Ljlijana Vidmar pedagoginja je u Gimnaziji Nova Gradiška. Svojim dugogodišnjim iskustvom, empatijom i predanošću, postala je oslonac ne samo učenicima, već i njihovim roditeljima i profesorima. U nedavnom razgovoru nam je otkrila kako vidi ulogu pedagoga, s kojim se izazovima susreće te kako gleda na roditeljstvo u suvremenom društvu.
U vremenu brzih promjena, ono što ostaje nepromijenjeno je potreba za podrškom, razumijevanjem i ljudskošću. A upravo je to ono što ova pedagoginja već 38 godina nesebično pruža.
Pedagog kao podrška
Pedagog nije samo netko tko prati uspjeh učenika, već osoba koja im pomaže u trenucima nesigurnosti, motivira ih i usmjerava. „Svaki učenik nosi svoju priču, svoje snove, ali i strahove. Naš je zadatak prepoznati njihove potrebe i pomoći im da pronađu put kojim žele ići.“– ističe pedagoginja.
“Radim u Gimnaziji već 38 godina i od prvog dana želim da mi učenik bude u središtu zbivanja. Naravno, tu su i roditelji koji svakodnevno kod nas dolaze na savjetodavne razgovore i kojima pomažemo, posebno u ovim danas izazovnim vremenima koja učenicima doprinose da se nalaze u različitim situacijama koje ponekad i nisu dobrodošle.” – dodaje.
Naglašava kako se rad s mladima promijenio u posljednjim godinama. Nekada su učenici dolazili s jednostavnijim brigama, dok se danas sve češće susreću s problemima anksioznosti, nesigurnosti i pritiscima društvenih mreža. „Važno je slušati ih, dati im prostor da izraze svoje misli i osjećaje te ih naučiti kako se nositi sa stresom“, dodaje. „Svi smo ovdje zbog učenika – kad surađujemo, lakše dolazimo do rješenja.“- kaže ona.
Ovaj posao sa sobom nosi brojne izazove, ponekad i teške, kompleksne situacije, ali u svemu tome nužno je zadržati pozitivan stav.
“Vedrina duha koja te nosi kroz životni i radni vijek, prijateljstva, susreti s dragim ljudima, bavljenje tjelesnim aktivnostima, pjesma ples – to je ono što mene vodi i nosi. Osmijeh svakog učenika na godišnjici mature ili maturalnoj večeri, opet me nosi do sljedeće školske godine. Naglasila bih kako mi je veliko profesionalno zadovoljstvo raditi u novogradiškoj Gimnaziji, sa svojim učenicima, sa svojim kolegama i roditeljima kojima želimo biti od pomoći.” – zaključuje Vidmar.
I nakon gotovo četiri desetljeća rada, ova pedagoginja i dalje s istim entuzijazmom prilazi svojem pozivu. „Svaki dan donosi nešto novo, novu priču, novi izazov. Učenici su naša budućnost i naša odgovornost. Ako ih slušamo, razumijemo i usmjeravamo, možemo im pomoći da izrastu u odgovorne i sretne ljude.“
Empatija i razumijevanje – ključevi uspjeha
Roditelji danas odgajaju djecu u potpuno drugačijem okruženju nego prije nekoliko desetljeća. Digitalno doba donijelo je nove izazove, a očekivanja su sve veća.
Najčešći problemi mladih, kaže Vidmar, danas se odnose na društvene mreže. Tamo se svakodnevno susreću s novim pojmovima, izazovima, pogrdama i nedostatkom podrške. “Uspoređuju se s idealima koje vide na društvenim mrežama, i u njima se javljaju tuga, tjeskoba, revolt i mi ih trebamo iz takvih situacija izvući. Oni zapadaju u teške emotivne trenutke i ne žele se socijalizirati, izlaziti u društvo, povlače se u sebe. Zbog toga su i roditelji pod velikim pritiskom – žele biti savršeni, pružiti djeci najbolje, a istovremeno balansirati između posla i obiteljskog života“, objašnjava pedagoginja. “Neki roditelji nemaju mogućnosti svom djetetu priuštiti sve ono što žele što stvara dodatan problem.”
Kako onda biti dobar roditelj? “Trebamo se educirati, ponekad poslušati naše mame i bake, ali i voditi se vlastitim instinktima. Roditelj najbolje osjeća što njegovom djetetu treba. A to su prije svega ljubav i podrška. Podrška je danas beskrajno važna. Pored toliko izazova oko nas, podrška okoline jako je bitna. Širimo zajedništvo, ljubav u zajednici, širimo sve ono što će pozitivnim odnosom prema životu nas i našu djecu učiniti sretnijim i zadovoljnijim ljudima.” – zaključuje.
Cijeli razgovor s pedagoginjom Ljiljanom Vidmar poslušajte danas u 18H u emisiji Mali veliki razgovori na 98,1 MHz.
