Jučer je u naselju Gorice obilježena 25. obljetnica osnutka 3. novogradiške satnije 3. bojne 3. gardijske brigade “Kune”. Tim povodom otkrivena je Spomen ploča za sve poginule, preminule i stradale pripadnike navedene satnije. Brojni okupljeni pripadnici brigada koji su sudjelovali na tom dijelu zapadnoslavonskog ratišta tijekom Domovinskog rata, ratni zapovjednici, obitelji poginulih hrvatskih branitelja, predstavnici državnih, županijskih, gradskih i općinskih vlasti, te mještani okupili su se kod crkve Svetog Vida gdje je održan komemorativni skup.
Umirovljeni bojnik Marko Derežanin podsjetio je okupljene na ratni put 3. satnije:
“Već u kasnu jesen 1990. godine i rano proljeće 1991. godine, pobunjeni Srbi postavljanjem barikada na mnogim prometnicama i čvorištima diljem lijepe naše, pokazali su svoje pravo lice, tj. da ne priznaju samostalnost Republike Hrvatske. Nakon Krvavog Uskrsa, 31. ožujka 1991. godine, svima je bilo jasno da su hrvatski narod i hrvatska država uvučeni u rat, da se tadašnja JNA stavila na stranu pobunjenih Srba sa svim svojim raspoloživim resursima. U to vrijeme mladići novogradiškog kraja u sve većem broju se prijavljuju u sastav MUP-a Republike Hrvatske, te ulaze u djelatni ili pričuvni sastav hrvatske policije. Ubrzanim osposobljavanjem i izobrazbom stjecali su ovi mladići potrebita znanja i vještine za obavljanje redarstvenih poslova, ali i za potrebne vojne aktivnosti i zadaće, jer Republika Hrvatska tada još uvijek nije imala svoju vojsku. U okviru MUP-a RH ustrojavaju se, naoružavaju i osposobljavaju specijalne policijske postrojbe, a potom i prve gardijske brigade, te nastaje Zbor narodne garde ili popularni ZNG.
Postrojbe ZNG-a su tada postale prve profesionalne, uniformirane, oružane formacije vojnog ustroja za obavljanje vojno – redarstvenih dužnosti u RH, tj. preteča Hrvatske vojske.
Na današnji dan prije točno 25 godina ovdje u Goricama, nadomak Nove Gradiške, točnije rečeno u Ivi, iz sastava Policijske postaje Nova Gradiška MUP-a RH, ustrojena je i postrojena prva postrojba ZNG-a, 3. satnija 3. bojne 3. gardijske brigade. Obzirom da je satnija po svom ustrojavanju odmah počela provoditi obrambeno redarstvene aktivnosti na području obrane grada Nova Gradiška i novogradiškog kraja onda nije nikakvo čudo što su svi ovi pripadnici satnije bili ubrzo nazivani pripadnicima 3. novogradiške satnije ili novogradiški gardisti.
Satnija je bila ustrojena od tri pješačka voda i zapovjedništva satnije, te je brojila 110 pripadnika. Obzirom da je satnija djelovala samostalno odmah su uočili da nedostaje još jedan vod, pa je već 1. listopada iste godine ustrojen 4. pješački vod i satnija je tada , pa sve do preustroja imala formaciju od 144 pripadnika, međutim nikada nije bilo 100% popunjena, jer ljudi su ginuli, stradavali su i izlazili su iz postrojbe.
Iz ratnog puta ove satnije vidljivo je da su novogradiški gardisti ratovali na području istočne i zapadne Slavonije, te u zaleđu grada Zadra, ali i na mnogim drugim područjima od interesa RH i hrvatskog naroda. Novogradiški gardisti su branili Tenju , Okučane, Staru Gradišku, Novi Varoš, Kosovac, Ratkovac, Smrtić, Trnavu, Medare, Donje Bogićevce, Pivare, Gorice, Dragalić, Poljane, Širince i još mnoga druga mjesta ili jednom rječju rečeno Hrvatsku!
Nažalost ratni vihor je među ovim hrabrim i neuništivim slavonskim vitezovima ipak uzeo svoj danak i 26 pripadnika je položilo svoje živote na oltar domovine, a njih 76 je ranjeno, neki i po više puta, tako da sveukupno imaju 96 ranjavanja. Svi ti nenadoknadivi gubitci ipak nisu pokolebali neustaršivost novogradiških gardista, pa su sve i jednu dobivenu zadaću izvršavali krajnje odgovorno i profesionalno. Naravno da su kao takvi bili prepoznatljivi i omiljeni kod svih nadređenih zapovjednika, a naročito kod pripadnika drugih postrojbi HV-a i MUP-a.
Njihova profesionalnost, njihova ozbiljnost i nadasve njihova hrabrost , srčanost i borbenost nije ostala neprimjećena i od samog vrha tada već ustrojenog Glavnog stožera OS RH, pa je satnija postala nositeljica ustroja 4. pješačke bojne 5. gardijske brigade, a time su novogradiški gardisti ostali i postali nadaleko poznati novogradiški “Sokolovi”. ”
Zbog administrativnih stvari satnija je 1. siječnja 1993. godine prešla u sastav 3. pješačke bojne 5. gardijske brigade, te je 15. ožujka 1993. godine otšila na svoj zadnji zadatak kao satnija u zadarsko zaleđe, braneći i obraneći grad Zadar.
Zbog velikog značaja 3. novogradiške satnije u Domovinskom ratu, Udruga veterana 3. gardijske brigade “Kune”, ogranak Nova Gradiška, postavila je Spomen ploču poginulim, preminulim i stradalim suborcima upravo na Goricama. Fra Ivo Brezović, župnik župe Duga Svetoga Gornji Bogićevci služio je Svetu Misu i posvetio Spomen ploču koju je otkrio Ministar branitelja Tomo Medved.
Okupljenima se obratio predsjednik Udruge domaćina Dražen Rossi poželivši svima dobrodošlicu na Gorice , te je svojim suborcima čestitao njihov dan. Ministar branitelja, brigadni general Tomo Medved, također je dio svog ratnog puta upisao upravo u ovom dijelu bojišta, a kao poruku ovog događaja rekao je: “Živimo one ideale koje smo živjeli tih ratnih godina. Budimo ponosni na ono što smo stvarali, budimo na raspolaganju svojoj Domovini. Vlastima neka budu uzor hrvatski branitelji koji su tada donosili odluke u presudnim danima za Domovinu, a mladi neka prije odluke o napuštanju sela, Slavonije i Hrvatske dođu kod ovog spomenika i pročitaju imena onih koji su život dali za slobodu koju danas uživamo i koja je toliko dragocjena.” Ministar je dodao kako su vrata Ministarstva otvorena za sve hrvatske branitelje, jer je “jako važno da budemo na raspolaganju jedni drugima”.
Župan brodsko – posavski, Danijel Marušić, istaknuo je kako ne smijemo zaboraviti žrtve, a ovo Spomen obilježje nazvao je izvorom života, kao i sve ostale koji su podignuti u spomen na poginule hrvatske branitelje kojih je poginulo 15 000, 600 u našoj Županiji, te 400 poginule djece. Zdravko Sokić, zapovjednik Kriznog stožera obrane Nove Gradiške, obratio se okupljenima ponesen emocijama ukazavši na važnost strateškog položaja Gorica za obranu grada Nova Gradiška. Umirovljeni general bojnik, Krešimir Šipoš, tadašnji zapovjednik u PU 3. bojne 3. gbr. pozdravio je sve u ime MUP-a RH i prisjetio se prvog zadatka satnije. Ukazao je na volju, moral, želju i znanje kojom su donijeli pobjedu Republici Hrvatskoj. Predsjednik Udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja, Ante Vukšić, osvrnuo se na dane osnivanja ZNG-i na našem području, te na zajedništvo Hrvata iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dijaspore. Prema riječima profesora Vukšića “recept za vječni život naše Domovine, države i naroda je zajedništvo”.
Tomislav Antolović, predsjednik Udruge veterana 3. gardijske brigade˝Kune˝, darovao je domaćinima zastavu brigade po završetku komemorativnog skupa.
Druženje je nastavljeno u Društvenom domu na Goricama gdje je okupljene zabavljao TS “Skitnice”, a organizirano je i gledanje utakmice Europskog nogometnog prvenstva susreta Hrvatske i Turske.
no images were found
