti zajedno. Nisu svi bili krivi, nažalost, puno je toga uništeno, gospodarstvo stagnira, mladi nam odlaze. Nadam se da će nam ovo biti pouka za budućnost – zaključuje Antun Zdunić.
