”Nevolja nikad ne dolazi sama: Večeras izbio veliki požar u Goranovoj ulici” – naslov je to koji je prije dva dana brojne građane zaprepastio, šokirao i pobudio mnoštvo osjećaja. Velik broj ljudi ne razmišljajući o tome tko je obitelj i odakle potječe javilo se u našu redakciju kako bi pomoglo –  što financijski, što odjećom, a našlo se tu i građevinskog materijala koji će također uvelike olakšati muke ove obitelji. 

no images were found

Riječ je o obitelji Džanija, vlasnik kuće je Ivica koji je 13 godina radio i od svog rada živio, te poštenim putem osiguravao sve ono što je njegovoj obitelji bilo potrebno u kući koju je do temelja u 10 minuta ”pojela” vatra. U istoj kući istu sudbinu dijeli i njegov brat Mišo čija obitelj također broji sedam članova. 

Nikada se nisu po ničemu isticali, niti su izazivali probleme, živjeli su mirnim životom i ”uzdali se use i u svoje kljuse”. Potvrdio nam je to i njihov prijatelj i susjed, Zdenko Mokricki koji je od početka činio sve kako bi unesrećenoj obitelji olakšao.

-”Poznam ih dugo. Ovo je jedna poštena i vrijedna obitelj koja nikada nigdje nije bila niti upisivana, ni prozivana zbog problema. Sve što imaju stekli su svojim radom, trudom i poštenjem.” – rekao je Mokricki.

Iako su brojni priskočili u pomoć, našlo se tu ljudi i s mnoštvom predrasuda. Zašto? Obitelj Džanija je romska obitelj, međutim ono što sigurno niste znali jest to da upravo ta romska obitelj u Novoj Gradiški i Republici Hrvatskoj živi od prvih korijena i iako su nacionalna manjina, ne prolongiraju tzv. ”ciganluk”. Romi i cigani nisu isto i svatko tko osuđuje prvo bi trebao dodatno proučiti razliku između ta dva pojma i te dvije vrste ljudi. 

Zašto to napominjemo i ističemo? Upravo danas obitelji Džanija je ”svanulo sunce”, a to ”sunce” su mali ljudi velikoga srca. 

U prijepodnevnim satima dvorište obitelji Džanija bilo je zatrpano smećem…

no images were found

Iz tog razloga obitelj je zatražila pomoć kako bi im se sve smeće koje su izvukli s požarišta odvezlo na odlagalište, na što je Marijan Furić, direktor Odlagališta d.o.o Nova Gradiška objeručke prihvatio, te poslao kontejnere na njihovu adresu i naravno, bez ikakve naknade. 

No, ni tu priči nije kraj. Obitelj je danas posjetila žena velikoga srca. Riječ je o Antoniji Zeleniki poduzetnici iz Velike, koju je ova priča uistinu dirnula, jer kako kaže, doživjela je potpuno istu situaciju, ali njoj nitko nije priskočio u pomoć, šest mjeseci je živjela u tuđoj kući i svojim radom nakon toliko vremena počela je novi život.

-”Probudila sam se ujutro u 7 sati, dobila sam poruku od prijatelja na Facebook kako je obitelji iz Nove Gradiške izgorjela cijela kuća i odmah me je to vratilo unazad 30 godina kada se to dogodilo mojoj osmeročlanoj obitelji. Bez razmišljanja tražila sam način kako doći do unesrećene obitelji. Neugodno me je iznenadila činjenica kako je samo Radio Nova Gradiška javljao o stradaloj obitelji, ali znala sam i zašto – romska je to obitelj, a ljudi su puni predrasuda. Ali ni to me nije spriječilo da dobijem broj i posjetim obitelj. Za mene su svi ljudi jednaki – bio ti Bosanac, Srbin, Hrvat, musliman, rom ili bilo tko, pod zvijezdama si samo čovjek. Obratila sam se prijatelju doktoru Ivanu Bagariću i dogovorili smo se da ćemo zajedno doći u Goranovu ulicu i pomoći na licu mjesta. Osim financijske pomoći i odjeće, obitelji ću dovesti i namještaj kako bi uredili kuću. Ima dobrih ljudi, ako možete pomozite i vi, svaki Hrvat ako da jednu kunu, to je već više od milijuna i zapamtite samo jedno – sreću čine male stvari, a dobar svijet grade nesebični ljudi”- poručila je nesebična Zelenika

Antonija Zelenika dobar je primjer kako postupati prema ljudima, ali naravno, kako to obično i biva, dogodi se pokoji propust. Novogradiška uprava, vrijedni ljudi našega grada nisu došli, a nisu ni pitali za obitelj koja je u jednoj večeri izgubila apsolutno sve što je godinama gradila. A mi se nakon ovog, itekako, zanimljivoga i emocionalno teškog dana pitamo:  “Jesu li ovo uvjeti za život jednoga čovjeka, je li ijedan čovjek na svijetu zaslužio da ga se tretira zbog nacionalnosti?!”

Na kraju bez srama možemo zaključiti da ”SVI SMO MI LJUDI, ALI RIJETKO TKO JE ČOVJEK”. 

no images were found

Komentari