Sjećanja iz moga života postala su mi velikim dragocjenostima; izvlačim ih iz dubina prošlosti kada dođe vrijeme da ih razgledam i kada nađem neku ljudsku ruku koja je spremna zapisati ih. A tada, dok se riječi nižu jedna za drugom, i dok ih osluškujem poput glasa nekog pripovjedača, imam dojam da klize poput svjetlucavih dragulja i prošlost ponovno postaje sadašnjošću…

“Sjećanja” su postala i zaštitni znak i brand radijske, glazbeno govorne emisije “Sjećanja” našeg suradnika, uglednog novogradiškog liječnika, pjesnika, slikara, filmofila, zaljubljenika u miris vinila, glazbe, prošlosti… dr. Radomira Dumičića.

Čovjek koji je zasigurno obilježio život grada Nova Gradiška i njegovih stanovnika, osoba je koju poznaju mnogi, osoba koja svojom nenametljivošću i kvalitetom življenja i stvaranja može biti primjer mnogim mladim naraštajima.

Po vokaciji prvenstveno liječnik koji je liječio tri generacije naših sugrađana, svoj “drugi, mirniji dio” života u potpunosti je posvetio svojim hobijima: glazbi, knjigama, slikama, kaktusima, nogometu, rekreativnoj vožnji, oldtimerima … i tko zna čemu još drugome.

Autor 58 knjiga, od kojih 18 glazbeno povijesnih knjiga…

Autor pet zbirki pjesama, 35 zasada neobjavljenih, autor tri samostalne izložbe slika, sudionik brojnih humanitarnih likovnih kolonija i grupnih izložbi, neumorni entuzijast i zaljubljenik u život.

Fimofil i audiofil s neprocjenjivom fonotekom, slikar, kaže “po osjećaju, ponekad i suprotno od slikarskih zakonitosti”…

Osoba koja će uvijek sa svakim putnikom namjernikom, sugrađaninom, prijateljem ili poznanikom rado popričati, udijeliti savjet, nasmijati se, prokomentirati…

Zbog svega ovoga, a nadasve njegova rada i iskrene, ljudske topline, koja se danas, nažalost, rijetko sreće, svi djelatnici Radija Nova Gradiška su iznimno ponosni na našega doktora koji je sinoć obilježio obljetnicu koju rijetko koji glazbeni stručnjaci, radijski voditelji bilježe.

Tisuću emisija, bezbroj glazbenih brojeva, stranih i domaćih autora, sve potkrijepljeno podacima, istraživanjima, noćima provedenim uz glazene časopise, knjige, izdanja…

Uvijek rado slušan, svoju vjernu publiku očekuje svake srijede, s novim temama, glazbenim notama, vraća nas u neka davna, već pomalo zaboravljena vremena….

Tisuću mu je emisija tek…

Skromno, ali svečano, baš kao što je i naš doktor okupila se sinoć radijska ekipa Radija Nova Gradiška, njegovi prijatelji i suradnici kako bi obilježili njegovih tisuću, zlatnih izdanja i emitiranja radijske emisije “Sjećanja”.

– Od prvog dana emisija “Sjećanja” ide istim stilom i tempom. Moram prije svega zahvaliti svom prijatelju, pokojnom kolegi Rajku Aleksiću koji mi je pomogao da krenem s ovim emisijama. Najprije smo ih snimali, a onda mi je Rajko rekao: Doktore, idemo uživo! Naravno, da sam se bojao, nije bilo lako, ali svladali smo i krenuli. Najprije smo krenuli s jednosatnim radijskim emisijama, na kraju stigli i do trosatnih. Hvala svim djelatnicima Radija Nova Gradiška, hvala svim mojim vjernim slušateljima. Za tisućitu emisiju sam pripremio nekoliko posebnosti i vjerujem, da će slušatelji provesti ugodnu večer uz još jedna “Sjećanja”.

Sada emisije radim s mladim Rajkom Aleksićem, dobar smo tim i vjerujem da ćemo tako i nastaviti. Sve što želim reći, govorit ću večeras glazbom, a tako će biti i ubuduće.

Vjerujem da će slušatelji i dalje uživati u našim emisijama jer ja sam hobista, nisam profesionalac. Hobista je čovjek koji uvijek traži, istražuje ono što netko drugi netko ne može naći. Takav sam ja, uvijek tražim takve izvedbe i aranžane koji se ne čuju svaki dan na radio postajama. Mi smo “mala” radijska postaja, ali ne znači da su drugi veći i bolji od nas.

Sve ovisi o onome tko radi i vodi posao. Ja pratim glazbenu literaturu, svaki mjesec iz Amerike dobivam glazbene knjige s najnovijim podacima tako da u mojoj fonoteci i “knjigoteci” postoje najnoviji podaci. Pamtim koliko mi treba, uglavnom imam sve zapisano i u svakom trenutku znam što se događa u popularnoj glazbi u svijetu, pogotovo glazbi starijeg datuma. Četrdesete, pedesete, šezdesete, sedamdesete, osamdesete godine su mi zaista znane. Pjesme koje se danas izvode nisu pjesme trajne vrijednosti, to su pjesme koje su uglavnom stvorene “za prodaju” i lako se zaboravljaju.

Pjesme koje su nastale prije pedeset godina su vječne, slušaju se i danas, a slušat će se i kada nas više ne bude. Nekada se glazba stvarala tako da su se najprije pisale riječi, pa onda glazba. Danas se radi obrnuto. Riječi su neobično bitne, svaki puta kada slušate glazbu najprije slušajte riječi jer one daju veličinu svakoj pjesmi – rekao je dr. Radomir Dumičić.

A mi našem doktoru možemo samo zaželjeti još puno “force” i dobrog vjetra u leđa kako bi i dalje svirao, pričao, stvarao za svoju vjernu slušateljsku publiku!

Autor: Sanja Bukvić /photo: Željko Idžotić

 

Komentari
Prethodni članakHodočašće iz Ljupine za Požegu
Sljedeći članakSjajni uspjesi stolnotenisača: Pavle Ivanišević prvi na “Brod openu”