“Trebaju li duše našu pomoć? – Ne”, kaže devetogodišnji autor filma Izak Medvedović, “mi trebamo njihovu pomoć.”, rečenica je iz najave jučerašnje premijere filma “Kad je otišla” održane u prepunoj dvorani novogradiškog Doma kulture.
Oslobođeni film: filmske pustolovine za djecu i mlade, projekt je koji provodi mladi bračni par Toma i Marta Zidić već četiri godine za redom diljem Hrvatske. U Novoj Gradiški ovo nije njihovo prvo gostovanje, pa su radionice već prepoznatljive u našem gradu po kvaliteti. Višednevne filmske radionice za cilj imaju okupljanje mladih i djece u kreativnom radu i nastanku dokumentarno – eksperimentalnog filma, a same radionice financirane su sredstvima domaćina i Hrvatskog audiovizualnog centra.
Novogradiški Dom kulture ove je godine bio domaćin radionica na kojima su se troje mladih i jedan dječak okupili oko zajedničke ideje pod vodstvom mentora Zidića. U konceptu radionice sudionici imaju slobodu odlučivanja oko temi, sadržaja i o svim elementima filma individualno, međutim u novogradiškom malenom timu došlo je do kohezije skupine koja je odlučila provesti ideju dječaka Izaka Medvedovića. Tako je tim u sastavu Petra Oršulić, Mariola Tendžerić, Matko Mihanović i Izak Medvedović pod stručnim vodstvom mentora izradio film “Kad je otišla”. Na jučerašnjoj projekciji posjetitelji su imali priliku premijerno pogledati film za koji se očekuje ponovno prikazivanje ostaloj zainteresiranoj novogradiškoj publici, ali i eventualno kandidiranje za nagrade ili prikazivanje na festivalima umjetničkih filmova.
Čestitku za hrabrost na izričaju i prikazu teme uoči projekcije filma izrazila je u ime domaćina ravnateljica Doma kulture Nova Gradiška, Danijela Juranović, kojoj se ovom prilikom može opravdano zahvaliti što je sadržaj ustanove obogaćen raznolikim temama, a iz tog bogatstva ideja rađaju se priče, doživljaji, druženja i filmovi za vječnost.
Sam film osobna je priča novogradiške obitelji Medvedović koja je izgubila člana obitelji, djevojčicu Satju odnesenu rukom Boga ili sudbine, ovisno u što vjerujete, u svijet anđela zbog izgubljene bitke protiv bolesti. Priču vodi brat Izak kroz pogled osmogodišnjeg djeteta izvan misaonih okvira i dosega koje bi mi kao odrasli ljudi postavili jednom djetetu. Naime, Izak je sa svojim filmskim timom dušama dao boju, onom svijetu vidljivu dimenziju, a preminuloj sestri Satji zvuk, miris i trajni osjećaj prisutnosti. U težini situacije na projekciji filma u dvorani, dječja igra izmiješana sa suzama majke i okupljenih, dotaknula je stvarnost od koje svi bježimo. Smrt je neizbježna, ali u očima djeteta ona nije konačna i ne mora biti tužna kao pjesma Izakovog najdražeg glazbenika Damira Urbana, Blijeda u proljeće. Upravu tu skladbu je filmski tim izabrao za glazbenu kulisu malog umjetničkog djela u kojem i Izak ima svoju glazbenu dionicu s Mariolom i Matkom njegove autorske skladbe u nastanku.
Stvaranje filma samo je po sebi izazov, a prikaz ljudskog najvećeg gubitka, voljene osobe, zasigurno nosi dodatnu težinu, ali na kraju filma ne osjeća se poraz gubitka nego ono što Izak nosi u sebi – nadu da je život unatoč svemu lijep, obojen, melodičan, razigran. U Izaku kroz osmjeh vidimo i stalnu brigu zbog suza majke koja se vidljivo lomi između tuge za kćeri koje više nema i radosti Izakovog postojanja. Mladi filmski tim jasno je prikazao kako taj lom gubitka može biti snaga za nastavak života nas koji ostajemo dok nas za ruku kao slijepce kroz život vodi osmogodišnji dječak Izak, sin obećanja.
… ako vas ovaj film ne izuje iz cipela, onda skinite svoju titulu “čovjek”!
Poslušajte intervju s osmogodišnjim redateljem Izakom Medvedovićem:
