Željko Trnka iz Dragalića kaže da se nije planirao baviti konjima kad je prije sedamnaest godina kupio prva dva, a danas ih ima 40 na velikom ranču. Po struci je željezničar, djelatnik Hrvatskih željeznica i uz taj posao s ocem Danijelom stvorio je gospodarstvo na kojemu su se zaposlila njegova dva sina koji su, zahvaljujući tomu ostali na selu, na što je posebno ponosan. Za razliku od mnogih mladih iz Dragalića i drugih slavonskih sela koji su zbog nedostatka posla otišli u veće gradove ili sreću potražili u drugim državama.

-” Dragalić je bio okupiran za vrijeme Domovinskog rata, nakon akcije Bljesak vratili smo se i našli zgarište od svog imanja. Postepeno smo krenuli s obnovom, 1997. godine krenuli smo s uzgojem svinja i ratarskih kultura. Širili smo se, gradili, i trenutno imamo 170 hektara na dva OPG-a. Držimo konje, pasmine hrvatskog hladnokrvnjaka, imamo 40 grla.” – kaže Željko Trnka.

-” Nismo imali planove, životne prilike su pokazale pravac prema poljoprivredi. Prije rata smo obrađivali zemlju, uzgajali krave i svinje. Poslije rata smo pokojni otac i ja krenuli svim snagama u razvoj našeg gospodarstva, sad su sinovi narasli, imaju svoje obitelji, no ostali su tu na svojoj zemlji. Od malih nogu su radili na zemlji i zavoljeli ovaj posao. Hvala Bogu pa sam imao sreće da su moji sinovi ostali u Slavoniji, da su odlučili otići van podržao bi tu odluku.”

Sad nam je baza ratarstvo, imamo 150 hektara, a 20 je bazirano za proizvodnju hrane za konje. – dodao je Željko.

OPG Trnka bavio se uzgojem svinja, sve do 2003 godine. Krizna faza u uzgoju svinja, niske cijene dovele su do preokreta. Te su godine kupili dvije kobile, a danas imaju 20 kobila, 3 pastuha i 20 mladih konja.

-” Konj je jedna vrlo plemenita životinja, imamo puno posla ali uživamo. Vrlo su osjetljive životinje, kaže se da je konj kao staklo. Mora imati vrhunske uvjete održavanja, što su uvjeti za konja bolji, hrana kvalitetna, neće biti nikakvih problema. Sve bolesti koje su patile konje kroz povijest, sada su svedene na minimum.” – zaključio je Željko Trnka.

Da bi jedan OPG opstao i napredovao važna je organizacija, volja za rad i puno znanja, ističu iz obitelji Trnka.

-” Svaki dan se radi, sad su sjetve, održavanje špricanja, priprema hrane. Zimi se manje radi ali sada je udarna sezona. Radim na Hrvatskim željeznicama, sinovima pomažem na polju, a godišnji odmor uzmem kada ima najviše posla kod kuće.” – dodaje Željko kroz smijeh.

-” Kad sam bio manji radio sam s ocem i pokojnim djedom, tada je bilo manje strojeva, manje zemlje ali zavolio sam zemlju i ostao u Dragaliću. Rodila se ljubav prema konjima i nastavili smo ozbiljnije raditi u konjogojstvu.” – kaže Silvio Trnka.

-” Većina površina je pod sojom, zatim imamo nešto žita, ječma, kukuruza i uljane repice. Najdraži dio posla je žetva. Prošla godina je bila dobra, nadamo se da će i ova dati zadovoljavajući urod. Poljoprivreda nije samo vožnja traktorom, jednom godišnje idemo na obuke, predavanja jer moramo biti ukorak s vremenom.”- dodaje stariji sin.

 

Komentari