Umjetnost je prikazivanje realnoga života na onaj način koji mogu shvatiti samo oni koji ne trpe od bremena svakodnevnice, nego su zagledani u daleke vidike, a u svakom predmetu imaju svoje viđenje koje je kod svakoga različito od onoga osnovnoga značenja koji taj predmet nosi. Kako bi sinoćnja pjesnička večer sve nazočne uvela u dimenziju ljubavne i misaone dimenzije, a nakon glazbene motivacije – koju su na flautama izvele dvije učenice glazbene škole, predstavljanje poezije otvorio je prof.mag. Ivan Slišurić. Ne želeći puno govoriti o biografiji, istaknuo je najbitnije podatke kako je Sanja Šimić, po struci diplomirana sociologinja, dobitnica nagrade Goranov vijenac – prestižne nagrade za mlade pjesnike, a nagradi je povod zbirka „Košute u splavarevom rublju“, koju je pjesnikinja i predstavljala, a izdana je 1997. godine. U poeziji je najvažniji izraz o sadržaju o kojemu pjesnik govori, a tematika ljubavi, muškarca koji je u trenutku stvaranja zbirke bio tek zamišljena i idealna osoba za koju je postojala samo želja te o ćutilnosti prema krajoliku, Sanja Šimić pjeva u neobičnim metaforama, što i sam naslov zbirke sugerira. Tu su prisutni i brojni aforizmi, tj. kratke i mudre izreke koje na duhovit način izražavaju neku misao, a brojnost neobičnih metafora kao što su „grleni zidovi“ dokazuju inovativan i birani pjesnički izraz. Upravo su što neobičnije metafore dokaz pjesničke zrelosti, a svi koji se sjećaju Petrarcinog, odnosne jedne od najpoznatijih pjesničkog ciklusa, znaju da je njegova tajna uspjeha u neobičnim metaforama kao što su nazivanje ljubavi sintagmama „svijeća na vjetru“, „pijesak na moru“… Pjesme koje potvrđuju poistovjećenost lirskog subjekta koji progovara u pjesmama i same pjesnikinje interpretirale su profesorice hrvatskog jezika i književnosti Biljana Dakić, Vjekoslava Bagarić, Morana Plavac i Tihana Bilešić.
Po godinama puno mlađa, ali izrazom – pjesnikinja zrelijeg nazora, predstavila se i Sara Kordas, učenica petog razreda Osnovne škole „Mato Lovrak“, ujedno i učenica glazbene škole „Učilišta Relković“ čije su se pjesme objavljivale u zbornicima „Književno – likovnog društva Rešetari“ te zbornika „Susreta malih pjesnika Slavonije i Baranje“ u Cerniku. Očima pjesnika počela je gledati od svoje sedme godine, a pjesme „Duh života“ i „Zvjezdano nebo“ dokaz su kako sadašnji pjesnički potencijal posjeduje veliku dozu misaonosti i refleksija i kako je pred malom Sarom budućnost umjetnice.
Autor: Mario Trupinić/photo: novagradiška.com
