Blagdan svetog Vinka je iza nas. Proslavljen dostojno, baš onako kako treba, uz dobru kapljicu i zalogaj. Fešte su održavane diljem novogradiškoga kraja, pa su se običaja dostojno i revno „držali” i naši vinogradari i voćari. Slavilo se na Slavči, u Rešetarima, staropetrovoselskom i novokapelačkom području, a već dugi niz godina običaja slavljenja svetog Vinka drže se članovi Udruge vinogradara i voćara „Slavča”.

Svake se godine ekipa okupi kod križa na Slavči, a nakon toga fešta se nastavlja kod poznatog novogradiškog vinogradara Vlade Sremca.

Još kao mali pamtimo uzrečicu „al’ se feštalo u Sremčevim vinogradima” jer se radi o poznatom novogradiškom vinogradaru koji se vinogradarstvom bavi od rane mladosti, no sada su, kako ističe, godine „uzele svoje” pa je smanjio posao i nasade vinove loze, ali, ipak ne odustaje.

Rado je s nama podijelio svoja iskustva i progovorio kako se nekada slavio sveti Vinko:

– Moj djed, otac, pa i ja nastavili smo tradiciju slavljenja svetog Vinka.

Vincetovo se slavilo „otkad znam za sebe”. Godinama sam se bavio proizvodnjom vina, na Slavči se uzgajao i proizvodio tokajac, merlot, cabernet, sada imam nešto malo tokajca, ovo sam drugo napustio. Vinograd radim od „malih nogu” i to mi je sve. Puno mi znači ova naša Slavča, priroda, život s vinogradom.

No, vremena se mijenjaju. Kako se mijenjala tehnologija proizvodnje vina, tako samo i ja učio i sazrijevao. Učim i danas i rado primim savjet od drugoga, ali rado i pomognem. Protekla je vinogradarska godina bila dobra, nadam se da će takva biti i ova.

Kako se nekada slavio sveti Vinko?! Pa razlika je velika. Došla su drukčija vremena. Prije se na svetog Vinka, samo kod mene znalo okupiti 50, 60 ljudi, metar snijega, znalo se popiti i preko sto litara vina. Ništa nam nije bilo teško, feštali smo, družili se, a kada se kretalo kući znali smo ići kolima, sanjkama. Sada su ljudi, ipak, malo drukčiji. Zavukli smo se pred televizore, u kuće, ne znamo se više družiti, a to nije dobro.

Promjenio se i vinogradarski meni. Sada ljudi peku janjce, pečenice, kod mene ne. Od davnina smo za svetog Vinka pekli kobasice, slaninu, jeli švargli, čvarke i ostale delicije i mi se tog običaja držimo i dalje.

Evo i ove smo godine objesili na trsove kobasice, slanine, blagoslivljali lozu, pomolili se i nova vinogradarska godina može početi. Volim ja ovu našu Slavču, volim druženje, prirodu, lov, ribolov, moj vinograd, ma da ovi mladi ljudi znaju kakva je to uživancija, odmah bi nam se pridružili – s osmijehom ističe Vlado Sremac.

 

Komentari
Prethodni članakMože li obrazovna reforma zadržati mlade u našem gradu i županiji?
Sljedeći članakBalkanski slavuj Toše Proeski danas bi proslavio 38. rođendan