U organizaciji novogradiškog ogranka Matice hrvatske, Matice hrvatske ogranka u Zaprešiću i Gradske knjižnice Nova Gradiška u utorak je predstavljena knjiga naše, porijeklom Marije Barbarić – Fanuko.
Marija Barbarić Fanuko rođena je 30. srpnja 1936. u Resniku Požeškom. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Novoj Gradiški (1946.-1957.). Godine 1958. odlazi u Zagreb gdje studira povijest umjetnosti i psihologiju. Sa suprugom Ivom Fanukom, slikarom, zasniva obitelj u kojoj su im se rodile dvije kćeri. Živi i radi u Zagrebu, sve do odlaska u Caritasovu kuću za starije i nemoćne osobe „Sv. Kamilo de Lellis“ u Vrbovcu, gdje je i sada smještena.
Marija Barbarić Fanuko prvu je knjigu priredila s 18 godina. Pjesme i bajke uvrštene su joj u više hrvatskih, jugoslavenskih i svjetskih antologija, a napisala je i nekoliko radio-drama. Bavila se i umjetničkim oblikovanjem vune – meditacije na temu narodnih motiva te je 11 godina predavala umjetničko pletivo na raznim lokacijama u Zagrebu.
– Zahvaljujući zaprešićkomu Ogranku Matice hrvatske Jedna ptica pjeva u pustinji, zbirka priča hrvatske književnice Marije Barbarić-Fanuko (objavljena 1968.), doživjela je pretisak više od pola stoljeća nakon prvog izdanja. Iz pustinje zaborava i nehaja za mnogočemu osobitu zbirku priča, vratio nam se ne samo pjev i napjev ptice i ptica, njezin lik i stanište.
Marija Barbarić-Fanuko ponajprije je pjesnikinja, a tek potom pripovjedačica. Stoga na početku zbirke, prije svih osamnaest njezinih priča, stoji pjesma kao svojevrsna prolegomena.
Priče Marije Barbarić-Fanuko nalikuju izbrušenu dragomu kamenju, prepoznatljivih boja i brušenih oblika, postojana sjaja koji će odsijevati u duhu svakoga čitatelja: bilo onoga koji čitajući mašta i snatri, ili onoga koji čitajući – zaključuje i spoznaje. Svi će čitatelji doći do prave mjere – do mjere svoje dobi, svojega iskustva i svoje otvorenosti. Riječ je o duboko ljudskim, arhetipskim pričama i simbolima, željama i potrebama; nadasve načinima da se to prepozna i spozna.
Svijet u ovih osamnaest priča jednostavan je, čist i proziran. Najkraće: jasan, ali ne i idealan. Bajkovit, ali ne na uobičajen način. Priče su to koje nalikuju zdencima na dugu putu. Neke su priče stoga kompas, neke dalekozor, a neke putokazi na karti – kaže, između ostalog, u predgovoru ove knjige dr. sc. Nada Babić.
