U nedjelju je u Cerničkoj Šagovini obilježena 33. godišnjica jedne od najvažnijih vojnih operacija “Šagovina 91”. Zauzimanjem Mašićke Šagovine, agresoru je oduzet jedan od strateških položaja na brdskim dijelovima sjeverne novoradiške bojišnice, čime su mu naneseni značajni gubici. Nažalost, tijekom ove akcije živote su za slobodu dali Slavko Matošević, Josip Marinović, Tomislav Špehar, Marijan Ruškan, Slavko Mihaljević, Tomislav Ruškan, Vlado Dubovski, Zdravko Romić, Darko Franić, Miroslav Krpan, Igor Vukas, Zlatko Krčmar i Jurica Bekić. U znak počasti poginulim hrvatskim braniteljima, položeni su vijenci na spomen-obilježje i zapaljene su svijeće, služena je Sveta Misa u crkvi Sv. Luke.
Uz članove obitelji poginulih hrvatskih branitelja vijence kod spomen obilježja u Cerničkoj Šagovini vijence su položili i upalili svijeće izaslanik potpredsjednika Vlade i Ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, general Dragutin Repinc, župan Brodsko-posavske županije Danijel Marušić, izaslanstvo Općine Cernik predvođeno načelnikom Vitomirom Žakićem, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata BPŽ Branko Cindrić, predstavnici Udruge 121. brigade-pukovnije Nova Gradiška, Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata BPŽ i Grada Zagreba podružnice Žitnjak-Petruševec, Udruge branitelja Domovinskog rata Trešnjevka Zagreb odnosno 149. brigade HV Trešnjevka, MO-a Žitnjak i Petruševec, Udruge branitelja 99. i 145. brigade, Hrvatskog časničkog zbora Grada Zagreba, OŠ Žitnjak, Udruge veterana 3. gardijske brigade HV Kune, Specijalne policije “Zebre” Nova Gradiška te Mijo Kršić i Josip Akmačić, izaslanici Antuna Valića, načelnika PU brodsko–posavske i Stipo Ćorluka, predstavnik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Brodsko-posavske županije. Kao i svih godina do sada, učenici OŠ “Matija Gubec” Cernik također su sudjelovali u obilježavanju ove obljetnice, te su i ove godine izveli prigodne domoljubne recitacije.
Akcija “Šagovina 91”
Zauzimanjem Mašičke Šagovine 19. prosinca 1991. godine koje je imao u brdskim dijelovima sjeverne novogradiške bojišnice. Napasti Novu Gradišku sa sjevera, odnosno južnih obronaka Psunja, imao je srpski agresor u planu od početka rata. Računao je pritom na srpsko stanovništvo u selima novogradiške i požeške općine, u kojima su kao i u drugim selima u kojima su živjeli Srbi, obavljene opsežne pripreme za oružani ustanak. Za agresora veoma važna točka na obroncima Psunja bila je Cernička Šagovina. Znala je to i naša obrana, koja je odbijala sve nasrtaje iz pravca Mašičke Šagovine, ali i planirala kako eliminirati snažno neprijateljsko uporište. Prvi pokušaj neprijatelja na formiranju sjeverne crte, kojom se Nova Gradiška trebala zatvoriti iz smjera Psunja, bio je osvajanje Cerničke Šagovine 18. listopada 1991. godine. U tome četnici nisu uspjeli. Jako njihove snage od oko 45o dobro naoružanih ljudi napale su iz svog uporišta u Mašičkoj Šagovini. Prethodnica pješačkom napadu bio je snažan topnički napad na položaje branitelja Cerničke Šagovine. Obrana sela je bila dobro organizirana. Četnici su naišli na snažan otpor pa je napad odbijen. Valja istaknuti da Šagovljani nisu napustili svoje selo, pa su ga zajedno s Hrvatskom vojskom branili i obranili. Neprijatelj nije uspio da se obroncima Psunja probije istočno prema Šumetlici. Osujetilo je to njegov plan i namjeru da dva dana kasnije, 20. listopada 1991. godine, silovito napadne Novu Gradišku i pokuša je osvojiti. Jedna od najvažnijih i uspješnih akcija Hrvatske vojske na novogradiškom bojištu svakako je akcija „Šagovina 91.“ izvedena 19. prosinca 1991. godine. Razbijeno je tada snažno, strateški važno četničko uporište. Šešeljevi „beli orlovi“ doživjeli su u Mašičkoj Šagovini jedan od svojih najtežih poraza, a srpski agresor primoran na povlačenje. Oslobađanjem Mašićke Šagovine Hrvatska vojska otvorila je put prema Trnavi i Širincima radi daljnjeg napredovanja prema Oučanima. Plan akcije dugo je pripreman kako bi se postigao stopostotni uspjeh.
Početkom prosinca kod tzv. „Špiragove“ vikendice , na cesti Cernička Šagovina – Mašićka Šagovina, dolazi do sukoba s grupom četničkih diverzanata, ubačenih iz Mašićke Šagovine. .Izviđači 2. bojne , vojnici 2. satnije 3. bojne i vojnici 3. satnije 2. bojne zarobljavaju tri neprijatelja, dok su dvojica smrtno stradala. Od zarobljenih četnika dobiveni su dragocjeni podaci o snazi i borbenom rasporedu neprijateljskih postrojba, što je bio jedan od presudnih momenata da se počne detaljnije razrađivati plan akcije „Šagovina“. Za izvođenje akcije predviđene su Samostalna borbena satnija u svom punom sastavu sa oko stotinu vojnika, jedna mješovita satnija od 150 dobrovoljaca 2.bojne, specijalna grupa od 13 vojnika iz Zagreba iz izviđačkog voda 99. brigade, te stotinjak dobrovoljaca 2. i 4. satnije 3. bojne 121. brigade. U sklopu plana pješačkog napada razrađena je opsežna topnička taktika kao priprema za pješački napad. Tu zadaću su imale topničke postrojbe 108. brigade i postrojbe MAD-a i MPOD-a 121. brigade. Uspješnim savladavanjem neprijateljskog minskog polja, vojnici samostalne borbene satnije uspješno dolaze do prvih neprijateljskih položaja. Pola sata prije pješačkog napada na Mašičku Šagovinu simulirana je topnička priprema pješačkog napada na agresorske položaje u Medarima. Uslijedila je potom topnička vatra po Mašičkoj Šagovini iz svih raspoloživih oruđa. Naročito su bili aktivni minobacači 120 mm, laki raketni lanseri 128 mm, „ZIS-ovi“ 76 mm i samohotke 90 mm 121. brigade te minobacači 120 mm 108. brigade.
Nakon topničke pripreme pješačke postrojbe počinju napad
Koristeći se 60 mm minobacačima i RB-oima, jedan vod Samostalne borbene satnije neutralizira mitraljeska gnijezda i uspijeva doći do prvih kuća u selu. Doživljava pritom i tenkovski napad iz smjera Trnave. Na ulasku u selo nailaze na jaki otpor četnika. Dva borca su tada poginula, a 13 je ranjeno. Napad je jedno vrijeme bio obustavljen zbog evakuacije poginulih i ranjenih boraca. U otežanim okolnostima, kada je plan napada bio bitno izmijenjen i bila dovedena u pitanje cijela akcija, grupa Zagrepčana zajedno s devetoricom izviđača iz 2. bojne 121. brigade ulazi u selo, nakon što su razbili četničke snage u rovovima na sjevernoj strani sela. Prodor u Mašičku Šagovinu potom čine vojnici 2. bojne i ostatak vojnika 3.bojne, nakon što su osigurali cestu prema Širincima.
Brzim ulaskom u selo četnici su bili iznenađeni, razbijeni i istjerani iz Mašičke Šagovine.
Nakon što su evakuirali ranjene i poginule, Samostalna borbena satnija nastavlja započetu akciju, ulazi u selo s južne strane i u poslijepodnevnim satima se spaja s vojnicima 2. bojne i izviđačima 99. brigade. U akciji „Šagovina“ četnici su pretrpjeli velike gubitke. Hrvatska vojska uspješno je okončala započetu akciju. Zloglasno četničko uporište je zauzeto i razbijeno. Radost pobjede pomutili su gubitci u ljudstvu. Ni u jednoj ofenzivnoj akciji koju je poduzela 121. brigada prije, a ni poslije, nije bilo toliko smrtno stradalih. Pognulo je devet njenih pripadnika, a više desetaka je ranjeno. U akciji su poginula i četiri pripadnika specijalne grupe izviđačkog voda 99. brigade iz Zagreba. Zauzimanjem Mašičke Šagovine agresoru je zadan težak udarac i oduzet jedan od strateški najpovoljnijih položaja koje je imao u brdskim dijelovima sjeverne bojišnice. (Iz knjige Novogradiške ratne godine 1990. -1991. autora Franje Samardžića)
