Dva autora – jedna izložba. Dva autora – ista vrsta materijala kojim rade. U galeriji „Duga“ – galeriji Udruge stvaratelja u kulturi Nova Gradiška otvorena je izložba radova Igora Bedekovića i Alojzija Cindrića pod nazivom „Wudorije“.
Iz samog naslova izložbe može se zaključiti da se radi o radovima u drvu. Igoru je ovo prva izložba. dok je A. Cindrić već izlagao na skupnim i samostalnim izložbama. Rad s drvetom i u drvu na ovom području nije novost, ali ova dva autora donose sasvim novi pogled na tu vrstu materijala.
Igor drvo obrađuje tokarenjem izrađujući originalne i unikatne vaze, „abzece“, zdjele i ostale vrste radova koji se mogu izrađivati radom na tokarskom stroju. Te radove, još dok su na stroju, oplemenjuje likovnim elementima na površini predmeta urezujući ili na drugi način urezujući od jedne do nekoliko pažljivo raspoređenih linija (crta) oko samog predmeta. Posebno zanimljivi radovi su nastali tzv. „kontra tokarenjem“ kad na rubu posude zadržava i koru drveta.
Vrste drveta s kojima radi su različite – voćarice (šljiva, jabuka, divlja trešnja i dr). Zatim svoje radove izrađuje i od jagnjide (vrste vrbe) bukve, hrasta, bijelog jasena, a posebno voli tvrdo drvo poput hrasta-cera i bagre. Već samim odabirom vrste drveta s kojom radi postiže vrlo fine strukture godova koje pruža pojedina vrsta drveta. Takav pristup mu omogućava originalnost i unikatnost svakog pojedinog predmeta. Kad su gotovi zaštićuje ih na više načina – uljem (belinkom), šelakom ili kombinacijom ulja i šelaka sve do tzv. francuske politure gdje na površini predmeta nakon dugotrajnog ručnog poliranja postiže visoki sjaj.
U drugom dijelu neke od predmeta prepušta u ruke Alojzu koji po površini intervenira bojom, crtežom u boji ili jednostavno pirografijom, a nakon takve intervencije na njih nanosi nekoliko slojeva epoxy smole tako da predmeti dobivaju premaz iznimno visokog sjaja, popt stakla. No to nije sve što Cindrić radi. Ima on i svoje radove u drvetu. Jednako tako originalne i unikatne. Još od prije, dok je više radio u terakoti, volio je figuraciju. I s njom je i nastavio, samo je promijenio materijal u kojem radi – drvo. Radovi mu se kreću od plitkih i dubokih reljefa do kipova manjih dimenzija. te je svoj rad podijelio u nekoliko ciklusa – glave, reljefi, satovi, mali bestiarij i druge.
Neke predmete iz tih ciklusa je izložio i na ovoj izložbi. Kao i kod ostalih tehnika u kojima je radio i radi (crtež, slikanje uljem i akrilom, rad u terakoti) autor je i u ovoj tehnici autodidakt. Uči se od materijala i uz materijal s kojim radi. Kao i Igor, „osluškuje“ drvo, promatra i kroz introspekciju prepoznaje u materijalu s kojim radi, ono što mu nudi sam materijal i ono što bi u tom trenutku želio napraviti od istog. Njegov rad je karakterističan stoga što se ne koristi strojevima i tehnologijom koja nam je svima dostupna nego je bliži, sad već, primitivnim tehnikama – sjekira, pila, alati za duborez. Eksperimentira sa zaštitom napravljenog – od raznih vrsta lakova do epoxy smole koja mu je, sudeći po izloženim radovima ipak primarna. Neke predmete i oslikava raznim slikarskim tehnikama, ako je to potrebno.
Nakon kratke uvodne riječi predsjednice Udruge Zdravke Džimbeg, izložbu je otvorila voditeljica likovnog odijela Udruge Marija Valentić. Na ovoj izložbi koja traje do 5. travnja autori su izložili preko 30 radova.
