Na svetkovinu Navještenja Gospodnjega – Blagovijest, požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je prognaničko naselje Kovačevac kod Nove Gradiške, susreo se s prognanicima i skupinom osoba koje su u to naselje smještene kao socijalni slučajevi te je s njima slavio svetu misu. Pozdravljajući nazočne biskup ih je pozvao da danas, na svetkovinu Navještenja Gospodnjega, otvorenim srcem slave otajstvo Isusova utjelovljenja, kojeg smo u krštenju postali dionicima, i da se ovom svetom misom obnove u svijesti vjere da je Isus Bog i čovjek, te njegovoj moći kojom je pobijedio smrt povjere sve svoje tuge i radosti.
U homiliji biskup Antun je najprije podsjetio da je u sadržaju današnje svetkovine istina vjere kako se Bog u svojoj providnosti zauzeo za naše ljudsko stanje ranjeno zlom, grijehom i smrću tako što je odlučio da njegov Sin od vijeka, Druga Božanska Osoba, postane čovjekom, i to ne redovitim putem ljudskog začeća, nego snagom Duha Svetoga u krilu Djevice Marije, da svojom božanskom moći uđe u našu nemoć, slabost i umiranje te ga pobijedi. To znači, nastavio je biskup, da u Isusovu začeću započinje novi svijet iz mogućnosti Duha Svetoga. Kazao je kako se tako ostvarilo najava Izaije proroka, koju smo čuli u današnjem prvom čitanju, da će Bog naspram kralja koji ne želi savezništvo s njime i nastoji svojim slabim ljudskim moćima spasiti svoje kraljevstvo, dati znak u liku Djevice koja će začeti i roditi Emanuela, Boga s nama, koji će biti pobjednik, ali ne u smislu zemaljske vladavine, nego na razini naše ranjenosti zlom i smrću. Biskup je ustvrdio da u stanju kad kralj ne želi ići u savezništvo s Bogom, Svevišnji po utjelovljenju svoga Sina ulazi u savezništvo s čovjekom.
Postavljajući pitanje iz kojih se ljudskih mogućnosti može događati prodor novoga u svijetu, biskup je odgovorio da se on ostvaruje znanstveno-tehničkim putem. No, podsjetio je, da ono što postižemo na taj način, ne zahvaća čovjek u njegovoj nutrini: Ne mijenja čovjeka automobil koji je nabavio, ili kuća koju je izgradio, svemirski let koji je poduzeo, ili napredak na digitalnoj razini, nego samo snaga Duha koja može doprijeti u dubinu njegova bića, u srce i savjest. Osvrnuvši se na evanđeoski izvještaj o Marijinu začeću po Duhu Svetom, biskup je ustvrdio da se sav Isusov život ostvaruje u snazi Duha Svetoga: Od začeća, pomazanja Duhom Svetim u krštenju na rijeci Jordanu, u čudesima koja je činio, sve do njegova slavnog uskrsnuća. Rekao je nazočnima kako je važno da se i oni danas uključe u evanđeosku raspravu između Marije i anđela Gabrijela, u kojoj anđeo uvjerava Mariju da postoji svijet Božjih mogućnosti, i spominjući kako je njezina ostarjela rođakinja Elizabeta začela sina, podsjeća Djevicu da Bogu ništa nije nemoguće i da ono što se u njoj treba zbiti dolazi iz njegovih mogućnosti. Ustvrdio je da naša osobna i zajednička drama leži u odgovoru na pitanje vjerujemo li da se i u našim životima može s Bogom nešto dogoditi, ili smo se zatvorili u svoj mali svijet. Kazao je, kako najbolje što sa sobom možemo učiniti jest smjestiti svoj život u Božji svijet, u zajedništvo s osobom živoga, uskrsloga Isusa Krista. Ustvrdio je da je to Bog za nas učinio u njegovu utjelovljenju, u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću, da nam je u krštenju darovao status svojih sinova i kćeri koji obnavljamo svaki puta kad slavimo svetu misu. Podsjetio je nazočne da su im ljudi dodijelili status prognanika, da se ovih dana pripovijeda kako ih žele uskoro premjestiti u Glinu, ali da je njihov konačni status odredio Bog u Sinu svom Isusu Kristu koji je postao čovjekom i koji je u snazi Duha Svetoga pobijedio grijeh i smrt.
Tumačeći naviješteni ulomak iz poslanice Hebrejima biskup je rekao da nam sveti pisac govori o životinjskim žrtvama koje su se u ono vrijeme prinosile u jeruzalemskom Hramu kao okajnice za ljudske grijehe. Istaknuo je da je grijeh stanje ljudskog duha ranjenog zloćom i smrću i da se ono ne može izliječiti krvlju žrtvovanih životinja, nego žrtvovanim Isusovim tijelom, u uskrsnuću preobraženom, koje prikazujemo u svetoj misi i primamo u svetoj pričesti kao lijek besmrtnosti, kako su ga nazivali drevni sveti oci. Spomenuo je kako se katehezama četvrtkom u svim župama Požeške biskupije želimo ove korizme dublju uputiti u značenje svete euharistije i slavljenje svete mise u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongresa. Tijelo Isusovo rođeno od Marije Djevice, žrtvovano na križu, prikazano na oltaru, prisutno je među nama snagom Duha Svetoga, i ostaje naša čvrsta nada, kako pjevamo u geslu našeg Kongresa, rekao je biskup. Pozvao je nazočne da u ovo korizmeno vrijeme nastoje u sebi obnoviti Božje koordinate u koje su uspostavljeni svetim krštenjem, i da se raduju što pripadaju Crkvi Isusovoj po čijem služenju ne ostaju negdje po strani, na rubu života, nego prihvaćani ljubavlju Isusa Krista, jedino moćnom izvući ih iz stanja ranjenosti zlom i smrću i dodijeliti im puninu života. Podsjetio je na nauk Drugoga vatikanskog sabora da se Isus Krist svojim utjelovljenjem na neki način sjedinio sa svakim čovjekom. Spomenuo je kako smo u svojoj tjelesnosti određeni genetskim nasljeđem svoje obitelji, istaknuvši da svi oni koji su kršteni bivaju snagom Duha Svetoga uključeni u Isusov genetski kôd, u kojem snagom istoga Duha pobjeđuje ono što je ranjenost na smrt. Pozvao je nazočne da ne dopuste da im »netko promijeni duhovne gene«, i oduzme ono što im je Isus Krist podario u krštenju, nego se obnove u tom milosnom stanju ove korizme. Završavajući homiliju zamolio je Isusovu Majku, koja je u razgovoru s anđelom znala Bogu odgovoriti »Neka mi bude kako ti hoćeš«, da pomogne nazočnima kako bi i oni svakog dana s njome to ponavljali. Zaželio im je puno radosti u hodu prema Uskrsu i prema vječnosti koju im je pripravio Isus Krist – naša nada i naša budućnost.
Nakon popričesne molitve biskup je podsjetio nazočne da se svakog dana tri puta spominjemo dubokog otajstva Isusova utjelovljenja, i stoga ujutro, u podne i uvečer na glas zvona molimo Anđeo Gospodnji, pozvavši ih da i oni to redovito čine. Na koncu misnog slavlja zahvalio je nazočnima za strpljivost, za žrtve i molitve, i za sve drugo dobro koje nastoje činiti za sebe, jedni za druge, za našu Požešku biskupiju, za Crkvu i za našu hrvatsku Domovinu. Zahvalio je župniku Matanoviću za ono što nastoji činiti u župi, i u prognaničkom naselju. Zahvalio je također časnoj sestri Blanki i pjevačima za njihov doprinos ljepoti ovog slavlja. Zahvalio je gospođi Milki koja vodi brigu o uređenosti dvorane u kojoj je slavljena sveta misa, te je na sve zazvao Božji blagoslov. Nakon misnog slavlja stanovnicima prognaničkog naselja uručena je biskupova uskrsna čestitka i novčani prilog Požeške biskupije.
Izvor: pozeska-biskupija.hr
