Prije nekoliko dana nezaboravna vožnja vlakom Hrvatskih željeznica ostavila je velik utisak na mene, tebe, njega, nju, onu tamo, desno, lijevo, gore, dolje. Ništa novo, zar ne? 

Nakon radnog dana uputila sam se prema željezničkom kolodvoru, kao i svaki pošten čovjek, prije svega otišla sam na blagajnu gdje me je dočekala vječno (ne biste vjerovali) nadrkana šalteruša (objašnjenje riječi možete pronaći pri dnu teksta). 

Rekla sam -”Dobar dan, može li karta u jednome smjeru do tog i tog odredišta” 

Šalteruša -”12.90”

-”Hvala, ugodan ostatak dana (osmjehnuh se).

-Šalteruša -”CLOOOOOOP” – zvuk je to onog malog drvenog što pomakne s donje rupe stakla kako bi mi iživljavajući se gurnula kartu, koja joj, bar mislim, ništa nije skrivila. (Šalim se, objašnjenje riječi cloooop možete pronaći pri dnu teksta).

U tome trenutku nisam bila previše uzrujana, otišla sam sjesti na klupu čekati vlak koji je po voznome redu trebao krenuti u 12.51, no gle ti čuda, zahvaljujući modernoj tehnologiji ili možda preučestalim pritužbama na kašnjenje, HŽ – ovci su se potrudili, pa postoji stranica pod nazivom ”kretanje vlaka” gdje svakodnevno u bilo koje doba dana saznate kada vam vlak zapravo dolazi, to je pouzdaniji vozni red od onog originalnog, pomoću te nove, modernizirane varijante saznala sam da mi vlak ipak dolazi u 13.11, a krenuli smo s odredišta u 13.14, ali nema problema.

Ušavši u vlak zamijetila sam vrlo neobičan način uređenja unutrašnjosti, nekako me podsjetilo na kreacije vrhunskih Hrvatskih dizajnera interijera. 

Doduše, imala sam izbor želim li s jedne strane sjediti sama, a da je nasuprot mene također jedno sjedalo, možda namijenjeno prijatelju, dečku i slično, kako slučajno neka bakica ne bi sjela i pitala me ”čija si ti?” ali naravno postojala je i mogućnost da sjedim na pojedinačnom sjedalu, a da je s druge strane takozvano ”ljubavno sjedalo”. To bi mi vjerojatno više odgovaralo, jer znate ono – ”treći prst”, ”držač svijeće”, namijenjeno za one koji uvijek putuju s ljubavnim parom. Oduševljena sam, na sve su mislili. 

Kao što sam već rekla, u vlaku je apsolutno sve usklađeno, pazili su na detalje. Boja sjedala, iste je boje kao i mali radijator, koji je tu ne kako bi grijao, povedite si dečka ili curu, ili možda obucite topliju jaknu jer poslovica kaže za ljepotu treba trpjeti, pa tako je u ovome slučaju, bitna je estetika, da boja odgovara cijeloj ideji uređenja, a ne da  radijator grije u ove hladne dane, tijekom ljeta znam da nemate pritužbi i da vam se ideja sviđa. 

 

Ako ste malo bolje pogledali fotografiju prije, mogli ste zamijetiti presvlaku zanimljive boje, malo tamnije plave u odnosu na druge (bolje prikazuje sljedeća fotografija). Odmah ste pomisli pa zašto nisu stavili isto! Reći ću vam zašto! Sve je to kako bi se upotpunio ugođaj, kako ne bi bilo dosadno i monotono, jer vožnja vlakom treba biti fantastična i vesela baš kao te šarene prugice koje plešu po tamnoplavoj tkanini.

Mislili ste da je to sve? Sivi pod u potpunosti se uklapa s kožnim podlogama za glavu – vrlo domišljato, zar ne? A dok ove bijele kreacije, koje vi možda smatrate mrljama, zapravo nisu tu bez veze. 

One su tu  jer dizajner koji je uređivao ovaj vagon mislio je stvarno na sve. Točno to je usklađeno s detaljem na presvlakama koje ćete vidjeti na sljedećoj fotografiji i shvatiti da ovi ljudi definitivno znaju što rade!

Jedan od mnoštva natpisa koje imamo prilike pročitati na zidovima vagona, posebno mi je zapeo za oko – ”Daj mi puno zraka i rakije”, hm, mislim da je to jedini luksuz koji si ne možemo priuštiti u ovim vlakovima. Prozori se ne mogu otvoriti, ali naravno, iz sigurnosnih razloga, opet su mislili na nas, a rakija – šteti zdravlju putnika, zato karte pregledavaju ponekad pijani kondukteri koji svojim zadahom upotpune doživljaj. 

Od kud nama pravo da se žalimo na cijenu karata, ljubaznost šalteruša, vozne redove, kretanje vlaka, ozbiljnost konduktera i sam HŽ? Omogućuju nam gotovo sve, potpun ambijent, nešto do sad neviđeno, sasvim novo životno iskustvo. S njima ste bar uvijek sigurni da nikada nećete zakasniti na vlak. 

NEPOZNATE RIJEČI 

Šalteruša – nadrkana zaposlenica državnih ustanova (čast izuzetcima) koja u većini slučajeva boluje od kroničnog PMS -a , frustracije i nedostatka životnog elana. 

CLOOOOOP – ova riječ zapravo ima nekoliko značenja – Izvolite, hvala, molim, sretan put, dobar dan, doviđenja, ugodan ostatak dana. Ali teško je razumjeti jezik žena koje 8 sati vrijedno sjede na stolici i na računalo unose relacije, te isprintaju kartu – moramo ih razumjeti, život im je težak – najteži. 

 

Komentari