Svako vrijeme nosi svoje prednosti i izazove. Velečasni Mario Sanić, župnik Župe u Novoj Gradiški, ističe kako je velika prednost današnjeg vremena povezanost među ljudima. Zahvaljujući tehnologiji, bez obzira gdje se nalazili, možemo se vidjeti, čuti i biti u kontaktu. No, istodobno, upozorava da se ljudi sve više otuđuju, susreti se sele u virtualni svijet, a nestaju oni stvarni, ljudski trenuci: pogled oči u oči, zagrljaj, stisak ruke, blizina koja se ne može zamijeniti ekranom.
„Izgubila se neposrednost, gubi se konkretnost i blizina“, naglašava velečasni, dodajući kako je upravo Božić prilika da se ponovno vratimo jedni drugima i onome što je uistinu važno.
Govoreći o simbolima Božića, velečasni Sanić pojašnjava kako božićno drvce, bor, nije drevna tradicija, već znak vremena u kojem smo rođeni. Ipak, za mnoge obitelji ono je imalo snažno značenje: tko je imao bor u kući, znalo se da slavi Božić. No, bor ostaje tek izvanjski znak. Pravi smisao Božića ne nalazi se u ukrasima, već u duhovnoj radosti i slavlju koje nosimo u srcu.
„Treba se nastojati približiti malom Isusu“, poručuje velečasni, podsjećajući na Isusove riječi da trebamo postati poput djece. Dijete nosi jednostavnost, povjerenje, čistoću srca i sposobnost radovanja. Upravo takav stav otvara vrata Božjem kraljevstvu koje nam je Isus darovao – potpuno novi svijet, koji se već sada može živjeti i slaviti u ovom, zemaljskom životu.
Božić je, ističe velečasni Sanić, prije svega duhovni događaj, veliko otajstvo i tajna: kako vječni, svemogući Bog može doći među ljude, postati malen, krhak i tako blizak svakome od nas. Zato se u božićno vrijeme osobito govori o miru, miru koji ne znači samo odsutnost sukoba, već duboku nutarnju pomirenost i otvorenost prema drugima. „Važno je biti u miru sa svima“, naglašava.
U misama zornicama, kroz riječi Staroga zavjeta i kroz tri nedjelje došašća, Crkva nas podsjeća na Isusov dolazak, onaj prvi, koji nam govori o Božjoj ljudskosti i Božjoj blizini. To je poziv vjernicima da u svakodnevici imaju više strpljenja, više radosti te da nauče prepoznati dobro u drugima, čak i onda kada to nije lako.
Velečasni Sanić vjeruje kako ima mnogo onih koji su istinski zaljubljeni u Isusa, te da upravo ovi blagdani trebaju biti vrijeme duhovnog jačanja i nade. „Božić nam daje snagu da započnemo novi život“, poručuje, podsjećajući da je na nama otvoriti se svjetlu koje dolazi s neba.
Sve je započelo sa Svetom Obitelji, koja nije imala lagan put. Njihova priča slika je i današnjih obitelji, jer, kako ističe velečasni, nikada nije postojalo idealno vrijeme. Svaki čovjek i svaka obitelj prolaze kroz bol i patnju na svoj način, ali konačna poruka Božića nije beznađe, nego ljubav Božja koja nadilazi svaku tamu.
Na kraju, velečasni Mario Sanić upućuje jednostavnu, ali snažnu poruku: pronaći vrijeme za sebe i za molitvu. Poziva vjernike da barem dio vremena koje troše na vanjsku pripremu Božića, kupnju, uređenje i organizaciju, posvete i pripremi vlastitog srca.
„Zagledajte se u Isusa“, poručuje velečasni, „jer samo tako Božić može postati ono što doista jest, susret Boga i čovjeka.“
