Želeći pokazati kako je retro i danas IN, oplemeniti nas, ispuniti duhovno i intelektualno, pojačati socijalno-društvene veze koje smo, u skladu sa suvremenim trenutkom u kojemu živimo, vrlo često skloni zanemariti, istrenirati naš vokabular i naučiti nas elokvenciji, ali i pronaći trenutak za čaroliju, djelatnici Gradske knjižnice uz pomoć idejnog začetnika, Igora Samca, diplomiranog učitelja razredne nastave i engleskog jezika i Lea Sokića, diplomiranog knjižničara i informatologa, danas su ( petak, 5.srpnja ) organizirali jedinstvenu radionicu pisanja pisama i izrade sasvim osobnih i originalnih omotnica.
Na tragu globalnog trenda revitalizacije pomalo zaboravljenih običaja nekih davnih, u pravilu i humanijih vremena, pisanje pisama umjetnost je koja ispunjava i onoga koji pismo piše, ali i onog koji ga prima. Jer, ima nešto čarobno, tajnovito i sasvim osobno u nizanju rečenica i otkrivanju osjećaja na površini papira. Pišući pismo, odvajamo komadić vlastitog vremena, posvećujući se drugima. Pisanje pisma, osim toga, svojevrsna je gimnastika mozga i moždanih vijuga, sjajna vježba za male, sive stanice, ali i , tvrde psiholozi, sasvim poseban oblik samoterapije i psihoanalize. Pisanje pisma zbog svega toga sasvim je intiman i topao oblk komunikacije, ona karika koja toliko nedostaje u komunikaciji putem računala. Pišući pismo možete biti sigurni kako će papir sa svim vašim mislima i osjećajima doći u prave ruke. I tu, priča s pismima ne staje. Jer,put do poštanskog sandučića, kao i vrijeme potrebno da pismo pronađe traženu adresu, jedinstvena je avantura koja završava osmjehom onoga kojemu je pismo namijenjeno.
Želeći očuvati tradiciju pisanja pisama, svijet već neko vrijeme 11.svibnja obilježava Svjetski dan pisanja pisama. Tradiciji su se danas, na svoj način, pridružili i polaznici kreativne radionice “Ljeta u knjižnici”, pišući pisma ljudima koje vole, ali i malim bolesnicima Klaićeve bolnice i dječjih S.O.S sela. Kako, baš poput pisama, i knjige imaju jedinstvenu sposobnost putovanja, najava je ovo još jednog sjajnog virtualnog projekta pokrenutog, prema američkoj ideji i u Gradskoj knjižnici Nova Gradiška pod nazivom “bookcrossing “. Osnovno načelo bookcrossinga je da knjige moraju biti slobodne, a ne zarobljene na policama, baš poput pisama koja, da bi na pravi način razveselila one kojima su namijenjena, trebaju putovati svijetom.
Želite li, stoga biti posebni, ali i upamćeni, slijedeći put kada poželite nekome nešto reći, učinite to na samo svoj način i osjećaje spremite u omotnicu. Dovoljna je još samo markica u uglu i priča o pismu može krenuti na putovanje…
Autor: Simonida Tarbuk
