Unatoč svom invaliditetu ova mlada žena slijedi svoje snove. Riječ je o Ljubici Maroš, koju vjerujemo da mnogi mještani Okučana dobro poznaju.
Za neke ljude uspjeh znači uspješnu karijeru, za nekoga je uspjeh odgojiti djecu, dok je za Ljubicu uspjeh živjeti samostalno. Majka i njene dvije sestre velika su joj potpora i vjetar u leđa.
Prije 12 godina prometna nesreća zauvijek je promijenila Ljubicin život i otada je vezana za invalidska kolica. Rehabilitacije nisu mogle učiniti ništa kako bi se vratila u svoje prijašnje stanje. Unatoč tome, nastavila je svoju životnu borbu.
Prošle godine učlanila se u okučanski Nanbudo klub “Slavonija”, u slobodno vrijeme piše pjesme, voli kuhati i peći kolače, uživa pomagati drugim ljudima, putuje s prijateljima i živi jedan lijep ispunjen život.
– “Na početku je bilo iznimno teško, radila sam kao medicinska sestra i pomagala sam drugima, a onda je preko noći pomoć trebala meni. Trebale su mi dvije duge godine da se izborim sa psihom, da se pojavim u javnosti i slomim tu barijeru u glavi da nisam manje vrijedna. Svi mi imamo teških dana, pa tako i ja, kad vidim što sam postigla snagom svoje volje samo si kažem možeš ti prevladati i ovu situaciju. Uvijek iz dobrih stvari crpim novu snagu”, rekla je Ljubica.
– “ Spontano sam došla u doticaj s trenerom Zlatkom Redžićem, on mi je rekao da Nanbudo kao borilačka vještina ima prilagođen program za osobe s invaliditetom. Sjećam se da mi je rekao; ako si za, dođi na trening u srijedu. Tako je sve počelo”., dodala je Ljubica. – “Ispočetka me bilo strah, no djeca su me dobro prihvatila, nemaju barijeru prema mom invaliditetu kao odrasli. Sad se osjećam jako ugodno na treningu.”
Problem za osobe s invaliditetom je posao.
– “Mogu raditi medicinske administrativne poslove i za to biti adekvatno plaćena i na kraju krajeva puniti državni proračun. Zakon, a i država su mi to uskratili. Nisam ljuta na tu situaciju, više ogorčena. Želim se educirati, živjeti normalan život, ne ovisiti financijski o drugima. Provela sam nekoliko godina u Irskoj i Austriji, tamo su divni ljudi koji puno više pomažu osobama s invaliditetom, puno su bolji uslovi. Smatram da uz napor svih nas Hrvatska može postići tu razinu.” – ispričala je Ljubica.
Na licu ove hrabre žene uvijek je prisutan osmijeh i optimizam. Činjenicu da ne hoda, nadišla je višestruko – vozi automobil perfektno! poručuje: ‘Ne sažalijevajte se i ne odustajte od svoga cilja!
‘- “Mislim da je najveći problem u glavama pojedinaca koji ne žele ili ne mogu ili jednostavno nisu u mogućnosti vidjeti kako funkcionira osoba s invaliditetom, pa, evo, zbog tog raloga možda ne bi bilo loše organizitrati dane druženja sa osobama koji imaju neki inavaliditet, tako da se i okolina upozna s njihovim potrebama i, naravno, mogućnostima.” – zaključila je Ljubica.
