MJESEC HRVATSKE KNJIGE 2O21. U GKNG : LELUJANJE : pjesnička tribina Sanje Šimić i Siniše Đekića uz izložbu umjetn. fotografija Siniše Đ. ; 06.11.2021.
MJESEC HRVATSKE KNJIGE ove se godine održava u okviru Godine čitanja, koja je proglašena na prijedlog Ministarstva kulture i medija s ciljem dodatne promocije knjige i čitanja. Odlučeno je da se u fokus ovogodišnje manifestacije stave hrvatski autori odnosno hrvatska knjiga, pa tema glasi Hrvatski autori u Godini čitanja, a moto „Ajmo hrvati se s knjigom!“
Suvremeno hrvatsko pjesništvo i umjetnost u srcu su programa MHK i u Gradskoj knjižnici Nova Gradiška pa tako i u predstavljanju dvoje autora: Sanje Šimić te Siniše Đekića koji su 06.11. 2021. trebali biti počašćeni jednim lijepim susretom i izložbom umjetn. fotografija Siniše Đ. u prostoru Gradske knjižnice Nova Gradiška, a u suorganizaciji s Udrugom stvaratelja u kulturi grada Nova Gradiška, Foto klubom 4 NG, Foto studijom Z, Glazb. Odjelom OŠ „Mato Lovrak“ NG i našom mladom nadom, flautisticom Lucijom Prpić, a pod moderiranjem Biljane Dakić.
Nažalost, zbog nepovoljnih epidemioloških uvjeta, događanje je odgođeno , ali to nas ne priječi da ukratko ne „predstavimo“ naše autore do „stvarnog“ susreta:
LELUJANJE NAGLAS
Mnoge pjesme su nastajale kao odušak teških životnih situacija, kroz koje nas život često vodi puno jačim silama od svih naših trudova i nastojanja, u kojima često lelujamo kao lišće na vjetru. Lelujamo, a ipak opstajemo i idemo dalje pravim putem (Đekić), a i kao vječno zelenosunčano „šumorenje“ uz zvuke „sonatina“ i pjesama s kojima hrabro koračamo kroz život ( prof. Sanja Šimić, dobitnica priznanja Goranovo proljeće)…
Izložba umjetničkih fotografija „presjek“ je Sinišinog 30-godišnjeg stvaralaštva u ovom području, a večeras predstavljamo samo 5 fotografija kao motivaciju za idući susret….
Siniša ĐEKIĆ
Siniša Đekić rođen je i odrastao u Vukovaru, gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju, uoči Domovinskog rata. Od djetinjstva pokazuje veliko zanimanje za sve vrste umjetnosti, pogotovo crtanje i slikanje; talent je naslijedio od djeda koji je bio poznati vukovarski i hrvatski akademski slikar. Krajem osnovne i početkom srednje škole počinje se baviti sviranjem gitare, komponiranjem, fotografijom, slikarstvom, keramikom, kao i proučavanjem astrologije te pisanjem poezije.
Od jeseni 1991. kao prognanik dolazi u Zagreb, studira dizajn, no zbog životnih okolnosti ne dovršava studij. Neke vrste umjetnosti su vremenom pale u drugi plan, no uz rad se kontinuirano bavi fotografijom, piše poeziju, proučava astrologiju te razvija svoju posebnu tehniku intuitivne masaže.
Nadamo i veselimo se da će se ubuduće još više posvetiti svojim umjetničkim ostvarajima u području pisanja i umjetničke fotografije te mu želimo puno uspješnih predstavljanja.
SPOMENAR ZA JUTARNJI AUTOBUS
(u 6.45h) 2.4.91. 20.14h
Lutajući, sâm
bez tebe
hranim pse lutalice.
Ponekad mi slete
na ramena
umorne ptice.
Gledaju me u lice.
Prelijeću ulice
usamljenog grada.
Sada
Lutam u društvu
pasa lutalica
hraneći ih.
Ipak, Skitnice
ostaju gladne.
U ZADNJE VRIJEME 18.3.94. 11.58h
U zadnje vrijeme
Promiču mi ptice iznad ramena
Gube se u oku stari znanci
Izmiču se zabludjeli sunca zraci.
Proljeća se ne raduju slomljena.
U zadnje vrijeme
Godine mi idu same.
Izmaglice sjećanja
Kriju sive stare magle.
U podnevna zamiranja
Samotno slušam Usamljene
Usnule prolazne
porazne
Zavičajne krike.
I promiču slike
i gube se – kao na traci
poneke plitke, i Prazne
a neke duboke.
Postojane
i plave…
kao
Dunav.
EPITAF DAVNINI 25.2.97.
Nakon
mnogih
godina
čekanja
i
ovaj
Govor
je
ispričan
Nebo miruje
Zemlja čeka
Ljudi Stoje.
Boje se
povlače.
Mir
čeka u
Tišini.
POKLANJAM SI VRIJEME DA TE VOLIM. 06.10.2015.
Poklanjam si Vrijeme da te Volim.
iznenada ostvareni Snovi
natjeraše Srce da se lovi
Ljeto jesen zimom briše
dok Proljeće ponajtiše
Rođendane nove sprema
i dva Svijeta tako bliska
Spoznajom do jednog vodi:
Ljubav nova da se Rodi.
Poklanjam si Vrijeme da te Volim.
i Molim Sve Anđele Čuvare
da Tebe Životom paze
da se držiš Svoje Staze
kojom Božje Stope gaze
i Ljubavlju da te maze…
Mojom
Tvojom
Svojom
Svevremenom…
Rastajanje
primiče se
Srce shvaća
Da prihvaća
Vrijeme prošlo
i nadošlo
izgubljeno i
Nađeno…
Vrijeme…
Poklanjam si da te Volim.
06.10.2015,
09:30-42h
********************************************
Sanja ŠIMIĆ
suvremena je hrvatska pjesnikinja rođena u Novoj Gradiški.
Diplomirala je sociologiju i povijest na Sveučilištu u Zagrebu.
Godine 1997. zbirka poezije KOŠUTE U SPLAVAREVOM RUBLJU dobila je prvu nagradu GORAN na manifestaciji „Goranovo proljeće“.
Poeziju objavljivala u književnim časopisima Vjenac, Quorum, Zarez, Tema, Libra, Književna revija. Pisala je i piše sociološko-povijesne članke za VoxFeminae, Vojnu povijest, atma.hr, VelikaBritanija.net te za internacionalni turistički portal GloHoliday.
Druga zbirka poezije je pod nazivom SONATINE, objavljena je 2018. godine, a očekujemo uskoro i jedno veliko i lijepo pjesničko iznenađenje….
SLIKA
…jutro odzvanja
ispod pokrivača
i zlatnije je od kiše
što pršti iz čajnika…
Glazba je nedjelja –
dio zdravice,
dijete u naručju
i mladi jelen kada
oštri rogove na fontani dobrih želja…
U BLIZINI DRVORED
Drvo s dušom od čipke
koja skuplja uzdahe
za stapke oluje.
Tko prođe
pokraj njega,
menuet oblutaka
pokrene u hodu
i ne zna se
savija li glazba grane
ili drvo ljude.
/pjesme Sanje Šimić/
Autorica teksta : Biljana Dakić (GKNG)
