Pakao srpskog logora Stara Gradiška 1991. godine (photo)

Knjiga policijskog inspektora Vlade Radošića “Pakao srpskog logora Stara Gradiška 1991. godine” na 380 stranica govori, na temelju originalnih dokumenata srpske strane pronađenih nakon VRO “Bljesak”, o stradanju Hrvata u logorima i zatvorima u Domovinskom ratu na okupiranom području zapadne Slavonije, prvenstveno u logoru Stara Gradiška.

sudjelovanje u Domovinskom ratu odlikovan:

– Spomenicom Domovinskog rata 1991.-92.
– Spomenicom Domovinske zahvalnosti
– Medaljom “Bljesak”
– Medaljom “Oluja”
– Redom hrvatskog trolista
– Spomen plaketom “Vukovar 1991.”
– Pohvalnicom MUP-a RH, načelnika Odjela Specijalne policije generala Mladena Markača, i drugim zahvalnicama i pohvalama MUP-a RH za uspješan rad i sudjelovanje u Domovinskom ratu.

 

Na poslovima kriminalističkog službenika za ratne zločine i terorizam PU Brodsko-posavske, PP Nova Gradiška i PP Okučani, u vremenskom razdoblju od 1992.-1997., vršio prikupljanja podataka u svezi počinjenih zločina, masovnih i pojedinačnih grobnica, nazočio ekshumacijama i identifikacijama pronađenih osoba. Prikupljeno arhivsko gradivo korišteno je za pisanje ove knjige. Umirovljen 2007. u zvanju – glavni policijski inspektor.

 

Od ukupno 7.624 logoraša koji su bili u srpskim koncentracijskim logorima u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, u Staroj Gradiški ih je bilo 1200, od toga 377 zatočenika (4 ubijena, sudbina dvojice nepoznata) u 1991. godini. Posljednji zatočenik izašao je iz logora 1. srpnja 1992.

 

U logoru “Stara Gradiška” 1991., su zatvarani civili i pripadnici MUP-a i ZNG-a s cijelog okupiranog područja Republike Hrvatske te civili s područja BiH, gdje u to vrijeme nije bilo ratnih djelovanja. Prema iskazima, svi logoraši prošli su kroz slična iskušenja, bili su sustavno fizički maltretirani, neki su podlegli ozljedama.

Poseban šok izazivala je spoznaja da su ih zlostavljali dojučerašnji poznanici i susjedi.

 

O metodama zlostavljanja i mučenja zatvorenika i logoraša sigurno će svoju riječ jednom dati i stručne osobe ili institucije, a ovdje navodim najčešće oblike tjelesnog zlostavljanja zatvorenika i logoraša:

– ubijanje batinanjem
– batinanje gumenim palicama, kundacima puške, drškama pištolja po cijelom tijelu do gubitka svijesti
– udaranje gumenom palicom ili različitim predmetima po testisima i spolovilu
– svlačenje do gola i udaranje nogama, gumenim ili drvenim palicama
– izbijanje i vađenje zubi, lomljenje ruku i rebara udaranjem nogama ili palicama i drugim predmetima
– stavljanje cijevi pištolja ili puške ili bombe u usta, odnosno noža pod vrat uz prijetnje klanjem
– udaranje sjekirom, željeznom šipkom i drugim alatima
– uskraćivanje osnovnih ljudskih potreba (voda, hrana, korištenje WC-a, liječnička pomoć)
– elektriziranje tijela davanjem elektrošokova pištoljima za stoku ili strujom
– gaženje i udaranje nogama u ležećem položaju na betonu od strane maskiranih zlostavljača
– svakodnevno udaranje po želucu ili bubrezima
– gašenje opušaka na dijelovima tijela (uši, ruke)
– zasijecanje ušiju noževima, rezanja prstiju, zarezivanja po dijelovima tijela
– seksualno iživljavanje (tjeranje zatočenika na međusobni seks, oralni seks i slično)
– višekratno i često silovanja žena uz sudjelovanje jednog ili više mučitelja
– tjeranje logoraša na spolni odnos sa zatočenicama uz snimanje video kamerom
– tjeranje zatočenika na kupanje u hladnoj vodi
– zahtijevanje da se logoraši krste s tri prsta, ljube slike Slobodana Miloševića, Draže Mihajlovića, da ljube brade svojih mučitelja (najčešće pripadnika paravojnih četničkih postrojbi)
– prisiljavanje na pjevanje četničkih pjesama
– pljačkanje logoraša prilikom privođenja i pretresa
– tjeranje na teške radove u logoru i izvan njega
– puštanje pasa na zatvorenike i slična zvjerstva. (str 18 -19.)

Činjenica je da su logori i zatvori bili u funkciji svojevrsnog “etničkog čišćenja”, jer su poslužili kao instrument zastrašivanja, psihološkog pritiska na hrvatsko i drugo nesrpsko stanovništvo, kako bi oni napustili svoje domove i sela. U skladu s velikosrpskom politikom, strateški interes pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj bio je postizanje čistog etničkog prostora “SAO Krajine” i njeno pripajanje Srbiji. (str 20.

Područje zapadne Slavonije koje je bilo pod okupacijom srpskih snaga (postrojbe lokalnih Srba, potpomognute pripadnicima aktivnog i rezervnog sastava JNA i dobrovoljačkih postrojbi iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore), postala je logor za Hrvate i ostalo nesrpsko stanovništvo, koje je, uz zabranu kretanja ili ograničeno kretanje na okupiranom području, bilo zatvarano, zlostavljano, silovano i ubijano.

 

Ovdje pojam logora i zatvora ima daleko širi značaj od uobičajenog značenja te riječi, jer je stan ili vlastita kuća često postajala zatvor, a cijelo selo logor. Kazivanja su potvrdila da su Hrvati bez obzira na dob, spol ili zdravstveno stanje internirani u logore i zatvore, a pobunjeni Srbi su raspolagali njihovim životima, smrću i imovinom. Tragedije stradalnika su vrlo različite, tek su neki imali sreću i, zahvaljujući poznanstvu s pojedincima, uspjeli se izvući bez većih posljedica!

 

Mnogi od uhićenih, zarobljenih i na razne načine zatočenih Hrvata, prebacivani su iz jednog u više zatvora ili logora, tako da njihova sjećanja započinju u jednom, a završavaju u drugom srpskom zatvoru (“Okučani”, “Miokovićevo”, “Mali Grđevac”, lager “Sekulinci” kod Voćina, i drugdje) ili logoru (“Bučje”, “Stara Gradiška”, logori u Bosni i Hercegovini – “Manjača” kod Banja Luke, aerodrom “Željava” kod Bihaća, “Batkovići” kod Bijeljine, i u Srbiji – “Begejci”, “Sremska Mitrovica” i drugi).

 

Gornji Varoš (prema popisu iz 1991. u selu je živjelo 379 osoba, uglavnom Hrvata), u vrijeme okupacije u selu je ostalo zatočeno 113 civila Hrvata, jedan civil Musliman. Devet civila Hrvata zatočeno je u logoru “Stara Gradiška”, a pet civila Hrvata mučki je ubijeno: Ruža, Marko i Ljubica Guberović; Branko Maćašević i Ivo Grganović. Zatočeni u selu svakodnevno su bili izloženi tjelesnom i psihičkom zlostavljanju, a potpuno su iseljeni 19. prosinca 1991. godine.

Uskoci (prema popisu iz 1991. u selu živjelo 137 osoba, uglavnom Hrvata), nakon okupacije u selu je ostalo zatočeno 18 civila Hrvata, osam civila Hrvata i tri civila srpske nacionalnosti zatočeno je u logoru “Stara Gradiška”, a dva civila Hrvata mučki su ubijena: Antun Matokanović i Mato Matraković. (str. 15)

Početkom 1991. djelovanje SDS-a usmjereno je na stvaranje velike “srpske” općine Pakrac, koja je trebala biti proširena izdvajanjem naselja s većinski srpskim stanovništvom iz novogradiške, novljanske i požeške općine.

 

Razlog okupljanja srpskih krajeva u zapadnoj Slavoniji oko općine Pakrac postao je jasan kada je pakračka skupština 22. veljače 1991. donijela odluku o pristupanju općine Pakrac SAO Krajini…

Tako je Veljko Džakula na sjednici Skupštine općine Pakrac, prilikom donošenja odluke o pristupanju SAO Krajini, poručio da “ukoliko Hrvatska ima namjeru razdružiti se od Jugoslavije, onda Pakrac ima namjeru razdružiti se od Hrvatske“. (str. 9.)

Zapadnoslavonski Srbi su 12. kolovoza 1991. na području Pakraca donijeli odluku o osnivanju “SRPSKE AUTONOMNE OBLASTI ZAPADNA SLAVONIJA”.

 

Zaključili su:

“Velika narodna skupština srpskog naroda Zapadne Slavonije uvažava rezultate ovogodišnjeg referenduma o srpskoj autonomiji kao i rezultate ovogodišnjeg referenduma o priključenju SAO Krajine Republici Srbiji i svima onima kojima je stalo do očuvanja Jugoslavije (održanog 12. svibnja 1991., op.a.), donijeta je odluka o proglašenju SAO Zapadna Slavonija, koja će biti integralni dio SAO Krajine”. Potom je 15. kolovoza 1991. rukovodstvo “SDS-a Okučani” proglasilo osnivanje “Opštine Okučani”. Na prilazima selima s većinskim srpskim stanovništvom postavljaju se naoružane straže i barikade. (str. 21.)

 

U vrijeme pravde i istine za sve žele nas još uvijek izjednačiti s agresorom. Činjenice iznesene u knjizi najbolje govore o toj “pravdi i istini”. Nove činjenice bit će uskoro objavljene u novoj knjizi Vlade Radošića: Pakao srpskog logora Stara Gradiška 1992. godine.

 

 

– Godine 1535. prodorom Turaka, u Staroj Gradiški se gradi utvrda i od tada se spominje kao “Gradiski Castrum”, te postaje vojno-strateško naselje.
– Godine 1762.-1765. gradi se nova utvrda u obliku nepravilne zvijezde s objektima vojne namjene.
– Godine 1789. izgrađena je velika vojarna u obliku slova “L” na kat.
– Godine 1921. bivša vojnička kaznionica postaje zemaljska (civilna”).
– 6. veljače 1991. zloglasni KPD Stara Gradiška odlukom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske prestaje s radom.
– Godine 1991. do 1992. KPD Stara Gradiška oživljena je kao srpski koncentracijski logor.

 

Ova hrvatska spomenička baština propada. Memoricid. Općina Stara Gradiška želi očuvati “Spomen područje Stara Gradiška” i urediti muzejsko-dokumentacijski centar ali nažalost ne smije ništa poduzimati obzirom da se to područje nalazi pod upravom Spomen područja Jasenovac (ravnateljica Nataša Jovičić). Kažu, nema novaca za Gradišku. I to je u redu, jer zamislite da državni vrh poslije Jasenovca mora doći još i u Staru Gradišku. Što bi tom prigodom morali reći? Zato Stara Gradiška, za razliku od Jasenovca

POPIS ISTRAŽITELJA U LOGORU “STARA GRADIŠKA”

Istrage, saslušanja, te tjelesna zlostavljanja logoraša u logoru “Stara Gradiška” vršili su:

1) Bajić Milenko,Save, r. 21.04.1961. iz Rajića, 1.svibnja 1995. br. 23
2) Bijelić Ilija,Milana, r. 29.07.1933. iz Novske,
3) Božičić Đorđe,zv.”ĐOKO”,Milana, r. 09.11.1966. iz Novske, 1.maja br. 26
4) Božić Gojko,Milana, r. 31.08.1958. iz Opršinaca br. 21,općina Cernik
5) Čičić Dušan,Petra, r. 04.03.1953. iz Stare Gradiške,Naselje br. 6
6) Čokorac Nenad,Andrije, r. 09.08.1966. iz Novske, 5.maja br. 29
7) Delić Boro,Ilije, r. 10.09.1948. iz Stare Gradiške,Naselje br. 14
8) Delić Drago,Bore, r. 28.11.1972. iz Stare Gradiške,Naselje br. 14
9) Despotović Mihajlo, r. 02.06.1954.iz Nove Topole, Srbački put br. 167, općina Bosanska Gradiška, R BiH
10) Đurić Ranko,Dimitrija,iz Novske,Bukovačka ulica br. 56
11) Gaćeša Ilija,Milana, r. 06.02.1956. iz Stare Gradiške,Naselje br. 13a
12) Gajić Saša,
13) Jurković Dragan, Vlade, r. 04.03.1950. iz Mašića br. 6, općina Dragalić
14) Kasagić Vlado,Milorada, r. 26.02.1959. iz Rijeke, Plase br. 24
15) Kljajić Milenko,Stanka, r. 08.12.1935. iz Okučana, S.Radića br. 103
16) Kojić Dušan,Vojina, r. 28.06.1961. iz Čaprginaca bb,općina Okučani
17) Kosić Nedeljko,Steve, r. 28.10.1951. iz Novske, A.Kovačića br. 11
18) Krajnović Dušan,Vase, r. 23.03.1956. iz Stare Gradiške,Naselje br. 5
19) Kuprešanin Milan,Nikole, r. 09.09.1928. iz Stare Gradiške,Naselje br. 17
20) Kuzmić Savo,Ostoje, r. 96.05.1949. iz Stara Gradiške,Naselje br. 9
21) Lužajić Zoran,Milana, r. 18.03.1965. iz Okučana, M.Stanivukovića 98
22) Ljiljak Stevan,Milana, r. 29.04.1959. iz Borovca br. 7, općina Rajić
23) Miščević Ignjatije, Branka, r. 07.09.1950. iz Novske, J.Kozarca br. 20
24) Orobabić Milan,Nikole, r. 21.01.1945. iz Okučana,Ul.121.brigade HV-a br. 22a
25) Pejić, zv.”ZAGOR”
26) Popović Predrag,
27) Popović Slobodan, Dragutina, r. 25.04.1953. iz Zagreba, Albaharijeva br. 7
28) Radivojac Radovan, r. 03.07.1956.
29) Rodić Božidar,Nikole, r. 23.06.1963. iz Stare Gradiške, Naselje br. 4
30) Suzić Mladen, Milana, r. 11.11.1945. iz Novske,D.Cesarića br. 12
31) Šalindrija Mile,Milana, r. 02.08.1951. iz Stare Gradiške,Naselje br. 5
32) Šalindrija Savo,Milana, r. 09.10.1955. iz Mlake,općina Novska
33) Šestanović Mihajlo,Nikole, r. 13.06.1949. iz Stare Gradiške,Naselje br. 15
34) Šestanović Nikica,Mihajla, r. 21.05.1971. iz Rajića,Vukovarska ul. br. 4
35) Španović Đorđe, Rade, r. 22.09.1955. iz Borovca br. 11,općina Rajić
36) Španović Milan,Stevana, r. 08.10.1960. iz Borovca br. 11,općina Novska
37) Tendžerić Ljubo, zv. „Ljubo”, Mile, r. 20.07.1950., iz Gornjih Podgradaca, općina Bosanska Gradiška, R BiH
38) Tendžerić Momčilo,zv.”Momo”,Mile, r. 30.11.1952. iz Gor. Podgradaca bb,općina Bosanska Gradiška, R BiH
39) Utješinović Mirko,Majstorović Ljubice, r. 08.11.1942. iz St.Gradiške,Naselje br. 4
40) Vesić Vladan, iz Bos.Gradiške,Kneza Lazara br. 1,načelnik „SJB Bos.Gradiška”
41) Vukičević Ranko,Vojislava, r. 14.03.1955. iz Stare Gradiške,Naselje br. 13a
42) Zuber Marko,Ljubana, r. 08.03.1948.iz Stare Gradiške, Naselje br. 6

POPIS OSOBA KOJI SU PRIVODILI CIVILE

Civile s okupiranog dijela općina Nova Gradiška i Bos. Gradiške, privodili su :

Komandant VP TO Bos.Gradiška: Savković
Vojni policajac: Makivić
Pripadnici SM St.Gradiška: Živković Marko
Gaćeša Ilija
Kovačević Zoran
Tendžerić Momo
Tendžerić Ljubo
Božić Gojko
Lužajić Zoran
Kuprešanin Milan
Tatomirović
Divić Milan
Mijatović Milan, Svetislava, r. 26.03.1966. iz Borovca br. 197,
općina Rajić, pripadnik “Vojske SAO Krajine”:

POPIS LIJEČNIKA KOJI SU PRUŽALI POMOĆ LOGORAŠIMA

Popis liječnika koji su pružali pomoć logorašima, dok se logor nalazio pod nadzorom “SM Stara Gradiška”:

 Nastić Emir iz Bos.Gradiške
 Regoda Mladen, poručnik
 Vučić Marinko

Popis liječnika koji su pružali liječničku pomoć logorašima, dok se logor nalazio pod nadzorom pripadnika „Vojne policije” banjalučkog korpusa JNA;

Đajić Zorica,med.sestra, iz B.Luke, R.BiH
Regoda Mladen, poručnik
Solar Vladimir (zatočenik logora, iz Lipika)
Todorović Brankica, med. sestra iz Kotor Varoša,

KOMANDANT VOJNE POLICIJE:
Popović Radomir, zv. „Pop”,Gojka, rođen u Ribniku, općina Ključ, R BiH , aktivna vojna osoba u zvanju – poručnik
KOMANDANT LOGORA:
Čančar Tihomir, zv.”Čan”, st.vodnik, rodom iz Teslića, R BiH, aktivna vojna osoba
DEŽURNA SLUŽBA VOJNE POLICIJE:
Mesar Đuro, st.vodnik
Ratić, st.vodnik
Homa Miroslav zv,”Homa”, iz Banja Luke, Bulevar Cara Dušana br. 6, R BiH, vodnik I. klase
Bajić Vojislav, iz Banja Luke, I. Krajiške brigade Br. 4, R BiH, – desetar
Koljančić Zlatomir, vojnik
Polić, – vojnik.

Popis pripadnika VP:

1) Čubrilo Svetozar iz Srbije, redovni vojnik JNA,vodič psa,
2) Ćutić Nenad iz Banja Luke,
3) Drašković Slaviša iz Srbije,redovni vojnik JNA,vodič psa
4) Đurić Ranko iz Banja Luke,
5) Galić Milenko iz Banja Luke,
6) Janičić Dragan,vodnik, iz Banja Luke,
7) Kljakić(Mihajlo) Igor,zv.”Žućo” iz Banja Luke, Josifa Pančića br. 8,
8) Knežević Petar iz B.Luke,R BiH
9) Kosić Đorđe iz B.Luke,R BiH
10) Kovačević Predrag zv.”Špaga” iz B.Luke,R BiH
11) Kovačević Zoran iz B.Luke,R BiH
12) Ljeskavica Rešad, zv.”Pide,Čedo” iz Banja.Luke,
13) Maler (Pavao) Mario, r. 16.06.1967.u B.Luci, BiH,Hrvat, iz Banja Luke,Rudarska br. 17sada Zagreb,I Osječki zavoj 13
14) Popović Sretko iz Ključa,R BiH
15) Stojanović Branislav zv.”Buco” iz Bronzanog Majdana,R BiH
16) Topić Željko iz B.Luke,R BiH
17) Vojvodić Rade zv.”Vojvoda” iz Srbije- redovni vojnik JNA
18) Vokshi Dugađi zv.”Šok”s Kosova-redovni vojnik,vodič psa
19) Zrnić Goran zv.”Zrna” iz B.Luke, R BiH

POPIS “OFICIRA BEZBEDNOSTI JNA” I DRUGIH VOJNIH OSOBA KOJI SU VODILI ISTRAGE I SASLUŠANJA LOGORAŠA U LOGORU “STARA GRADIŠKA”

 

1) Alihodžić Ekrem,zv.”Ekrem”,Smaila, r. 09.04.1951. u Ključani Vakufu,općina Sanski Most, R BiH, kapetan JNA „načelnik bezbednosti”
2) Prstojević Dubravko, zv.”Mrva”,Bore, r. 17.01.1954. iz Banja Luke,Bulevar Cara Dušana br. 4, – kapetan „oficir bezbednosti JNA”
3) Radinković Radomir-iz Banja Luke,Branka Ćopića br. 1, R BiH, – stariji vodnik, „oficir bezbednosti JNA”
4) Nikić Rade – kapetan JNA
5) Šajatović Jure,Jure, r. 01.07.1950. u Ozlju,iz Novske – kapetan I. klase
6) Mačkić Jovo iz Bos.Gradiške,Uroša Predića bb,R BiH – st.vodnik
7) Jaćimović Zoran, zv.”Zoka”
8) Hadžiselimović Šemso,zv.”Šemso” – kapetan JNA
9) Stupar, major
10) Jokić, zastavnik
11) Stojaković Branko, zv.”Brane”
12) Brkanac Đorđe,Đure, r. 02.01.1948. iz Kukunjevca,F.Filipovića br. 156
13) Kastić , kapetan „oficir bezbednosti JNA”
14) Braunović Željko, zv. „Crnogorac”, Drage, r. 18.03.1959. iz Mojkovca, R Crna Gora, dobrovoljac
15) Kojić Jovan, kapetan u VP (str. 371-372.)
1) Ćurguz Zdravko
2) Vulin, major JNA
3) Andrić Ratko, potpukovnik JNA iz Banja Luke
4) Rašula Milan , kapetan JNA, često je posjećivao logor „St.Gradiška” (str. 373.)

SANJICKI DARKO, Josipa, civil, r. 11.11.1967., iz Bosanske Gradiške, D. Obradovića br. 29, Hrvat. Uhićen dana 21.09.1991. u mjestu Gornji Podgradci, općina Bosanska Gradiška, od strane „Milicije SAO Krajine”. Tjelesno je zlostavljan do 22.09.1991., a potom je doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”. Smješten u samicu br. 19, gdje je boravio do 07.12.1991. kada je s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani” pod nadzorom pripadnika „SM Okučani”. Dana 22.12.1991. iz zatvorske ćelije odveden je od strane Teodorčević Dragana, zvanog „Macola” i više nije vraćen u ćeliju. Dana 24.10.1996. prilikom ekshumacije, u bunaru, na staroj benzinskoj pumpi Okučani, uz auto-cestu, Zagreb-Lipovac pronađen je leš NN muškarca, a DNA analizom u Zavodu za sudsku medicinu Zagreb, utvrđeno je da se radi o tijelu Sanjicki Darka. Dana 20.03.2009. Zavod za sudsku medicinu Zagreb, Re broj: 60.922-1247/1996, izdao je „prijavu činjenice smrti” na ime Sanjicki Darko s uzrokom smrti „TRAUMA CAPITIS” – nasilna smrt. Posmrtni ostaci Sanjicki Darka sahranjeni su na gradskom groblju Nova Gradiška. Za vrijeme boravka u logoru svakodnevno je, tjelesno, psihički i na druge načine zlostavljan, a zbog čega mu je ukazivana liječnička pomoć.(str. 67.)

 

ADŽIJEVIĆ STJEPAN, Reze, zvani „Baja”, civil, r. 26.08.1943., iz Donjeg Čaglića br. 105, općina Lipik, Hrvat. Uhićen dana 21.11.1991. od strane pripadnika Vojne policije JNA u mjestu Trošelji kod Banja Luke, gdje se nalazio kao izbjeglica. Doveden je u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”, smješten u samicu broj 3. Prilikom zatvaranja isti je bio vidno pretučen, te se žalio na bolove u unutarnjim organima, o čemu je izvješćen i liječnik. Istog dana u 14.40 sati vojni je liječnik u samici br. 3 zatekao mrtvo tijelo Adžijević Stjepana, te konstatirao smrt. Tijelo Adžijević Stjepana je posredovanjem Vladine komisije za nestale i zatočene razmijenjeno dana 24.02.1992. u mjestu Novi Varoš, i dana 28.02.1992. predano obitelji i sahranjeno na mjesnom groblju u Lipiku.(str. 212.)

 

GRGIĆ IVAN, Mate, civil, r. 11.10.1934., iz Borovca 46, općina Rajić, Hrvat. Uhićen 16.09.1991. u obiteljskoj kući u mjestu Borovac zajedno sa suprugom Terezijom od strane pripadnika pobunjeničkih postrojbi, Mijatović Milana. Zatočen u zatvoru „Okučani-stara pošta”, pod nadzorom pripadnika „SM Okučani”, gdje je boravio do 06.10.1991., kada je doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”. U logoru je smješten u samicu br. 6, gdje je boravio do 07.12.1991. kada je s još 22 logoraša, među kojima je bila i supruga Terezija, odveden u zatvor „Okučani”, u zgradu „SM Okučani”. Dana 12.12.1991. izveden je iz ćelije od strane Šućur Miroslava, Petković Nebojše i Teodorčević Dragana zvanog „Macola”, pripadnika „SM Okučani”, te tjelesno zlostavljan. Nakon što je teško pretučen, vraćen je u ćeliju u kojoj je od zadobivenih ozljeda preminuo dana 21.12.1991. Tijelo Ivana Grgića još nije pronađeno, te se i dalje potražuje.(str. 89.)

 

ŠANDOROVIĆ ILIJA, zvani „Žiga”, Luke, civil, r. 21.07.1927., iz Gornjih Bogićevaca, Ul. B. Becka br. 134, Hrvat. Uhićen dana 26.09.1991. u obiteljskoj kući u mjestu Gornji Bogićevci od strane pripadnika „Milicije Okučani”, zatočen u zatvoru „Okučani-stara pošta”, a potom doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”. Smješten u samicu br. 8, gdje je boravio do 07.12.1991. kada je odveden s još 22 logoraša u zatvor „Okučani”, u zgradu „SM Okučani” pod nadzorom pripadnika „SM Okučani”. Dana 11.12.1991. uslijed tjelesnog zlostavljanja od strane Šućur Miroslava, Petković Nebojše, Teodorčević Dragana zvanog „Macola”, Ilija Šandorović je preminuo u ćeliji zatvora. Dana 24.10.1996. prilikom ekshumacije, u bunaru, na staroj benzinskoj pumpi Okučani, uz auto-cestu Zagreb-Lipovac pronađen je NN leš muškarca, a DNA analizom utvrđeno je da se radi o tijelu Ilije Šandorovića. Posmrtni ostaci Ilije Šandorovića sahranjeni su na mjesnom groblju u Gornjim Bogićevcima.(str. 71.)

 

VONIĆ NEDJELJKO, Pavla, civil, r. 26.08.1968., iz Donje Doline, općina Bosanska Gradiška, Hrvat. Uhićen dana 09.10.1991. u mjestu Donja Dolina, općina Bosanska Gradiška, od strane pripadnika „TO Bosanska Gradiška”, doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”. Smješten u samicu br. 19, gdje je boravio do 07.12.1991., kada je zajedno s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani”, u zgradu „SM Okučani” pod nadzorom pripadnika „SM Okučani”. U zatvoru „Okučani” boravio je do 24.12.1991. kada je s još 11 preživjelih zatvorenika ponovno doveden u logor „Stara Gradiška” na IV.-odjel pod nadzorom pripadnika Vojne policije banjalučkog korpusa JNA, gdje je boravio do 15.01.1992. kada je posredovanjem Međunarodnog komiteta Crvenog križa pušten na slobodu. Za vrijeme boravka u zatvoru i logoru svakodnevno je tjelesno, psihički i na druge načine zlostavljan i prisiljavan na obavljanje poslova unutar logora.Vonić Nedeljko ubijen je dana 18.02.1992. od strane pripadnika „Vojske Republike Srpske” u rijeci Savi prilikom bijega iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku.(str. 94.)

 

ANTUNOVIĆ PETAR, Đure, civil, r. 31.01.1931., iz Donjeg Čaglića br. 105, općina Lipik, Hrvat. Uhićen dana 21.11.1991. od strane pripadnika Vojne policije JNA u mjestu Trošelji kod Banja Luke, gdje se nalazio kao izbjeglica. Doveden je u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”, smješten u samicu br. 8, gdje je boravio do 07.12.1991. kada je zajedno s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani”, u zgradu „SM Okučani” pod nadzorom pripadnika „SM Okučani”. Dana 09.12.1991. odveden je iz ćelije zatvora od strane Šućur Miroslava, Petković Nebojše i Teodorčević Dragana zvanog „Macola”, koji su ga tjelesno zlostavljali. Od posljedica zlostavljanja preminuo je dana 17.12.1991. u ćeliji zatvora. Tijekom 1992. u rijeci Savi kod Slavonskog Broda pronađeno je mrtvo tijelo NN osobe i sahranjeno na gradskom groblju u Slavonskom Brodu, kao NN osoba. Izvršenom ekshumacijom i identifikacijom, te DNA analizom utvrđeno je da se radi o tijelu Antunović Petra. Posmrtni ostaci Antunović Petra su sahranjeni na mjesnom groblju u Donjem Čagliću.(str. 212.)

 

RAUŽAN MARIJAN, Slavice, pripadnik pričuvnog sastava MUP-a RH, PP Slunj, r. 20.05.1952., iz Cvitovića br. 46, općina Slunj, Hrvat. Uhićen od strane „bosanske milicije” dana 18.11.1991. u Ključu, doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”. Dana 21.11.1991. oko 01.30 sati Raužan Marijan je izveden iz ćelije jer je „pokušao bježati”, te je tjelesno zlostavljan od strane stražara u logoru: Tendžerić Ljube i Tatomirovića, a potom smješten u ćeliju br. 6. Dana 21.11.1991. u 11.22 sati, izvješćen je vojni liječnik da treba pregledati povrijeđenog Raužan Marijana. U 14.40 sati prilikom dolaska vojnog liječnika, poručnika dr. Regoda Mladena, u ćeliji je zatečeno mrtvo tijelo Raužan Marijana, a liječnik je konstatirao smrt. Tijelo Raužan Marijana nije pronađeno, vodio se kao nestala osoba.(str. 175.)

 

RUKAVINA DRAGO, Antuna, zvani „Pegi”, pripadnik ZNG-a Novska, r. 07.04.1967., iz Brestača br. 34, općina Novska, Hrvat, zarobljen s još 19 pripadnika ZNG-a Novska dana 22.11.1991. kod Paklenice od strane pripadnika „Belih orlova” pod zapovjedništvom zapovjednika antiterorističke jedinice Slaviše Koprivice, te vodiča Grbić Mile iz Paklenice, općina Novska. Po pripadnicima Vojne policije JNA doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”, od kuda mu se gubi svaki trag. Po izjavi zarobljenih logoraša, Drago Rukavina ubijen je odmah po dovođenju u logoru „Stara Gradiška”, a navodno, zbog posjedovanja noža u vojnoj čizmi koji je pronađen prilikom pretresa. Tijelo Rukavina Drage još uvijek nije pronađeno, vodi se kao nestala osoba.(str. 222.)

 

TOMLJENOVIĆ MIRKO, Vladimira, civil, 07.07.1946., iz Bosanske Gradiške, Potkozarska br. 50/I, Hrvat. Uhićen dana 30.09.1991. u obiteljskoj kući u mjestu Bosanska Gradiška od strane pripadnika „SM Stara Gradiška”. Doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom istih, smješten u samicu br. 22, gdje je boravio do 07.12.1991. kada je s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani”, u zgradu „SM Okučani” pod nadzorom pripadnika „SM Okučani”. Istu večer iz ćelije izveden od strane Šućur Miroslava, pripadnika „SM Okučani”, odveden u prostoriju gdje je tjelesno zlostavljan od strane Šućur Miroslava, Rakonić Zdravka, Borjanić Slobodana zvanog „Jordan”, Petković Nebojše, Guskić Predraga, Buvač Slobodana, a potom vraćen u ćeliju, gdje je istu noć i preminuo. Dana 24.02.1992. u mjestu Dragalić, općina Nova Gradiška, prilikom razmjene između hrvatske i srpske strane, razmijenjena su NN tijela (leševi) i sahranjeni kao NN lica na groblju u Slavonskom Brodu. Tijekom 2009. izvršene su ekshumacije sahranjenih tijela, a DNA analizom identificirano je tijelo Mirka Tomljenovića. Dana 29.03.2009. Zavod za sudsku medicinu Zagreb, Re broj:77.454-308/2009, izdao je „prijavu činjenice smrti” na ime Mirko Tomljenović s uzrokom smrti „MORS E CAUSA IGNOTA – NASILNA SMRT”. Posmrtni ostatci Mirka Tomljenovića sahranjeni su na gradskom groblju Nova Gradiška.(str. 79.)

 

HRDŽIĆ ĐURO, Ilije, pripadnik Civilne zaštite, r. 02.04.1948., iz Gornjeg Varoša br. 23, općina Stara Gradiška ,Hrvat. Uhićen dana 23.10.1991. na području Bosanske Gradiške, od strane Marka Živkovića, pripadnika „SM Stara Gradiška”, te doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom istih i smješten u samicu br. 23. U logoru je boravio do 07.12.1991. kada je s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani”, u zgradu „SM Okučani” pod nadzorom pripadnika „SM Okučani”. Tijekom boravka u tom zatvoru u zatvoru, dana 15.12.1991., Petković Nebojša, „pripadnik SM Okučani”, odveo je Hrdžić Đuru iz ćelije u jednu prostoriju gdje ga je uz pomoć Šućur Miroslava i Teodorčević Dragana zvanog „Macola” tjelesno zlostavljao, a potom su ga ponovno vratili u ćeliju. Dana 20.12.1991., Đuro Hrdžić je od zadobivenih ozljeda preminuo u ćeliji. U lipnju 2001. na smetlištu groblja Okučani izvršena je ekshumacija posmrtnih ostataka tijela. NN osobe. Izvršenim pregledom ekshumiranog tijela, u odjeći je pronađena vozačka dozvola na ime Hrdžić Đuro. Naknadnom identifikacijom, i po drugim karakteristikama, obitelj je potvrdila njegov identitet što je DNA analizom i potvrđeno 03.10.2001..Posmrtni ostatci Đure Hrdžića sahranjeni su na mjesnom groblju u mjestu Uskoci.(str. 107.)

 

MAJDANDŽIĆ DRAGO (nije pronađena fotografija, op.a.), Jose, civil, r. 17.09.1945., iz Kozinaca, općina Bosanska Gradiška, Hrvat, uhićen u Bosanskoj Gradiški, doveden po „Vojnom policajcu”, Makiviću u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška” s vidljivim povredama u predjelu lica, smješten u samicu br. 1. Istog dana u 12.45 sati prilikom nadzora samica od strane pripadnika „SM Stara Gradiška”, pronađeno je mrtvo tijelo Drage Majdandžića. Mrtvo tijelo pregledano je po poručniku doktoru Regoda Mladenu, koji je konstatirao smrt. Dana 30.11.1991. u 09.30 sati po „vojnicima JNA” Dragović Radinku i Branku (prezime nepoznato) mrtvo tijelo Drage Majdandžića prevezeno je na obdukciju u Banja Luku. Posmrtni ostaci Drage Majdandžića sahranjeni su na groblju u Bosanskoj Gradiški.

Analizom „Knjige izvještaja događaja u logoru Stara Gradiška”, kao i iz izjava logoraša evidentirani su kao pripadnici „SM Stara Gradiška” i „TO Stara Gradiška”:

1) Čičić Dušan, Petra, r. 04.03.1953 u Bos. Gradiški, iz Stare Gradiške, Naselje br. 6,
2) Radivojac Radovan, r. 03.07.1956.,
3) Ilić Miloš, r. 08.01.1957. iz Bos.Gradiške, Kneza Lazara br. 37.,
4) Krajnović Dušan, Vase, r. 23.03.1956. u Staroj Gradiški,RH, Naselje br. 5
5) Šalindrija Mile, Milana, r. 02.08.1951. iz Stare Gradiške,Naselje br. 5,
6) Rađenović Milan, Petra, r. 17.06.1957. iz Okučana,A.Starčevića br. 40,
7) Orobabić Milan, Nikole, r. 21.01.1948. iz Okučana, Ul.121.brigade HV-a br. 22a,
8) Živković Marko, Georgija, r. 08.05.1952. u Okučanima , iz Stare Gradiške ,Naselje br. 4,
9) Kovačević Zoran,
10) Gaćeša Ilija, Milana, r. 06.02.1956. u Gređanima,RH, iz Stare Gradiške,Naselje br. 13a,
11) Obradović Milan, Bogdana, r. 02.11.1945. u Divoselu,RH,iz St.Gradiške,Naselje br. 4,
12) Oklješa Nikola, Milana, r. 05.09.1951. u Koritima, Pakrac, ,iz St.Gradiške,Naselje br. 4,
13) Kasagić Vlado,Milorada, r. 26.02.1959. iz Rijeke,Plase br. 34,
14) Basarić Zoran,Vasilija, r. 01.08.1970. iz Stare Gradiške, Naselje br. 4p,
15) Tendžerić Momčilo, Mile, zv.”Momo”, r. 30.11.1952. iz Gor. Podgradaca bb,općina Bosanska Gradiška,
16) Tendžerić Ljubo, Mile, r. 20.07.1950. iz Gornjih Podgradaca bb,
17) Šalindrija Savo, Milana, r. 09.10.1955. iz Mlake, općina Novska
18) Delić Boro,Ilije, r. 10.09.1948.u Dubrave, B. Gradiška, iz St. Gradiške, Naselje br. 14,
19) Divić Milenko, Milana, r. 25.03.1972., iz Paklenice br. 100, općina Rajić,
20) Dumonić Ranko, Rade, r. 07.06.1947., u Bajincima,Srbac, iz St.Gradiške, Naselje br. 4
21) Tatomirović, (str. 355.)

Na okupiranom području Okučana osnovan je štab „TO Okučani”, koji je na samom početku oružanog sukoba bio smješten u Bosanskoj Gradiški (BiH), a potom u Okučanima.

Svi članovi štaba „TO Okučani” bili su srpske narodnosti.

KOMANDANT ŠTABA:
Narančić Radoslav zvani „Rajko”, Milana, r. 19.09.1956., iz Okučana,
ZAMJENIK KOMANDANTA:
Vodogaz Đorđe, Jove, r. 15.05.1948., iz Stare Gradiške
POMOĆNIK KOMANDANTA ZA BEZBEDNOST
Bogić Jovan, Nikole, r. 29.05.1959., iz Okučana,
KOMANDANT BRDSKOG BATALJUNA:
Damjanović Đorđe, zvani „Učo”, Stevana, r. 20.01.1942., iz Donjih Rogolja, općina Okučani,
KOMANDANT OKUČANA:
Stanisavljević Ignjatije, Slobodana, r. 25.01.1958., iz Okučana,
KOMANDANT ZA POZADINU:
Stančić Stevan, Đorđa, r. 14.08.1944., iz Okučana,
KOMANDANT BATALJUNA VRBOVLJANI:
Rakonić Zdravko, Ljubomira, r. 15.05.1954., iz Vrbovljana, općina Okučani, kasnije komandir u „SM Okučani”
KOMANDANT BATALJUNA RAJIĆ :
Gubić Slobodan, Đure, r. 04.04.1961., iz Borovca, općina Rajić,
KOMANDANT BATALJUNA CAGE
Basta Draško, Vladimira, r. 19.03.1966., iz Caga, općina Okučani,
KOMANDANT BATALJUNA SMRTIĆ:
Vrljanović Radomir
KOMANDANT ISTURENE JEDINICE:
Čanak Dragan, Jovana, r. 27.10.1947., iz Trnave, općina Dragalić,
KOMANDANT VEZE :
Arbutina Milan, Ljubana, r. 10.09.1949., iz Stare Gradiške
SKLADIŠTAR OPREME,NAORUŽANJA I MUNICIJE:
Stupar Drago, Dušana, r. 19.08.1949., iz Okučana,
DAKTILOGRAF U ŠTABU:
Narančić Radojka, Nikole, r. 20.02.1954., iz Okučana,
SLUŽBA INFORMIRANJA:
Džajić Milan, Ljubana, r. 31.8.1949., iz Nove Gradiške
Ećimović Dušan, Branka, r. 30.01.1951., iz Zagreba,
INTENDANT:

Kao zatvor u Okučanima se koristila prostorija „Stare pošte” u prizemlju sadašnje zgrade Općine, a potom dvije male prostorije veličine 1,80m x 2,00m u zgradi „Stanici milicije Okučani”, sadašnjoj zgradi PP Okučani.

U prostoriji „Stare pošte” zatočeni su pripadnici ZNG-a, zarobljeni 16. kolovoza 1991. u Smrtićima, općina Gornji Bogićevci:
– JOSIP HERCEG, zvani „Srećko”
– ĐURO MIKANOVIĆ,
– IVAN VINKEŠEVIĆ
– IVAN MARJANOVIĆ.

Osim njih u zatvor su odvedeni Hrvati:
– STJEPAN (Pave) ČORAK (r. 23.04.1927.), civil, Pave, iz Okučana, K. Tomislava br. 10,
– ANTUN (Josipa) MLINEK (r. 10.06.1935.), zvani „Tona”, civil, iz Okučana, S. Radića br. 21,
– MILAN (Josipa) MLINEK, zvani „Brico” (r. 29.09.1930.), civil, iz Okučana, Kardinala blaženog A. Stepinca br. 20,
– DRAGAN (Ivana) BOŠNJAK (r. 02.06.1965.), civil, iz Okučana, G. Viteza br. 13,
– ANTE (Franje) KOMLJENOVIĆ (r. 02.02.1939.), civil, iz Voćarice br. 12, općina Novska. (str 32)

U popodnevnim satima 27. kolovoza 1991. Antun (Stjepana) Čorak (r. 24.01.1956.), iz Okučana, A Stepinca br. 88, prognan iz Okučana u Novu Gradišku, odlazi u Okučane s namjerom da porazgovara sa „susjedima, prijateljima iz djetinjstva, školskih i inih dana”, i da na danu riječ puste njegova oca, također Okučanca, koji je bio zatočen u zatvoru u prostoriji „stare pošte”. Dok se nalazio u neposrednoj blizini zatvora prišao mu je sumještanin Borjanić (Jove) Stanko zvani „Jordan” (r. 29.03.1919.) iz Okučana, i iz neposredne blizine, bez ikakvog povoda i riječi, iz pištolja ispalio hitac u glavu usmrtivši ga na licu mjesta. Tijelo Antuna Čorka zajedno sa zatočenim civilima i pripadnicima ZNG-a u zatvoru „Okučani”, razmijenjeno je 28. i 29. kolovoza 1991. u mjestu Kosovac, općina Gornji Bogićevci.

*Dragan Rusmir je utemeljitelj i prvi zapovjednik srpskog logora Bučje, pa valja i njemu dati odličje za hrabru borbu protiv ustaša i doprinos razvoju demokracije.

Logor Bučje osnovan je u kolovozu 1991. u selu Bučje, 20-tak km istočno od Pakraca, u zgradi “Šumarije”, “Veterinarske stanice” i drugih prostorija. Bio je pod nadzorom “Milicije SAO Krajine, SM Bučje” i pripadnika “TO Pakrac”. U logoru je bilo zatočeno oko 300 osoba, pripadnici ZNG-a i MUP-a RH, te civili hrvatske nacionalnosti (žene, djeca i starci), kao i osobe srpske nacionalnosti koje su se usprotivile velikosrpskoj politici ili se nisu željele priključiti paravojnim srpskim postrojbama. Nije utvrđen točan broj ubijenih u logoru; kao “nestala” vodi se 21 osoba, a tijela tri ubijene osobe su pronađene i identificirane. Iz logora je 9. i 13. prosinca odvedeno 65 zatočenika u logor “Stara Gradiška”. Mjesto Bučje je Hrvatska vojska oslobodila u prosincu 1991. godine. Tom prilikom oslobođeno je devet preostalih zatočenih civila. (str. 16-17.)

Za zlodjela u logoru Bučje – nitko nije procesuiran.

Spomen kapelica sv. Antuna Pustinjaka nalazi se na mjestu jedne od logorskih zgrada na Bučju. Najmlađem logorašu bilo je tek četiri godine.

MILER ZVONIMIR, Zvonimira, civil, r. 12.08.1968., iz Pakraca, Matice Hrvatske br. 15/18, Hrvat, uhićen dana 07.09.1991. u Pakračkim Vinogradima od strane Marić Slobodana, Prodanović Predraga pripadnika “TO Pakrac”. Odveden u okupirano mjesto Kraguj, a potom u logor “Bučje” u mjestu Bučje kod Pakraca, pod nadzorom pripadnika “SM Bučje”, gdje je boravio do 09.12.1991., kada je zbog zatvaranja logora doveden u logor “Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika Vojne policije banjalučkog korpusa JNA. U logoru “Stara Gradiška” je boravio do 16.01.1992., kada je posredovanjem Vladine komisije za nestale i zatočene razmijenjen u Pakracu. Za vrijeme boravka u logorima svakodnevno je tjelesno, psihički i na druge načine zlostavljan.(str. 253.)

9 -10. kolovoza 1991. počinju otmice Hrvata u Pakracu i okolici. Postoje indicije da se na Bučju nalaze posmrtni ostaci otetog dr. Ivana Šretera koji se automobilom vraćao iz Zagreba u Pakrac, najvjerojatnije praćen od “Labradora”.

6. kolovoza 1991., oko 20 sati, u mjestu Trnakovac (na cesti Okučani – Lipik, op.a.), općina Okučani, naoružani Srbi okučanskog kraja pucali su iz zasjede na redovnu policijsku ophodnju Policijske ispostave Stara Gradiška i ubili Hrvata Slavka (Blaževa) Došlića (rođ. 20.06.1969.), pripadnika MUP-a RH, PI Stara Gradiška, iz Banićevca br. 103, općina Cernik. Tom prilikom teže su ranili Hrvata Vladimira (Ivanova) Berića (rođ. 01.12.1967.), pripadnika MUP-a RH, PI Stara Gradiška iz Ljupine br. 82. Treći član ophodnje Hrvat Robert (Stjepanov) Klaić (rođ. 10.06.1967.), pripadnik MUP-a RH, PI Stara Gradiška, iz Nove Gradiške, Mala br. 47., ostao je nepovrijeđen. (str. 21.)

 

Hrvatski paradoks

Hrvatska obitelj Šajnović najviše je stradala u Domovinskom ratu na području Gradiške. Do danas nema riješen nikakav status, a nije zanimljiva ni filmskim redateljima, ni tzv. Nevladinim udrugama.

DABIĆ MILORAD, Đorđa, pripadnik „TO Okučani”, r. 22.07.1965., iz Mladenovca, Vlaška br. 7 (Bosna i Hercegovina), Srbin, smješten u samicu br. 23. Razlog zatvaranja Dabić Milorada je osnovana sumnja da je dana 30.09.1991. počinio ubojstva civila Hrvata zajedno s Krnjajić Boškom i Milanović Gostimirom, i to:
– u mjestu Borovac, općina Novska, ubijeni supružnici Grgić Marko, Franje, r. 30.05.1914. i Grgić r. Šandri Marija, kći Petra, r. 21.09.1912.,” iz Borovca br. 122, općina Rajić
– u mjestu Lađevac, općina Okučani, ubijena Ana Kovačić, r. 05.07.1945 , iz Lađevca br. 5, općina Okučani
– u mjestu Bodegraj, općina Okučani, ubijeni: dijete Renato Šajnović, Stanka, r. 08.09.1984., Marija Šajnović, r. 20.01.1941., i Stanko Šajnović, r. 11.11.1933., iz Bodegraja br. 94, općina Okučani.
Dana 16. srpnja 1996. ekshumirano je i identificirano tijelo Ane Kovačić koja je pronađena zakopana u svom dvorištu u mjestu Lađevac br. 5, te je sahranjena na mjesnom groblju u mjestu Lađevac. Dana 02.08.1996. ekshumirana su i identificirana tijela Renata, Marije i Stanka Šajnovića koji su pronađeni zakopani u zajedničkoj jami u njihovom šljiviku nedaleko od obiteljske kuće u mjestu Bodegraj, te su sahranjeni na mjesnom groblju u Gornjim Bogićevcima.
Milorad Dabić je dana 10.10.1991. po pripadnicima Vojne policije JNA prevezen u vojni stacionar u Banja Luku zbog liječenja.

 

Pred „Vojnim sudom Zagreb”, sa sjedištem u Banja Luci, kapetan I. klase,(istražni sudija Vojnog suda, op.a.) Špančić Ivo (promaknut iz čina k.l.kl. u čin majora pravne službe s danom 21.11.1991.god) vodio je o navedenim zločinima istragu (Kl br. 453/91. Dne 24.11.1991.g., op.a.), no nije utvrđeno je li predmet ikada okončan.(str. 85-87.)

KRNJAJIĆ BOŠKO, zvani „Skore”, Ostoje, pripadnik „TO Okučani”, r. 23.10.1928. , iz Lađevca br. 36, općina Okučani, Srbin, smješten u samicu br. 23. Razlog zatvaranja Krnjajić Boška je osnovana sumnja da je dana 30.09.1991. počinio ubojstva civila Hrvata, zajedno s Dabić Miloradom i Milanović Gostimirom:
-u mjestu Borovac, općina Rajić, ubijeni supružnici Grgić Marko, Franje, r. 30.05.1914. i Grgić r. Šandri Marija, kći Petra, r. 21.09.1912., zvana „Mišković”, iz Borovca br. 122,općina Rajić ,
-u mjestu Lađevac, općina Okučani, ubijena Ana Kovačić, r. 05.07.1945., iz Lađevca br.5, općina Okučani .
-u mjestu Bodegraj, općina Okučani, ubijeni dijete Renato Šajnović, Stanka, r. 08.09.1984., Marija Šajnović r. 20.01.1941. i Stanko Šajnović r. 11.11.1933., iz Bodegraja br. 94, općina Okučani.
Dana 16. srpnja 1996. ekshumirano je i identificirano tijelo Ane Kovačić koja je pronađena zakopana u svom dvorištu u mjestu Lađevac br. 5, te je sahranjena na mjesnom groblju u mjestu Lađevac. Dana 02.08.1996. ekshumirana su i identificirana tijela Renata, Marije i Stanka Šajnovića koji su pronađeni zakopani u zajedničkoj jami u njihovom šljiviku nedaleko od obiteljske kuće u mjestu Bodegraj, te su sahranjeni na mjesnom groblju u Gornjim Bogićevcima. Krnjajić Boško u logoru „Stara Gradiška” boravio je do 22.11.1991. kada je pušten na slobodu.

 

Pred „Vojnim sudom Zagreb”, sa sjedištem u Banja Luci, kapetan I. klase, Špančić Ivo (promaknut iz čina k.l.kl. u čin majora pravne službe s danom 21.11.1991.god) vodio je o navedenim zločinima istragu, no nije utvrđeno je li predmet ikada okončan.(str. 88-89.)

*Nagradno pitanje: Gdje se danas nalazi i koju dužnost obnaša Ivo Špančić?

Logor Manjača u Bosni i Hercegovini u funkciji je od 13. rujna 1991. na prostoru Dobrinjskog polja, oko 20 km jugozapadno od Banja Luke u smjeru Mrkonjić Grada. JNA je Vojno-poljoprivredno dobro (farmu “Karađorđevo II”), šest štala predviđenih za smještaj stoke, pretvorila u prvi logor za ratne zarobljenike. Logor je nazvan “Manjača”, prema istoimenom nazivu obližnje planine. Prvi zatočenici logora “Manjača” bili su Hrvati, pripadnici aktivnog i pričuvnog sastava MUP-a Republike Hrvatske i Zbora narodne garde (ZNG), koje su krajem ljeta 1991. zarobili pripadnici JNA i pobunjeni Srbi iz Hrvatske na području Hrvatske Kostajnice, potom civili hrvatske i drugih nesrpskih nacionalnosti zarobljeni na području Banovine, Korduna, zapadne Slavonije i sjevero-zapadnog dijela BiH, te logoraši dovedeni iz logora “Stara Gradiška” i “Željava”. Logor se 1992. koristio za zatočenje bošnjačkih civila, te pripadnika Armije BiH i HVO-a. Zatvoren je u prosincu 1992. zbog međunarodnog pritiska. Procjenjuje se da je kroz logor “Manjača” prošlo između 3.000 i 8.000 logoraša, a broj ubijenih nije poznat. Nakon zatvaranja logora, u prosincu 1992., preostali logoraši odvedeni su u logor Batkovići kod Bijeljine i u ostale logore u BiH koji su bili pod nadzorom Srba. (str. 17)
*Logor Begejci osnovale su 2. listopada 1991. snage JNA na napuštenom salašu kod sela Begejci blizu Zrenjanina, u Vojvodini, Republika Srbija. Tamo su zatočili pripadnike ZNG-a i MUP-a RH, a koji su prethodno bili zatočeni u vojarni „Bubanj Potok” kod Beograda. Kasnije su u logor dovedeni i zarobljeni pripadnici ZNG-a, MUP-a RH i civili (žene, djeca) s područja Vukovara. Zgrada u kojoj su bili zatočenici bila je veličine 50×10 m. Logor je zatvoren krajem prosinca 1991., a preostali logoraši odvedeni su u logor Stajićevo, Sremska Mitrovica, Niš i druge logore na području bivše SR Jugoslavije.

*Logor Batkovići pokraj Bijeljine, BiH, osnovan je 1. travnja 1992. na poljoprivrednom dobru; sastojao se od dva skladišta za žito veličine 50×30 m. U logoru je bilo zatočeno nekoliko tisuća civila i vojnika zarobljenih na području Hrvatske, te pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH. Također su bili zatočeni civili muslimanske vjeroispovijesti zarobljeni u BiH ili kasnije dovedeni iz logora „Manjača” i drugih logora. Zadnji preživjeli zatočenici iz logora razmijenjeni su tijekom 1994. godine, a najmanje 80 osoba vode se kao „nestali”. (str. 17)

Autor: hkv.hr