Prekomjerno bacanje hrane globalni je problem o kojem se sve više govori i piše. Prema podatcima studije Europske komisije, u Hrvatskoj se na godinu baci 380 tisuća tona zdravstveno ispravnih namirnica dok istovremeno, mnogi gladuju i ne mogu si mnogo toga priuštiti.
Najveći krivac je prekomjerna proizvodnja hrane, a onda i zakoni koji ne dopuštaju doniranje hrane koja je pred istekom roka trajanja ili kojoj je prošao rok trajanja, a još uvijek je zdravstveno ispravna.
Ono što mi kao potrošači možemo napraviti je: kupovati i skuhati samo onoliko koliko ćemo pojesti, ostatke obraditi i zamrznuti ili možda obrok viška odnijeti nekome za koga znamo da je u potrebi.
Smanjenju bacanja hrane pridonose organizacije kao što je EFSA koja je prije dva mjeseca razvila novi pristup upravljanja sigurnošću hranom koji malim trgovcima olakšava doniranje hrane.
Uz sve ovo, veseli i trend kojega u posljednje vrijeme razvijaju britanski kuhari, a to je iskorištavanje svih dijelova povrća prilikom kuhanja. Znači, nema viškova. Tako, recimo, mrkvu iskoriste u cijelosti, vrhove korijena pa i lišće. Isto je sa ciklom, listovima cvjetače ili cvjetićima mladih krastavaca.
Cvjetača i komorač se u cijelosti mogu iskoristiti
Cvjetača je klasični primjer.. Mi ju prodajemo cjelovitu, s lišćem, ali restorani taj vanjski list ne bacaju nego ga koriste prilikom kuhanja. Tako dobivate dva, tri puta više materijala za pripremu hrane. Možete ga koristiti kao kelj, ili pržiti, uz tjesteninu ili za pire od cvjetače, prenosi Agroklub.
– Korijen komorača se koristi u salatama dok se tvrđi dijelovi stabljike mogu kuhati s celerom i mrkvom i tako činiti bazu za bolonjez umak. Lišće i cvijeće su lijep i ukusan ukras. A tek pelud komorača, to je najsnažniji i najslađi sastojak kojeg možete pronaći no vrlo je skup što je bizarno jer je komorač lako uzgojiti – kaže Ellis Barrie, glavni kuhar u nagrađivanom restoranu Marram Grass
Još je zanimljivije kako jedan restoran na svom desertnom meniju ima – pazi ovo – strugotine pastrnjaka uvaljane u rižino brašno, pržene u dubokom ulju i posute cimetom i šećerom.
Stoga, prije nego bacite hranu, razmislite malo, jer mnoštvo je gladnih ljudi u svijetu koji bi pojeli baš te ”ostatke”.
