Internetski portal Travel advisor pisao je o najugodnijem gradiću za život u Hrvatskoj uz koji su snimili i popratni video. Tekst i video prenosimo u cijelosti:
Grad kulture i grad prijatelj djece
Da je Hrvatska mala i da ima raznih atrakcija kuda god krenuli, znaju već i ptice na grani. Nova Gradiška je na nekih sat vremena vožnje od Zagreba. Odmah smo se osjećali kao da smo doma. Ova korona je sreća u nesreći za kontinentalni turizam. Ne ovisi o ljetu i more nego se gradi marljivim rukama poduzetnika, gradske uprave i ambicioznih pojedinaca u strukturama. Nova Gradiška je pravi primjer za to.
U dva dana koliko smo bili u gradu i okolici vidjeli smo i doživjeli bogatu paletu boja, okusa, mirisa, ali i kulture i prirode. Sve se stisnulo u ta dva dana pa smo shvatili da život i te kako može biti kvalitetan i dinamičan u malom gradu.
Divno središte grada
Dolazak u središte grada je potaklo osjećaj oduševljenja koji nas nije napustio do kraja boravka. Sjajno uređen park pun cvijeća i zelenila, uređene zgrade lijepih fasada i dovoljan broj sunčanih terasa u pješačkoj zoni.
Boravak smo započeli sa slavonskim doručkom. Restoran Dukat je jedan od najboljih za to. Hrane je bilo za desetak ljudi i bila je fenomenalna. Nakon dugog puta iz Zagreba trebali smo se najesti. Trganci sa špekom i pire krumpirom, desetak vrsta mesnih narezaka i sira, pa da nismo morali ići dalje po programu vjerojatno bi još sjedili i jeli.
Sobe smo imali u lijepom hotelu smještenom u središtu grada – Kralj Tomislav. Za cijenu od tristotinjak kuna dobije se soba s kupatilom i klimom, dobar doručak i parking na najboljoj lokaciji.
Obilazak smo počeli u Turističkoj zajednici grada Nova Gradiška. Direktorica Dinka Matijević nam je sa žarom u očima predstavila svoj grad i sve što ćemo vidjeti. Posjetili smo gradski muzej u kojem smo vidjeli radionicu za djecu koja tamo dolaze i izrađuju predmete od gline. Na gornjem katu, ovog na novo , uređenog muzeja se nalaze zanimljive izložbe.
Oni stariji se sjećaju što je u nekom mjestu značio Dom kulture. I danas stoji natpis na ulazu, a službeno se zove Pučko otvoreno učilište Matija Antun Relković. S ravnateljicom prof. Danijelom Juranović smo prošli nove prostore u kojima stanuje kultura. Ponavljam, lijepo je vidjeti i čuti ljude koji s toliko veselja i ambicije pričaju o poslu kojeg rade.
Po čemu je Slavonija poznata? Po hrani.
Ručak je bio Slavonskom biseru : slavonski čobanac, pečenje, domaći kruh. Čobanac je uobičajeno jelo za ručak i košta svega 25 kn za porciju koju je teško pojesti ako niste težak u polju.
Nova Gradiška ima inovativni tehnološki park u Industrijskoj zoni. Prisustvovali smo otvorenju Tehnološkog inkubatora. Projekt se financira u okviru operativni programa Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. kroz Europski fond za regionalni razvoj. Ovaj projekt omogućava firmama i pojedincima moderno uređen prostor za rad po vrlo povoljnim uvjetima. Grad je dobro mjesto za život za mlade obitelji s djecom, a ovakvi projekti će samo dodati vjetar u leđa svima koji žele napustiti gužve po gradovima i preseliti se u mjesto u kojem djeca mogu kvalitetno odrastati.
Nakon službenog dijela mi se opet vraćamo na hranu i to odličnu novu slastičarnicu Bakina priča. Već samo ime puno obećava i stvarno je zamirisalo kad smo ušli. Najgore je bilo odabrati nešto jer bi odmah sve koliko fino izgleda pa smo šerali par vrsta torti. Jedna je bila bolja od druge. Sljedeći dan sam se vratio i kupio svatovske kolačića za doma. Vlasnice Bakine priče Mirjana Lalić i Josipa Ćorak su na dobrom putu da izgrade lokalni brend kolača sa starim receptima.
Kula Gračanica
Taman kad smo pomislili da odlazimo na odmor u hotel pojavio se Željko Grčić zvani Duša. Avantura je počela. Ukrcali smo se u stari američki pick up s oznakama GSS i krenuli prema kuli Gračanici. Trebali smo kombijem, no kad smo vidjeli strmu šljunčanu cestu drago nam je bilo da je Željko inzistirao na terencu. Zovu ga Duša jer je dobra duša ovo kraja. Zna svakakvih priča i legendi. Moglo bi ga se slušati danima. Gračanica je bila važna kula u obrambene svrhe protiv Turaka. Danas je prilično zapuštena, iako je glavna kupa obnovljena. Kažu da postoji negdje zakopano templarsko blago kojeg ne bi bilo loše pronaći pa da spasi ekonomiju.
Izletište Strmac je popularno među domaćim ljudima. Jezero nalik na bazen je idealno mjesto za rashladiti se, a u okolici se može roštiljati i ugodno provesti dan.
Nova Gradiša grad kulture.
To se vidjelo u živo u gradskom parku u 20 sati na večer. Na redu je bio koncert ansambla Musica Viva ( flauta, oboa, violončelo, čembalo). Iza toga se društvo preselilo ispred Slavonskog dućana. Večer vina i gitare, nastup Boris Rogoznica te degustacija vina i kulina.
Franjevački samostan
Sljedeće jutro smo u gradskom parku vidjeli predstavu za djecu Vitez željeznog srca. Krenuli smo dalje u obližnje mjesto Cernik. Veliki barokni franjevački samostan je središnja kulturna atrakcija. Samostan je kvadratnog oblika s 3 krila i crkvom na jednom uglu, lijepim klaustrom i perivojem u okolici. U samostanu je moguće spavati, veći dio soba se iznajmljuje. Dvije vrijedne izložbe su zbirka biblija te arheološki artefakti iz Izraela.
Boravak smo završili, naravno, s hranom. Posjetili smo riblji restoran Panorama u mjestu Visoka Greda pored Save. Nismo vidjeli ništa visoko, ali su riblji specijaliteti bili vrhunski. Obećali smo sami sebi da se moramo uskoro vratiti i ponoviti gradivo te otkriti nove atrakcije. Nova Gradiška je zaista fini gradić u cvijeću i zelenilu te ljudima koji se brinu o njemu.
Zanimljiv izlet u Novu Gradišku, pun raznolikih doživljaja, gastronomije i kulture. Za svaku preporuku.
Fotografije i tekst možete pronaći OVDJE.
Naslovna fotografija: Facebook/Gabrijel Vrebac
