Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Zvonka Šporčića u Starom Petrovom Selu daje nadu u bolje sutra u poljoprivredi, ali i u Slavoniji općenito. Pozitivan stav teško je ne uočiti. Osim proizvodnje voćnih sadnica i podloga za cijepljenje, u Displantariumu sami uspješno izrađuju razne priključne strojeve s kojima si olakšavaju i pojeftinjuju inače zahtjevnu proizvodnju koja iziskuje i mnogo ručnog rada.
– Pozitivno trebamo početi razmišljati svi, a ovih dana posebno imamo razloga za to. Nikad nije jednostavno. Svako doba nosi svoje, ali prilagodimo se i borimo se – rekao je simpatični poljoprivrednik iz susjedstva.
I u ovim, za voćarstvo teškim vremenima, Rasadnik Displantarium iz Starog Petrovog Sela jedna je od najuspješnijih poljoprivrednih tvrtki u našem kraju, pa i šire u dijelu zapadne Slavonije. Proizvode na tisuće sadnice jabuka, krušaka, trešanja, višanja, šljiva i sveg drugog voća koje uspijeva u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Uzgajaju i božićna drvca te ukrasno drveće i grmlje.
– Živim u prirodi i od prirode, išao sam u škole i fakultet no vratito sam se u svoj sokak, svoje selo. Ja sam imao neke nove ideje i od toga je nastala nova firma, mi puno radimo i uživamo u plodovima svoga rada. Poticaji su porasli, lakše je doći do fondova, lokalna samouprava nudi pomoć, tko god ima volju može napredovati. U starom sustavu nismo mogli dobiti ništa od države, samo smo plaćali poreze, bilo je nekako tamo si gdje si i to te drži. Meni to nije odgovaralo, 1992. mi je otac preminuo. Tada sam dao otkaz i postao sam svoj šef. Od malih nogu cijepim voćke, obožavam jesti voće, trešnje su mi omiljene. Rasadnik imamo već dugih 28 godina, imam svoj OPG i sin također, samo je on vlasnik odnosno gazda firme, – kaže Zvonko.
– Ako radite posao poput moga, ne možete na bilo kakvom tlu saditi. Jednostavno mora biti kvalitetno tlo, prirodno drenirano, s navodnjavanjem, a ujedno mora biti vrhunski obrađeno zbog korova –
Za potrebe proizvodnje Šporčići su postali i inovatori poljoprivredne mehanizacije
– Stroj služi kako bi nam olakšao ”cijepljenje” rasadnika. Većina sadnica cijepi se u ljetu, kad su izuzetno visoke temperature, a sunčevo zračenje je štetno. Razmišljao sam kako to spriječiti, a da dečkima bude lakše – sve je na solarni pogon i baterije bez buke – zadovoljno je otkrio Šporčić. Svoju priliku su prepoznali i u fondovima Europske unije, za koje smatraju da bi svi poljoprivrednici trebali iskoristiti.
– Savjet mladima, ženite se, budite svoj na svome. Puno je mladih u Slavoniji koji nisu osnovali obitelj. Moja poruka mladima je manite se kafića, uhvatite se rada. Mi u ratu nismo imali ništa, nasljedio sam imanje od oca i širio poslovanje, kupovao zemlju. Postoji mogućnost dolaska boljih poticaja, to je velika šansa, treba ju iskoristiti. Može se pokrenuti i seoski turizam, samo treba imati ideju, Slavonija ima potencijala samo ga treba prepoznati. –
– Trenutno imamo pet radnika, imamo dosta mehanizacije za rasadnike, puno smo mehanizacije i sami izmislili kako bi si olakšali. Na taj smo način povećali proizvodnju s istim brojem ljudi. Ratarimo uljarice, pšenica i soja su nam glavne kulture. Staljnjak kupujemo s jedne peradarske farme već godinama. Mi smo uspjeli s jednakon količinom gnojiva povećati prinose. Važna je obrada tla, imamo 44 jutra posijane pšenice. Sad krećemo sa sojom, sijemo heljdu i ove godine faceliju. Što se tiče žitarica sve prodamo na našem području. Voćne sadnice izvozimo u Njemačku i Sloveniju. –
Sin Bruno s velikim predznanjem završio je voćarstvo na Veleučilištu u Požegi zatim je u Osijeku završio dvije godine poljoprivrednog Fakulteta.
– Na faksu nisam bio broj kao na drugim sveučilištima. Profesori imaju odličan prijateljski pristup prema studentima. Po mom mišljenju struka i praksa odnosno poljoprivrednici loše i slabo surađuju. Bio sam na erasmusu u Italiji u vinogradarskim krajevima ali i voćnjacima. Obišao sam mnoge podrume, vinograde, vidio nove ideje i strojeve. Za razliku od Hrvatske imaju drugačiji, bolji pristup. Konkurencija iz Francuske ih gazi i stalno smišljaju nove ideje. Kod nas bi struka trebala više brinuti o starim sortama, zaštiti naše autohtone vrste. Volim povijest pa ću povući paralelu; Rimljani nisu bili inovatori oni su pokoravali druge narode i kopirali njihove dobre stvari i napravili još bolje, – kaže Bruno Šporčić.
Bruno je uz posao na poljima član KUU Trenk, u zimskim mjesecima je manje posla na polju pa se, kaže, zalomi poneka svirka u društvu.
– U zadnje sam vrijeme posvećen obiteljskom poslu pa sam svirke ostavio po strani, odem na probu ali sve manje. U današnje vrijeme postoji masa potpora i mogućnosti, samo treba volje. Papirologija je ogromna, nije jednostavno ali na kraju se isplati. U svakom poslu važno je imati podršku obitelji, kod nas je mama Đurđica glavna karika za neke odluke i velika je podrška kako u obitelji tako i u našem poslu, – zaključuje Bruno.
