Velika gradska vijećnica bila je popunjena do zadnjeg mjesta. U programu su sudjelovali Vjekoslava Bagarić prof., Tihana Bilešić prof. i učenici drugog b, trećeg a i trećeg b razreda Gimnazije. O književniku i prvom banu pučaninu govorila je profesorica Bagarić.
Ivan Mažuranić rođen je u Novom Vinodolskom, 11. kolovoza 1814., a preminuo je u Zagrebu, 4. kolovoza 1890. godine. Bio je hrvatski pjesnik, jezikoslovac i političar. Hrvatski ban je od 1873. do 1880. godine, a poznat je po nadimku ban pučanin jer je bio prvi ban koji nije dolazio iz redova plemstva. Bio je najznačajnija kreativna ličnost hrvatskoga narodnog preporoda. Osnovnu školu pohađao je u Novom Vinodolskom, gimnaziju u Rijeci, a studirao je pravo i filozofiju u Zagrebu i mađarskom Szombathelyju.
Po svršetku studija radi kao gimnazijski profesor, potom kao odvjetnik u Karlovcu. Godine 1848. Osrednji odbor s Mažuranićem na čelu istaknuo je da je te godine prestala svaka državnopravna veza Hrvatske s Ugarskom, pošto ona prizna “neodvisnost i samostalnost” i “realni i virtulani teritorialni obseg” Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Potom postaje voditeljem hrvatskog dikasterija na carskom dvoru u Beču. Službuje u Saboru od 1861. godine, a već 1862.godine potaknuo je osnivanje Stola sedmorice. Predsjednik je Matice ilirske od 1858.-1872. godine. Iako je u početku u politici podupirao Narodnu stranku, 1862. godine pokreće osnivanje Samostalne narodne stranke, kojoj je bio na čelu. Bio je sklon oslanjanju na Beč, što ga je i dovelo do banske časti.
Njegov pjesnički ugled već u to doba bio je toliko neprijeporan, da ga je tek osnovana Matica ilirska izabrala da za njeno prvo, inauguralno izdanje dopiše XIV. i XV. pjevanje Gundulićeva velikog epa Smrt Smail-age Čengića. U svome danas već klasičnom djelu opjevao je stvarni događaj, ali ga je, ne držeći se svih povijesnih činjenica pjesnički toliko preradio i produbio da se u njemu jedan pojedinačni slučaj uzdiže do opće, univerzalne ideje, misli vodilje cijeloga preporodnog pokreta: ideje slobode i pravde.
Autor: Radiong
