Problemi mentalnog zdravlja među djecom i mladima sve su izraženiji, a školski stručnjaci sve češće upozoravaju na potrebu sustavne podrške. Pedagoginja Osnovne škole “Okučani” Marina Bujas, istaknula je ključne izazove s kojima se učenici danas suočavaju, ali i važnost otvorene komunikacije i suradnje svih aktera – škole, roditelja i zajednice.
Prema njezinim riječima, broj učenika koji traže savjet, podršku ili jednostavno trebaju nekoga tko će ih saslušati raste iz godine u godinu. Istaknula je i da su nakon pandemije COVID-19 mnogi učenici pokazivali znakove anksioznosti, socijalne povučenosti i problema s koncentracijom. Posebno je naglasila važnost ranog prepoznavanja problema i osnaživanja djece da slobodno govore o svojim osjećajima.
OŠ Okučani već godinama provodi različite radionice i preventivne programe usmjerene na jačanje emocionalne pismenosti i međusobnog poštovanja među učenicima. No, kako kaže pedagoginja Bujas, sve to nije dovoljno bez šire podrške sustava. Rani socioemocionalni razvoj je temelj mentalnog zdravlja. Moramo djecu naučiti kako da prepoznaju i rješavaju probleme, kako bi sutra znali nositi se sa životnim izazovima i stresom,” ističe pedagoginja.
Prema njezinim riječima, važno je s djecom razgovarati o osjećajima od najranije dobi i učiti ih kako ih izraziti, razumjeti i usmjeriti. U protivnom, ti potisnuti problemi s godinama postaju ozbiljniji i mogu ostaviti dugoročne posljedice.
“Ako ne znamo kako se nositi s emocijama, nećemo znati ni kako ih prepoznati kod drugih. A to vodi u zatvaranje, frustraciju i, nažalost, ponekad i u nasilna ponašanja,” dodaje Bujas.
U OŠ Okučani provode radionice i preventivne programe usmjerene na razvoj emocionalne pismenosti, empatije i komunikacijskih vještina. No, kako kaže pedagoginja, škole to ne mogu same. “Treba nam više sustavne podrške. Psiholozi i stručni suradnici nisu luksuz, nego nužnost. Mentalno zdravlje nije problem pojedinca – to je odgovornost zajednice.”
Roditelji, nastavnici i društvo u cjelini, smatra Bujas, trebaju zajedno raditi na stvaranju sigurnog i poticajnog okruženja u kojem će djeca naučiti kako brinuti o sebi – ne samo fizički, nego i emocionalno.
“Učimo ih čitati i pisati, ali ih moramo učiti i kako se nositi s teškoćama. Jer kad nauče rješavati probleme u školskoj dobi, lakše će se nositi s onima koji ih čekaju u životu. Rani socioemocionalni razvoj je temelj mentalnog zdravlja. Moramo djecu naučiti kako da prepoznaju i rješavaju probleme, kako bi sutra znali nositi se sa životnim izazovima i stresom,” ističe Bujas.
Pedagoginja naglašava da bi idealno bilo da dijete do treće godine života ostane uz majku, jer je to ključno za emocionalno vezivanje i razvoj osnovnih vještina sigurnosti i povjerenja. “Naravno, danas je to teško izvedivo jer majke rade. Zato vrtić postaje alfa i omega djetetova razvoja. U njemu se stvaraju temelji za kasnije odnose, samopouzdanje i emocionalnu stabilnost,” kaže ona.
Upozorava i da djeca koja nemaju razvijene socioemocionalne vještine teže odolijevaju pritisku vršnjaka. “Takva su djeca neotporna – u stresnim situacijama reagiraju burno, impulsivno, i teško se nose s izazovima. Zato je važno da ih na vrijeme naučimo kako se nositi s emocijama i kako tražiti pomoć.”
U OŠ Okučani provode radionice i preventivne programe usmjerene na razvoj emocionalne pismenosti, empatije i komunikacijskih vještina. No, kako kaže Bujas, škole to ne mogu same. “Treba nam više sustavne podrške. Psiholozi i stručni suradnici nisu luksuz, nego nužnost. Mentalno zdravlje nije problem pojedinca – to je odgovornost zajednice.”
Roditelji, nastavnici i društvo u cjelini, smatra pedagoginja, trebaju zajedno raditi na stvaranju sigurnog i poticajnog okruženja u kojem će djeca naučiti kako brinuti o sebi – ne samo fizički, nego i emocionalno.
