Prije dva dana novinari diljem svijeta prenijeli su da je 100-ti dan rada u Ukrajini. Službeno se broji početak 3. ožujka 2022. godine („Zgodan“ datum su našli, ta ga svi lako pamte, mislite da je slučajnost? Nema slučajnosti!).
U ta tri mjeseca EU, majka i maćeha našoj majci i maćehi, je nametnula sankcije u više krugova. Pritome nije puno razmišljala o tome kako će građani od najistočnije do najzapadnije i najsjevernije i najjužnije granice EU preživjeti ove šokove i udare. Zašto? Da, dobro pitanje zašto. Još uvijek se i sama pitama zašto postupaju kako postupaju?
Naime, svim tim sankcijama desilo se to da je prekinut dotok energije iz Rusije, još jedne velike plodnje majke zemlje (ako se niste nikada pitali zemlja je ženskog roda, njiva je ženskog roda, oranica je ženskog roda.i..sve što daje plodove ženskog je roda) koja je najveći svjetski izvoznik prirodnog gasa, drug po veličini izvoznik sirove nafte i treći po veličini svjetski izvoznik uglja. Tri četvrtine plina i gotovo polovina sirovine nafte plasiralo se na područjue Europe, a npr. podaci od prije dvije godine kažu da je ruska nafta, plin i ugalj činio četvrtinu potrošnje energije u EU.
Tako je jedan od prvih poteza EU bio taj da su pokušali prekinuti dotok ruske energije, te da se do 2030. godine u potpunosti odmaknu od ruskih fosilnih goriva, te da se drastično smanji upotreba ruskog plina, već do kraja ove godine.
U redu, EU je tako odlučila! A kako će građani EU to preživjeti? Zašto nije ova mudra odluka popračena jednako mudrom odlukom da se standard građanstva očuva time da se EU i članice odreknu trošarina i nameta u korist zaustave domino efekta i prelijevanja poskupljenja na lanac proizvdonje i prodaje? Zašto je politika odluka prioritet, a standard građanstva zadnja rupa na svirali? Drugo naš standard je niži nego u članicama EU, ali troškovi su benzina i dizela gotovo jednako visoki ili viši.
Poskupila je cijena energenata, poskupila je hrana, poskupila je svaka cijena neke robi ili usluge. Jeste li i vi svi svojim zaposlenima, a prvo sebi, povisili isplate plaća i ostalih neoporezivih prihoda.
Plaće čak i je tko je god mogao, ali neoporezive prihode nismo jer nas tu naša vlast drži na kratkom lancu. Opeta zašto? Ako država povišenjem cijena automatski dobiva i proporcionalan dodatak na postotak poreza, zašto onda nije u stanju povisiti razrede neporezivih primitaka? Jer ne želi svojoj „dječici“ isplaćivati više od onog minimalnog što kolektivnim ugovorom su dužni isplatiti.
Ne valja vam politika! Sami sebi kopate rupu, razmišljate od danas do sutra. A prekosutra, iz ove perspektive, niti će postojati Hrvata niti ičeg hrvatskog, jer od 1.1.2023. Hrvatska zemlja je starnim državljanima na izvolte!
Vrijeme za promjene je sada, a ne kada se obestini sve na što vas upozoravamo.
Autor: Mirela
