Braća Dino i Filip Gelemanović uspješno razvijaju obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo. Dino Gelemanović, diplomirani je doktor veterinarske medicine. Nakon završetka fakulteta veterinarske medicine 2018. godine vraća se u Davor te preuzima vođenje firme Poljo-Davor d.o.o. koja se bavi stočarstvom, poljoprivrednom proizvodnjm, te trgovinom.
-” Od kraja fakulteta intenzivno se bavim ovim poslom, zapravo već od srednje škole sam u stočarstvu. Trenutno poduzeće koje ja vodim bavi se tovom junadi, sustavom krava tele, bavimo se uzgojem konja hrvatskog hladnokrvnjaka. Brat se bavi tovom i uzgojem svinja te uzgojem ovaca za proizvodnju janjadi. Na mom gospodarstvu imamo 400 grla raznih kategorija; 330 grla goveda, 80 konja također raznih kategorija.”
Filip Gelemanović je magistar inženjer rudarstva, tijekom studiranja na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu ostvario suradnju na međunarodnim projektima u Europi i Rusiji, te završetak studiranja dočekao sa vizom u džepu, no splet okolnosti i kriza u svijetu uzrokovana korona virusom dovela ga na početak, u Davor. Tu je pronašao svoje mjesto pod suncem i priliku da se ostvari u poljoprivrednoj proizvodnji.
-” Sama korona kriza na samom početku bila je stresna jer je tržište bilo zatvoreno, kupci su otkazivali izvoz junadi za Italiju pa i treće zemlje koje nisu EU. Sve je stalo, posebice potražnja za junetinom koja je naš finalni proizvod. Imali smo fazu od 5 mjeseci u kojoj nismo mogli pronaći kupce, kasnije se to stabiliziralo, kupce smo pronašli i sad se sve vratilo u normalu. Imali smo problema sa plasmanom naših proizvoda. Imali smo problema sa stočnom hranom jer su cijene divljale, to nam je poskupljivalo proizvodnju. Plasman je bio velik problem, bili smo zapravo na nuli. Sada su cijene visoke ali opet imamo pozitivnu računicu,” – kaže Dino.
Korištenje EU fondova i povlačenje sredstava je nešto čemu definitivno težimo i kroz njih želimo zaokružiti te unaprijediti našu proizvodnju. Radujemo se novom programskom razdoblju 2022.-2027. koje bi trebalo ići u smjeru kojem i mi težimo, a to je zaokruživanje proizvodnje te tržištu ponuditi konačni proizvod s našim potpisom, kaže Dino.
-” Trenutno su naši glavni proizvodi junad sa finalnom težinom od 600 kilograma, konje prodajemo za rasplod zbog dobre genetike. Strahujemo od zime i crnih prognoza. Što se tiče cijena, u jesensku sjetvu ćemo ući nikad izvjesnije i skuplje. Cijene luduju na dnevnoj bazi, vrtlo je teško planirati daljnju proizvodnju. Naša prednost ali i nedostatak je hrana koju proizvodimo ali ako cijena mesa odnosno žive junadi bude padala, bit će neizvjesno. Talijani su naši glavni kupci koji sad nabavljaju meso iz Španjolske, po svim troškovnicima cijene mesa nisu prihvatljive zbog inputa koje imamo. Nama proizvođačima su sve veći troškovi a time i cijene mesa rastu, nadam se da će Vlada i Ministarstvo pronaći rješenja kako bi olakšali nama poljoprivrednicima sve troškove a i ljudima ne nabijati cijene hrane. Vjerujem da ćemo zajedno prebroditi ovu krizu uz kompromise koji će svima olakšati svakodnevnicu.”
Nepotrebna papirologija koči rad jer zahtjeva jako puno pažnje za svaku životinju, kaže Dino Gelemanović i smatra kako bi se papirologija trebala prebaciti na neki moderniji način koji ne oduzima toliko dragocjeno vrijeme.
-” Neki su problemi toliko banalni koji se mogu riješiti u 5 minuta. U svijetu digitalizacije ja još uvijek jedno tele moram upisivati u četiri knjige i apliakciju. Postao sam rob papirologije, nije mi to primarni interes. Volim uzgoj životinja i tome se želim posvetiti ali mi administracija oduzima previše vrmena. Vjerujem da se sve to može napraviti na jednostavniji način. Nama stočarima je problem poljoprivredno zemljište, imamo ogromna prostranstva uz Savu koja su dijelom pašnjaci ali i veliku nezainteresiranost institucija kao što su Hrvatske šume i vode koje to ne žele pretvoriti u kulture na kojima bi se stočari mogli širiti. Stočar može čvrsto stajati na nogama ukoliko proizvodi 70% hrane poput žitarica na svom gospodarstvu.”
Obitelj Gelemanović već godinama živi i radi u Davoru, kako kaže Dino Gelemanović cilj je razvijati nasljeđe, modernizirati strojeve, širiti se i nastaviti kvalitetan rad koji je prepoznat kako u županiji tako i u stranim zemljama u kojima vrše izvoz svojih proizvoda. Dio odgovora na pitanje o planovima se krije i u prethodnom odgovor. “Planovi kojima težimo su daljnje širenje i unapređivanje proizvodnje te približavanje krajnjim korisnicima kroz finalizaciju proizvoda. Time bi zaokružili našu proizvodnju i imali bi kompletan put „od polja do stola“.
-” Upisao sam fakultet kako bih se školovao a potom vratio na obiteljsko imanje. Nemam namjeru ići izvan općine a posebice izvan Hrvatske. Trenutno smo jedni u našoj okolici od rijetkih proizvođača, stočara koji uistinu rade 7 dana u tjednu. Odabrali smo baviti se poslom koji rijetko tko želi, naporan je posao ali je i užitak. Ja kad spavam, radim. Poljoprivrednici će razumjeti o čemu pričam, ove godine sam si priuštio godišnji odmor od 5 dana. Postao sam otac baš u kolovozu pa ćemo taj godišnji odgoditi za drugi period u godini.”
Zlatnu plaketu županije dobili su za uspješno poslovanje u kategoriji tvrtki koje se bave poljoprivredom. “Nagrada nije financijske prirode ali je lijepa satisfakcija koja nas čini sretnima, a i gura dalje,!” – ističe Dino.
– “Kratkoročni planovi su podizanje proizvodnje, kvantitete i kvalitete, želimo u nekoj budućnosti približiti se krajnjem potrošaču, plasirati svoje životinje kroz vlastitu mini klaonicu, prodavati svježe meso ili u preradu govedine do raznih burgera koji su traženi na tržištu. Dugoročnih ciljeva ima i previše no od sto maštarija ako se ostvari pet ja ću biti zadovoljan,” – zaključio je Dino Gelemanović.
