O najaktualnijem međunacionalnom pitanju, uvođenju dvojezičnosti, Veljko Džakula kaže kako je politika, i većinska hrvatska kao i manjinska srpska koju utjelovljuje SDSS, propustila svih ovih godina dvojezičnost uvesti u općinama i gradu Vrbovskom gdje je udio srpskog stanovništva veći od 33 posto, a gdje bi to bilo znatno bezbolnije nego što je to slučaj s Vukovarom. Vukovar je mjesto najvećeg ratnog stradavanja i patnje, a kada se dvojezičnost u svoj svojoj punini (ne samo table, nego i dokumenti na ćirilici itd.) pokušava prvo uvesti ondje, onda je to za Džakulu samo Milanovićeva želja za provokacijom i iritiranjem, u svojoj analizi piše Večernji list.
Vukovar je mjesto najvećeg ratnog stradavanja i patnje, a kada se dvojezičnost u svoj svojoj punini pokušava prvo uvesti ondje, onda je to za Džakulu samo Milanovićeva želja za provokacijom i iritiranjem.
Oko 400 tisuća Srba manje
– Da se dvojezičnost svih ovih godina postupno uvodila u 21 općini i dva grada (Vrbovskom i Vukovaru) u kojim srpsko stanovništvo na to ima pravo, onda bi Vukovar kao zadnji u nizu bio samo nastavak kontinuiteta. Ovako je to gorući problem – rekao je Džakula. Po njemu bi bilo najlogičnije da se dvojezičnost prije nego u Vukovaru uvela u Vrbovskom. Džakula napominje da se u spomenutim općinama i gradovima ćirilica ponegdje uvela, ali polovično. Nigdje na način da, osim na nekoliko ploča na ćirilici, pripadnici srpske manjine imaju pravo i na dokumente na ćirilici i slično.
Odluka Gradskog vijeća Vukovara da za ćirilicu nema mjesta u tom gradu unatoč odluci Ustavnog suda da u roku od godinu dana odrede mjesta za dvojezične ploče, samo je jedan od posljednjih povoda za analizu položaja srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Osim Vukovara, tu je i proslava Oluje 5. kolovoza koja je ove godine, kao nikada dosad, u Srbiji izazvala pravu euforiju nezadovoljstva i optužbi na račun Hrvata da Hrvatska slavi progon srpskog stanovništva.
Srba je do 1991. godine u Hrvatskoj bilo oko 586.000, a prema popisu stanovništva iz 2011. godine ima ih oko 186.000, dakle 400.000 manje. Džakula kaže kako je u Hrvatskoj Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina dobar i kvalitetan, ali napominje da godine koalicija srpskih stranaka s hrvatskim vladama nisu donijele ništa srpskim građanima.
– Vodi se nagodnjačka politika, Milorad Pupovac problematiku nacionalnih manjina pretvorio je u svoj biznis – optužuje Džakula. Iz njegovih riječi i kritike Milorada Pupovca, šefa Srpskog narodnog vijeća, stekao bi se dojam da su Srbima u Hrvatskoj najveći problem – Srbi. No, nije tako. Srbi i dalje, kaže Džakula, imaju problem sa zapošljavanjem koje im jamči zakon. Tako navodi primjere da se u općinama Lapac, Dvor… zapošljavaju ljudi iz Gospića, Siska kako se ne bi zaposlili tamošnji pripadnici srpske manjine.
– Država je zatajila kada je riječ o zapošljavanju. Srpska manjina se tolerira, ali se ne integrira – smatra šef SDF-a. Prema istraživanju Srpskog demokratskog foruma iz 2012. godine, na području deset jedinica lokalne samouprave na kojem pretežito živi srpsko povratničko stanovništvo nema značajnih pomaka u ostvarivanju etničke ravnopravnosti pri zapošljavanju. Srbi povratnici i dalje su izloženi procesima socijalne izolacije, društvene mimikrije te nemogućnosti reintegracije u društvo, navodi se u istraživanju. Primjerice, u općini Dvor u kojoj je udio Srba u stanovništvu 61 posto, među ukupno zaposlenima u javnim službama je samo 26 posto Srba. U Kninu, gdje stanovništvo čini i 21 posto Srba, u javnim je službama ukupno zaposleno osam posto Srba. Džakula je imao ideju da se pri aplikaciji projekata i traženju novca iz EU fondova odredi da gradovi koji povlače novac iz tih fondova imaju obavezu integracije srpske manjine.
Osim problema sa zapošljavanjem Srbe muči i trend porasta nasilja prema njima. Autorica studije “Nasilje i nesnošljivost prema Srbima u 2014.” i izvršna urednica portala Novosti Tamara Opačić kaže da je za razliku od ranijih godina, kada su slučajevi nasilja, nesnošljivosti i govora mržnje prema Srbima uglavnom zabilježeni na područjima povrataka izbjeglica, od 2013. godine oni su se proširili na cijelu Hrvatsku. Prema podacima Srpskog narodnog vijeća i SDSS-a, kaže Opačić, u prvih šest mjeseci ove godine zabilježeno je više takvih slučajeva nego u cijeloj prošloj godini kada su pak zabilježili 82 slučaja etnički motiviranog nasilja, nesnošljivosti i govora mržnje.
Džakula, kao poseban problem dobrih srpsko-hrvatskih odnosa, ističe Milorada Pupovca, kao i tjednik Novosti koji izdaje Srpsko narodno vijeće. On smatra da Novosti idu “prstom u oko” većinskom hrvatskom narodu, referirajući se na čestu provokaciju, kao i satiru koju te novine plasiraju. Pa tako ismijavaju hrvatsku himnu ili objave naslov “Oba su pala” kada su se nad Slunjem srušila dva MIG-a hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
– Postavljanje prvih dvojezičnih ploča na državne institucije u Vukovaru početkom 2013. izazvalo je otpor veteranskog udruženja, koji je prerastao u protest protiv prava Srba, naposljetku je rezultirao povećanom razinom govora mržnje i etničke nesnošljivosti u javnom prostoru. Sve je više grafita govora mržnje na ulicama svih hrvatskih gradova, učestale su fizičke i verbalne prijetnje članovima zajednice, zabilježeno je učestalo uništavanje imovine koje je u vlasništvu Srba, srpskih institucija i SPC-a – kaže Opačić.
Dodaje i kako u zadnje vrijeme raste i broj medija koji koriste desničarski diskurs, posežu za povijesnim revizionizmom te vode kampanje protiv manjinskih zajednica. Ohrabreni takvom atmosferom, članovi veteranskih udruženja i profašističkih organizacija javno protestiraju protiv gotovo svakog događaja koji ima antifašistički predznak ili kojim se u pitanje dovodi odgovornost hrvatske strane za zločine počinjene u posljednjem ratu.
Kada je riječ o općoj društvenoj klimi i odnosu Hrvata i Srba, Džakula kaže da se ljudi međusobno bez problema druže, ali stvari zapinju kada je riječ o javnoj sceni i političkom angažmanu. Onda se ti Hrvati koji su jučer zajedno s prijateljima Srbima pjevali narodne pjesme prave da ih ne poznaju kako ne bi imali problema “sa svojima”. Tako kaže Džakula. On kao poseban problem dobrih srpsko-hrvatskih odnosa ističe Milorada Pupovca, kao i tjednik Novosti koji izdaje Srpsko narodno vijeće. On smatra da Novosti idu “prstom u oko” većinskom hrvatskom narodu, referirajući se na čestu provokaciju, kao i satiru koju te novine plasiraju. Pa tako ismijavaju hrvatsku himnu ili objave naslov “Oba su pala” kada su se nad Slunjem srušila dva MIG-a hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Aludirali su na povik iz 1991. godine kada je hrvatska vojska, u jeku agresije Srbije na Hrvatsku, srušila dva aviona JNA, što je postao svojevrsni simbol Domovinskog rata. Džakula smatra da je krajnje provokativno na taj se način kao manjinski narod obraćati većinskom jer, kaže, baš je Srbima u interesu da postignu dobre odnose i integraciju.
– Ako ćemo stalno kukati nad tim što su nama, ne Hrvati nego hrvatski ekstremisti učinili, a pri tome Novosti neće pisati što su srpski ekstremisti učinili Hrvatima, od toga neće biti ništa – zaključio je Džakula.
Bivši predsjednik države Ivo Josipović kaže kako je očito da su pogoršani i unutarhrvatski međunacionalni odnosi, kao i međudržavni odnosi Hrvatske i Srbije. A razlozi su višeslojni.
– Prvo, kriza zasigurno doprinosi svim napetostima, pa i međudržavnim imeđunacionalim u Hrvatskoj. Drugo, političari o kojima često ovise ti odnosi naprosto ih zanemaruju, i na hrvatskoj i na srpskoj strani. Hrvatske vlasti kao da se boje baviti se odnosima sa Srbijom, a i hrvatsko-srpskim problemima u Hrvatskoj. Sigurno, vlada u Srbiji jest nacionalistička, ali i u Hrvatskoj u bubanj međunarodnih odnosa često, dominantno iz oporbe, udaraju visokorangirani političari. U Hrvatskoj je očit rast nacionalizma i netrpeljivosti – kaže Josipović. Krivnja za to, upozorava, nije na jednoj strani, ali primarnu odgovornost uvijek nosi većinski narod.
Sigurno, Vlada u Srbiji jest nacionalistička, ali i u Hrvatskoj u bubanj međunarodnih odnosa često, dominantno iz oporbe, udaraju visokorangirani političari. U Hrvatskoj je očit rast nacionalizma i netrpeljivosti.
Dijelu politike s obje strane, dodaje, odgovora politika sukoba nikog intenziteta, ali dio odgovornosti snose i predstavnici srpske nacionalne manjine. Previše se, smatra Josipović, energije i političkog autoriteta koji legitimni predstavnici srpske zajednice sigurno imaju, ulaže u same institucije, premalo u interese i potrebe ljudi na terenu.
– Obilazio sam krajeve u kojima žive Srbi, posebno Liku i Dalmatinsku zagoru. Tamo svi, ali posebno Srbi žive vrlo teško. Unatoč pričama o tome kako smo više-manje završili obnovu, stanje nije baš takvo. O zapošljavanju i ulaganjima u održivi povratak da i ne govorim. Isto tako, ponekad kao da nedostaje sluha kako ostvariti onu formulu o integraciji, a ne asimilaciji. Godinama se pokušavalo uvesti zajedničku školu u Vukovaru, neuspješno, ponajviše zbog otpora političara iz srpske zajednice. Osim toga, često se zaboravlja da tek manji dio Srba glasa za tzv. srpske stranke. Dominantno, Srbi glasaju za SDP te HNS – kaže Josipović.
Da se položaj Srba pogoršao, i to posebice ulaskom Hrvatske u EU, smatra i politički analitičar Žarko Puhovski. Primjer su, kaže, igre u Vukovaru kao i ponovno zaoštravanje retorike prema srpskoj manjini u Hrvatskoj.
– Po mom je sudu važno da se prije svega razlomi povezanost srpske manjine sa Srbijom kao državom – kaže Puhovski i dodaje kako zapravo Hrvatska nikada ranije nije bila u tako superiornom položaju u odnosu na Srbiju kao što je to danas. Jer osim što je pobijedila u ratu i ima presude suda u Haagu, ispred Srbije je deset godina što se tiče Europske unije s kojom će, kaže Puhovski, susjedna zemlja u ozbiljne pregovore tek za osam godina. A tada se nada da nećemo raditi Srbima ono što su Slovenci radili nama.
Da je narod bogatiji bio bi tolerantniji
Predsjednik saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Furio Radin kaže kako ne želi biti patetičan i kako je svjestan da problemi manjina nisu najveći problem u Hrvatskoj. Ali pripadnike nacionalnih manjina muče i njima su važni.
– Problem manjine nikad nije problem samo manjine, nego i većine jer kada uzmeš prava jednoj manjini pitanje je vremena kada ćeš i drugoj, a možda i većini – kaže Radin. Svjestan je i kako bi bilo više tolerancije da je i više novca.
Pokušali smo doći i do predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca da čujemo i njegov stav o položaju Srba u Hrvatskoj, ali i da mu damo priliku da se obrani od nekih kritika na njegov račun, međutim, nije pristao.
Autor: Sbplus/Jerko Zovak
