Jučer je na Psunju kod spomen obilježja obilježena 30. obljetnica pogibije 3 hrvatska branitelja: Roberta Petanića, Ivana Matoševića i Stjepana Škrobića koji su poginuli u zasjedi pobunjenih Srba. Tim povodom zapaljene su svijeće i odana počast poginulim braniteljima. Molitvu je vodio vojni kapelan vlč. Željko Volarić.
Dana 13.9. 1991. TV odašiljač na Psunju čuvali su pripadnici dragovoljačke satnije 3. bataljuna 108. brigade ZNG i pripadnici dragovoljačke Cerničke satnije 3. bataljuna 108. brigade ZNG.
Tog dana iz Vidovačke satnije iščekivali su smjenu. U međuvremenu prije same smjene, kombi vozilo sa 6 pripadnika dragovoljačke Cerničke satnije spuštali su se sa Psunja i naišli na neprijateljsku zasjedu u kojoj je vozilo hrvatskih branitelja eksplozivnim sredstvom dignuto u zrak. U zasjedi su poginula 3 hrvatska branitelja koja su sjedila u stražnjem dijelu vozila, dok su 3 branitelja iz prednjeg dijela vozila preživjela.
Predgovor o tome što se dogodilo rekao je Josip Mikšić:
-“13. rujna 1991. godine na ovom mjestu agresor je postavio minska polja i to u dva reda, misleći da će naići autobus s vojnicima koji su trebali izvršiti smjenu na releju. Međutim nešto je bilo zaštekalo i autobus nije došao an vrijeme, ali s releja krenuo je jedan kombi sa 6 naših hrvatskih branitelja, a kada su došli na mjesto došlo je do eksplozije. jedan dio eksploziva je aktiviran i poginula su naša 3 sokola.
-“Išli smo sa Psunja s vozilom koje nam je dovozilo hranu. Pošto je taj kombi bio blindiran, nije se vidjelo unutra, pa se nije vidjelo koliko nas je. Kada smo došli do Crne bare, tamo je jedna krivina gdje se mora usporiti i tu su aktivirali eksploziv i digli kombi u zrak.” – prisjetio se događaja jedan od preživjelih, Slavko Galik
-“Svako jutro sam iz Nove Gradiške išao na relej. To jutro sa mnom su trebali iz Cernika ići još 3 dečka, kojima ja nisam dozvolio. Zasjeda je postavljena najvjerojatnije tu noć. Vjerojatno su prisluškivali veze i znali su da dolazi smjena i mislili su da ja vozim smjenu. Nas trojicu je spasila pregrada u kombiju. U toj nesreći nas trojica smo izbili prednju šajbu i izašli van te krenuli niz potok dole, srećom, jer da smo krenuli gore vjerojatno bi nas “pokosili” jer su oni bili s druge strane”. – rekao je vozač Marko Tokić
-“Izašao sam s trojicom gardista koji su me pratili i išao sam cestom te promatrao da cesta nije dirana, jer ako je, postoji velika šansa da je postavljena mina. S tom trojicom gardista prvi sam došao dole. Pronašao sam mjesto koje je ukazivalo da ima mina. Mina se sastojala od 23 kg eksploziva i bila je spojena s brzogorećim štapinom koji je aktiviran s električnim detonatorom. usred laičkog postavljanja mine, jer se vidi da je nije postavljao školovani inženjerac, došlo je do prekida u dolasku brzogorećeg štapina u minu. Ta zadnja mina nije eksplodirala, jer da je ona bi zanijela i prednji dio vozila i broj poginulih bi bio još veći. Samo za usporedbu, protutenkovske mine imaju 7 do 8 kg, a ovo je bilo 3 puta jače.” – rekao je zapovjednik obrane odašiljača na Psunju, Vladimir Letinić
-To jutro smo se pripremali za smjenu koja nam je trebala doći. Nakon eksplozije naša ekipa je otišla dole gdje su izvadili određene mine koje nisu eksplodirale. Neprijatelj je čekao autobus s 24 pripadnika tada 1. Vidovačke satnije ZNG 4. bataljun 108. brigade koja je poslije postala 123. brigada. Na njihovom radiju su govorili da su ubili 24 ustaše, međutim tada nisu znali da nisu digli u zrak vozilo koje su čekali, jer da jesu žrtava bi bilo puno više. evo okupili smo se ovdje da odamo počast poginulim prijateljima, hrvatskim braniteljima. Ponosan sam i sertan što sam upoznao tu trojicu preživjeli Slavka galika, Marka Tokića i Matu Pirića.” – naveo je časnik hrvatske vojske, satnik Antun Mandić
