Studentica Elizabeta Glotz bivša je učenica novogradiške Gimnazije, ove godine završava petu godinu studija Veterinarskog Fakulteta u Zagrebu. Rado pomaže na obiteljskoj farmi, stječe bogato iskustvo koje spaja s teorijom i uspješno rješava ispite iz godine u godinu.
-” Od malena sam okružena životinjama koje volim, kada imam vremena radim s tatom na farmi. I kad sam bila mala uvijek sam išla s njim jer me to zanimalo, zato sam se i odučila za studij veterine. U tom poslu se vidim u budućnosti,” – kaže Elizabeta.
OPG Glotz već 12 godina uspješno uzgaja koze i ovce, proizvode sireve koje plasiraju na jadransko tržište, najčešće u Istru. Obitelj Glotz ima farmu u Gređanima, udaljenu 20-ak kilometara od Nove Gradiške do koje svakodnevno odlaze i po nekoliko puta.
-” Od tate i radnika naučim dosta jer sve spajam s teorijom, to su uhodani ljudi puni iskustva sa životinjama. Jako sam blagoslovljena obiteljskim poslom. S mamom učim o preradi sira, bakteriološkim kontrolama, uzimanju uzoraka.. Veterina se sastoji od tri grane; to su farmske životinje, kućni ljubimci i javno zdravstvo. Dvije grane sam već pokrila. Jedan od mojih interesa su i kućne životinje, kod kuće imamo pse i mačke, na njima sam provjeravala teoriju. Planiram obavljati stručnu praksu u Novoj Gradiški, s veterinarom Martinom imam odličnu suradnju, uvijek ga mogu pitati i prokomentirati ono što me zanima.”
Poljoprivrednici su osim vremenskih uvjeta pogođeni epidemiološkim mjerama.
-” Prošla godina je bila jako izazovna što se farme tiče, sezona je počela kasnije, proizvode nismo uspjeli plasirati na Jadran, no okrenuli smo se trgovačkim lancima i na kraju je dobro ispalo. Mama je glavna za siranu, ona se isključivo bavi proizvodnjom, sušenjem, pakiranjem, distribucijom do trgovačkih lanaca. Proizvodimo polutvrdi sir, kozji sir sa začinima, dimljeni i kuhani kozji sir i sir u pčelinjem vosku. Uvijek se nešto novo kombinira, iz godine u godinu sve je više začina i ljekovitog bilja u našim proizvodima.”
Pandemija COVID-a donijela je velike promijene studentima, kako nam je Elizabeta ispričala ispite je polagala na fakultetu, no vježbe su obavljali uz stroge epidemiološke mjere, dok su terene sveli na minimum. Ističe kako joj u slobodno vrijeme nedostaje teretana, druženje s bratom koji trenutno završava doktorat na Sveučilištu u Grazu.
-” Planirala sam se nakon studija vratiti u Novu Gradišku i raditi na obiteljskoj farmi jer sam odabrala granu Farmskih životinja na fakultetu, no s vremenom se i planovi mijenjaju. Još nisam sigurna gdje će me životni put odvesti. Tata je pun razumijevanja i znam da će podržati svaku moju odluku, bez obzira koji grad odaberem, možda to bude Zagreb, možda Zadar jer mi je dečko tamo, a možda i rodni grad, vidjet ćemo, no sigurno ostajem u Hrvatskoj.”
Djevojke su privrženije učenju, za polaganje ispita potrebno je odricanje i strpljenje, zato je veliki postotak žena na Veterinarskom fakultetu, skoro 70 posto. Ranije se smatralo da je veterina isključivo za muškarce, no predrasude se smanjuju.
-” Profesori nas gledaju ravnopravne s kolegama, bitna je volja za učenjem i želja za napretkom. Ukoliko dođe do teljenja krave na farmi, ako je veterinarka sama i kao ja sitnije građe, mora organizirati radnu snagu koja se nađe u okruženju i kontrolirati cijelu situaciju jer ipak, na kraju se sluša riječ doktora,”- naglašava Elizabeta i potvrđuje kako ima samo pozitivna iskustva s terenske nastave.
Kroz razgovor kaže kako se ne može se uspoređivati težina Medicinskog i Veterinarskog fakulteta.
– “Gledajući vrste od malih životinja poput zamorca pa do velikog konja, određena je težina od anatomije do fiziologije, stvari u organizmu su različite kod različitih vrsta životinja. Ugodno sam se iznenadila pozitivnim komentarima ljudi kada pričamo o fakultetu, izgubila se ta razlika između humane medicine i veterine, ipak smo mi jedno zdravstvo. Veterinari paze na zdravlje ljudi i životinja. Kontroliranje namirnica prolazi kroz ruke veterinara koji paze na ljudsko zdravlje, usko je to povezano.“
-” Nemam baš pametan savjet za mlađe, izaberite zanimanje koje se traži, koje će jednoga dana osigurati siguran posao, no opet izaberite ono što volite. Teška je to odluka, no meni je bila jedna od najlakših. Najvažnija stvar koja karakterizira veterinu u Zagrebu je stjecanje iznimno jakih prijateljstava koja su nešto što vam olakšava svaki težak, prati svaki najljepši i najradosniji trenutak tokom studija te ostaje za cijeli život. .” – zaključuje Elizabeta.
