Trgovački sud u Slavonskom Brodu poziva vjerovnike stečajnog dužnika Gradski radio d.o.o., Nova Gradiška i druge osobe koje za to imaju interes, neka do 20 siječnja uplate iznos od 25.000 kuna za pokriće troškova stečajnog postupka. Ukoliko to ne učine u tom roku, Trgovački sud će donijeti rješenje o otvaranju i zatvaranju stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom.
Drugim riječima, nakon četiri godine silovanja gradskog proračuna, tijekom kojeg je bivši novogradiški gradonačelnik,Josip Vuković (SDP), s 740 tisuća kuna godišnje, financirao, po formi i sadržaju, provincijsko medijsko uljepšavanje svog nakaznog političkog imidža; nakon, dakle, uništenih oko tri milijuna kuna poreznih obveznika, a zahvaljujući i tamošnjem Općinskom državnom odvjetništvu, još jednom će ‘ujesti vuk magare’.
SDP čuva svoje ljude, a ne obraz
“SDP može izgubiti vlast, ali neće izgubiti obraz”, grmio je s kongresne govornice svojevremeni sinonim hrvatske političke staloženosti, predsjednik te stranke, Ivica Račan. Budući da je malo govorio i još manje poduzimao, politička javnost je njegovu politiku svela pod sinonim “odlučno-možda”.
Slučajni nasljednik Ivice Račana, po političkoj pameti i godinama, mlađahni Zoran Zoki Milanović, svojom impotentnom prepotentnošću, otišao je korak dalje te je unutarpartijsko-klanovskim kriminalnim navadama lidera (i) te stranke osigurao legitimitet – uz poslovično inertno pravosuđe – donošenjem kriminalnih zakona, kakav bez sumnje jeste ‘Zakon o predstečajnoj nagodbi’, na primjer.
Gradskim novcem financirao svoje interese
U okviru sustava, a ne ekscesa, još jedna je to stopa u kriminalnom tragu ovdašnje SDP-ove perjanice, širem od traga kojeg su iz sebe ostavili svi njegovi prethodnici zajedno.
– Nemilice je trošio proračunska sredstva na svoje mezimče, neosocijalističku Drvnu industriju Nove Gradiške (DING), kako bi stvarao privid gospodarskog razvoja i povećanog zapošljavanja u realnom sektoru, a, u stvari, bacao je novac u tvrtku bez ikakve perspektive, koja je već od ideje bila u bankrotu, ma koliko o tome šutjela (i) nova gradska Uprava.
– Tijekom četvreogodišnjeg mandata potrošio je oko tri milijuna kuna na skupo javno šminkanje svoje jeftine političke face, na način da je plaćao, u stvari, nepostojeći Radio. Nepostojeći jer je program emitirao tek 50-ak dana, a potom izdavao ‘zidne novine’ – koje su čitali oni čije slike su u njima objavljivane.
– Zahvaljujući suspektnom postupanju novogradiškog zamjenika Općinskog državnog odvjetnika – bez konzekvenci – krivotvorenim dokumentima podigao je kredit od 10 milijuna kuna kako bi sanirao sve svoje dotadašnje polit-ekonomske svinjarije i stranački fenjer uz to.
– Krivotvorenim dokumentima postao je kandidat za saborskog zastupnika i na taj način u stranci stekao je liderski status, a u društvu dodatni imunitet.
– Od partije i države štićen, godinama je (bio) u sukobu interesa, a uz pomoć (i) kriminalnih županijskih čelnika, protuzakonito, monopolistički, distribuirao je preskup plin te na taj način sticao, i dijelio, ekstra profit.
– Vidjevši da ga stranka štiti te da mu Općinsko državno odvjetništvo u Novoj Gradiški povlađuje, iskoračio je u najprimitivniji kriminalni milje – vulgarnu, siledžijsku i hajducima primjerenu, a uvriježenim političkim diktatom namještenu, pljačku hrvatskih šuma – jer su mu drugovi omogućili, bez natječaja, kupiti 10 tisuća kubnih metara trupaca i adekvatan povrat PDV-a. Iako s, industriji potrebnom ravnom drvu, ima veze koliko i Mara s krivim kurcem.
Mada svjesni kako je SBplus beznačajan lokalni faktor da bi se učinkovito suprotstavio značajnim hrvatskim čimbenicima, pišemo zbog budućnosti, a ne sadašnjosti. Naime, ‘ničija nije gorila do zore’.
PRILOG:
