Nakon što su prethodnih godina motorima prošli kroz Iran, Maroko i zapadnu Saharu, članovi Moto kluba Nova GradiškaMario Ševčik i Ivan Mravinac — krenuli su u svoju treću veliku pustolovinu. Ovoga puta odredišta su bila Turska, Kavkaz i Gruzija, a rute duge više od 7.000 kilometara, a koja je bila je ispunjena nevjerojatnim pejzažima, adrenalinskim vožnjama i susretima s ljudima iz raznih dijelova svijeta, naši bajkeri uspjeđno su se veratili kući.

Odlazak na put: više od turizma

Ševčik i Mravinac poznati su po tome da njihove moto-avanture nisu klasična turistička putovanja. Oni biraju manje poznate, zabačene i često ekstremne rute, tražeći autentičnost i izazove.

Umjesto obilaska metropola poput Istanbula ili Antalije, ovog su puta fokus stavili na planinske, off-road i povijesne lokacije u unutrašnjosti Turske, a kasnije i u Gruziji i na Kavkazu.

“Gledali smo National Geographic, naišli na cestu D915 – jednu od najopasnijih cesta svijeta – i odlučili da moramo to proći. To nije cesta, to je kamen, zemlja, kanjoni…”, prisjećaju se bajkeri.

Najopasnija cesta Turske: D915 i Dark Canyon

Cesta D915, zajedno s tzv. Mračnim kanjonom (Karanluk Kanyon), pružila je sve ono što su dečki tražili – adrenalinske dionice, vožnju po rubovima strmih padina, nepovoljno vrijeme, kišu i blato. Na toj visini, vrijeme se drastično mijenja, pa su kroz oblake i maglu jedva vidjeli kamo idu.

“Magla nam je zapravo i pomogla, jer nismo vidjeli koliko je duboko ispod nas”, kažu kroz smijeh.

Unatoč strahu i opasnosti, sve su uspješno odvozili – oprezno i bez većih problema.

Slani biser Turske i nepoznate strane poznatih lokacija

Na svom putu posjetili su i Tuz Gölü, slano jezero poznato po svom bijelom pejzažu i kristalnoj soli. No umjesto da stanu na klasičnu turističku točku, oni su odabrali put s druge strane jezera, vozeći po sprudovima i blatnjavim dijelovima.

“Mario je skoro izgubio motor. Tlo je izgledalo tvrdo, ali kad staneš s težinom, propadaš. Da sam stao, ne bismo ga izvukli bez pomoći,” prisjeća se Ivan.

Nemrut Dagi – planina Bogova

Na popisu avanturista našla se i planina Nemrut, povijesna lokacija smještena na preko 2.100 metara nadmorske visine, poznata po kolosalnim kamenim glavama i grobnici kralja Antioha iz Komagenskog kraljevstva. Naravno, naši bajkeri nisu išli “normalnom” rutom.

“Našli smo serpentine s druge strane, makadamsku cestu kojom smo se gotovo popeli do samog vrha. Prizori su bili nevjerojatni, pravi osjećaj nadnaravne tišine i moći prirode.”

Granice, birokracija i neostvarene želje

Planirali su i posjet Alep u Siriji, no nisu uspjeli prijeći granicu – pristup je dozvoljen samo turskim i sirijskim državljanima. Dočekala ih je prazna granična postaja, bez vojske, bez gužve, ali i bez ulaza.

“Pitali smo samo da nas puste na sat vremena da popijemo čaj i uslikamo Alep, ali nije išlo.”

Na granici s Gruzijom dočekala ih je nova birokratska epizoda. Zbog naljepnice “Iran” s prethodnog putovanja, zadržani su na dodatnoj sigurnosnoj provjeri čak četiri sata. No i to je imalo svoje čari – upoznali su sudionike Mongolia Adventurera, relija s automobilima do 1.000 € vrijednosti koji vozi sve do Mongolije.

“U takvim trenucima, kad si prisiljen čekati, često se dogode najzanimljiviji susreti.”

Gruzija: od modernog Batumija do divljeg Kavkaza

U Gruziji su proveli nekoliko dana, započevši u modernom Batumiju, gradu iznenađujuće naprednom, s visokim zgradama, luksuznim hotelima i živahnom obalom.

Ali pravi doživljaj bio je na putu prema Kavkazu, gdje su umjesto automobila često susretali krave, svinje i konje koji slobodno hodaju po cesti. U planinskim predjelima naišli su na nezaboravne prizore:

“Svaki pogled bio je ljepši od prethodnog. Nema cesta, ideš makadamom dokle možeš, sve do ruske granice.”

Turska – iznenađenja modernosti i gostoljubivosti

Osim prirode, Turska ih je oduševila i modernom infrastrukturom.

“Autoput u Turskoj je kao pista. Nema rupa, savršen za vožnju motorom. Ceste su im možda najbolje koje smo ikad vozili.”

Naglašavaju i koliko su ljudi bili ljubazni, topli i susretljivi, bez ikakvih negativnih iskustava.

“Samo palac gore, pozdravi, osmijesi. Nevjerojatni ljudi.”

Iduće destinacije: Kazahstan, Uzbekistan…?

Iako su tek završili treću veliku turu, dečki već razmišljaju o idućoj. Želja je otići još dalje na istok – možda Kazahstan, Uzbekistan ili Turkmenistan.

“Mongolija je san, ali teško dostupna zbog viznog režima i aktualne situacije u Rusiji. No vidjet ćemo. Svaka nova ruta donosi nešto novo.”

Zaključak

Putovanje Marija Ševčika i Ivana Mravinca nije samo vožnja motorom – to je put kroz prirodu, povijest i dušu regija koje većina ljudi nikada neće vidjeti izbliza. Njihova strast, hrabrost i otvorenost prema novim kulturama nadahnjuju.

Veliku galeriju fotografija i videa pogledajte ispod.

FOTO

VIDEO

Komentari
Prethodni članakRezultati trosatne akcije nadzora prometa – nepropisna brzina i dalje vodeći uzrok prometnih prekršaja
Sljedeći članakPero Ćosić: Izvrstan odaziv na radionicu Fonda za zaštitu okoliša