Poštovani sugrađani,
Čestitam vam Dan državnosti. Dan je to povijesne odluke Hrvatskog Sabora donesene o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih republika bivše države.
Provedimo ovaj dan dostojanstveno, čestito i časno. Najviše zbog hrvatskih branitelja koji su dali ono najvrednije što su imali, život. Stoga, u spomen na njih odajmo im pijetet i sagradimo Hrvatsku za koju su se borili.
Budimo zahvalni braniteljima koji su bez potrebnog naoružanja zaustavili nadmoćnog agresora koji je bio svega nekoliko kilometara od Nove Gradiške.
Tako su sačuvali živote građana novogradiškog kraja koji su ostali čuvati i braniti svoj dom. Da nije bilo srčanosti i odlučne taktike zapovijednika na prvim crtama na Goricama i ostalim bojištima pregazili bi Novu Gradišku. Što bi bilo sa građanima koji nisu otišli iz svoga grada radeći svoj posao i čuvajući svoj dom? Što bi bilo sa djecom koja su za vrijeme rata bili u podrumima i oko kojih su padale granate?
Danas uživamo u neovisnoj i slobodnoj Republici Hrvatskoj. U kojoj političari i oni kojima je “rat bio brat” uživaju u svojim interesima i manipulaciji građana iste Hrvatske zbog koje su se junaci borili, postali invalidi ili ono najvore, poginuli.
Ne znamo što nas sutra čeka. Postoji mogućnost eskalacije rata širih razmjera. Svijet se mijenja. Opasnost dolazi opet sa istoka, ali možda još i fundamentalnija. Svjedoci smo brojnih terorističkih napada u ime tzv. lslamske države.
Članica smo Europske unije i NATO saveza. Koliko je to dobro toliko može biti i loše. Zbog toga možemo biti izloženi, a jesmo li sigurni u garanciju da bi nas netko obranio? Strane sile nisu to učinile ni za vrijeme Domovinskog rata, a mogli su ugasiti rat na vrijeme. I ne bi bilo toliko žrtava, no to je sve Master plan sa nekih viših pijadestala. Da li bi onda bila važna ideologija, politička orijentacija i ino?
U tom trenutku jedino u koga se možemo uzdati su ljudi koji su se istinski borili za današnju Hrvatsku i oni koji su ostali u njoj kad je bilo najteže. Bilo da se radi o braniteljima, civilima i djeci (koji su danas zapostavljena skupina građana).
Svi smo mi ponosni što su naši roditelji spasili naš dom. Svi smo mi ponosni čiji su roditelji bili u radnom odnosu pod granatama, zračnim napadima i uzbunama. Svi smo mi ponosni koji smo kao djeca, prvačići, osnovnoškolci, prošli sve to.
I stoga, to su ljudi koji se danas ne boje ničega i nikoga!!!
Družim se sa braniteljima od kojih su mi mnogi prijatelji. I kako jedan moj prijatelj kaže, inače predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata, – Ako me itko hoće ubiti ili bilo što drugo neka ima na umu da ne promaši i da zna u što se upušta.. Jer druge prilike neće imati.
Stoga, pustimo puste razmirice. I neka vlada sloga među braniteljima veteranima u miru.
Jer, danas je najvažnije, ponavljam, da odamo počast onima koji su život dali za današnju Hrvatsku.
I tko može, u državi punoj “neobjašnjivih pojava”, raznih društvenih nonsensa i čudesa da ostane imun na spomenuto. Imun na gluposti oko kojih danas ljudi po birtijama polemiziraju. Da li bi to oni voljeli??
Pustimo prisjećanje i prepirku oko prošlosti.
25 godina tranzicije je stvarno dosta. Čak u za nas. Vrijeme je da ne zaboravimo ali da krenemo naprijed. Jer mnogi od nas su na različite načine proživjeli rat i trpili posljedice istoga. I dok su mnogi bili izvan doma i Hrvatske mnogi su još zapeli u 90-ima i imaju, nažalost, jako dobro sijećanje i traumatična iskustva.
Za kraj. Mnogi su otišli iz Hrvatske trbuhom ta kruhom. Ne zna se što je teže. Ostati u Domovini i svome gradu ili otići van. U svakom slučaju na muci se poznaju junaci i nemojmo biti generali poslije bitke.
Imajmo toleranciju i razumijevanje jedni prema drugima.
Pogotovo ako dovoljno ne poznajemo jedni druge i nemamo pojma kakva je čija priča, a što nečija sudbina.
S nadom da napokon počinjemo graditi Hrvatsku kakvu svi želimo, a progres Hrvatske nas sve spaja i vodi u zajedništvo.
Samo da ne bude kao u pjesmi Miroslava Škore – “Zašto lažu nam u lice”.
Još jednom, sretan i čestit Vam Dan državnosti.
Autor: Dejan Ivanković, izvor FB
