Autor: Sanja Rapaić
Hrvatska ima treću najveću stopu PDV-a u svijetu, pri samom je dnu ljestvice država članica EU čije si obitelji ne mogu priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora, no i unatoč tome, na leđa građana i dalje se tovare novi nameti i porezi. I dok Vlada tvrdi da će od 1. siječnja 2018. komunalna naknada samo prerasti u porez na nekretnine, u udruzi poreznih obveznika “Lipa” ističu da je riječ o potpuno novom nametu. Protiv uvođenja poreza na nekretnine pokrenuta je i peticija koju je već potpisalo više od 130.000 građana.
Ponovno zavlačenje ruke u, već odavno prazne novčanike, izazvalo je val ogorčenosti koji se munjevito širi i po društvenim mrežama. Ljudi strahuju da će, upravo porez na nekretnine, za mnoge značiti i konačan kraj života u vlastitom domu. No, na novi se financijski udar posebno dirljivo osvrnula Kristina Ž., umirovljenica iz Zagreba, koja je Vladi RH uputila dirljivo otvoreno pismo.
„Draga hrvatska Vlado,
Kao i svi ostali građani, i ja sam, evo, dobila Predmet „Porez na nekretnine“. Sudeći po toj „čestitci“, koju ste mi poslali, vidim, svjesni ste da postojim, bar kao građanin koji plaća porez i kao potencijalni glasač, iako za vas ne postojim kao čovjek koji svaki mjesec, iznova, pronalazi načine da preživi s džeparcem koji zovete mirovina. Iza mene je nešto manje od 30 godina radnog staža, od čega sam 25 provela radeći u ugostiteljstvu, a ostatak u uslužnim djelatnostima. Mukotrpno sam radila, a i mnogima od vas sam za svog radnog vijeka skuhala ručak. Vi ste ga plaćali onim sitnim kovanicama, a ja sam, s druge strane, otplaćivala skupe kredite i lihvarske kamata bankama, samo, kako bih riješila stambeno pitanje da, sa svojom djecom, ne budem na teret ovoj državi.
Redovito sam plaćala i sve račune i bahato visoki PDV, kako bi se i od mojih malih prihoda punio državni proračun. Kada sam sa 63 godine života, izrabljena teškim poslovima, otišla u mirovinu, vi ste izračunali da sam zaslužila, ni manje ni više, nego 1.480 kn mjesečno. Pored svih davanja državi, koja se od nas građana slijevaju u proračunsku rupu bez dna, sada ćemo još morati plaćati i famozni porez na nekretninu koju smo teškom mukom i odricanjem stekli.
Molim vas pojasnite mi, jer sam po tom pitanju nedovoljno upućena, plaćam li ja to porez na porez? Pa zaboga, obujte bar na kratko poderane i istrošene cipele, kakve nosi vaš narod, i bar pokušajte sagledati život iz našeg ugla. Mislite li doista da je sa 1480 kuna mjesečno moguće platiti režije i kupiti hranu, a to je ono elementarno. Tko se to, s prihodom manjim od džeparca koji dajete svojoj djeci, uopće smije razboljeti, kada unaprijed zna da su lijekovi postali luksuz? Znate li kada sam si posljednji puta u životu kupila, ne kilogram, nego samo jednu jedinu bananu – ja ne znam, ne sjećam se jer bilo je to jako davno. Da gospodo, kada imaš 1480 kuna mirovine, tada ti je i ta jedna banana nedostižan luksuz. Razmislite li bar malo, bit će vam sasvim jasno da ja, ni ostali supatnici koji su prestali živjeti jer ste ih osudili na preživljavanje, ne možemo platiti i taj vaš novoosmišljeni porez, porez na ono što je naše. Budući da očito izbora nemamo, ishod je jasan – nakon što ste nam uzeli pravo na život dostojan čovjeka, sada ćete nam oteti i ono što je sveto – krov nad glavom, dom u kojem smo živjeli i odgajali svoju djecu koja su se, zbog vas, raselila po svijetu. Ja pak, već dugo, dugo nikamo nisam putovala, a eto, ovih sam dana, negdje u mračnom uglu podruma, pronašla svoj stari kofer. Kako stvari stoje, uskoro će mi trebati jer vi ćete me primorati da napustim svoj stan. Nisam više mlada, ne mogu otići nikamo, osim na cestu pa vas molim – pazite mi na moj dom, čuvajte ga dobro, nemojte trošiti previše vode, struje, nemojte natrpati pun hladnjak hrane, jer moj skromni dom nije na to navikao. A ja,…. ja ću već negdje skloniti glavu od kiše, ne znam gdje, ali znam da neću još dugo pa vam uskoro ostavljam i moju mirovinu, trebat će vam za popuniti budžet. Hvala vam na svemu što ste nam obećali, hvala vam na ničemu, jer ništa niste ispunili!“, napisala je umirovljenica Kristina Ž. koja se bliži sedamdesetoj godini, no ne i životu dostojnom čovjeka.
Kakvo je vaše mišljenje o novom nametu, jeste li za referendum koji će zaustaviti primjenu poreza na nekretnine?
