Novinar, svakako ima pravo – ali i obvezu – POMNO pratiti i iščitavati sva društvena kretanja i pojave, ukazivati na teškoće i slabosti, afirmirati prave vrijednosti, kritizirati i hvaliti – ali uvijek samo u mjeri koja je omeđena pravilima Novinarskoga kodeksa.
Bilo bi sjajno kada bi to zaista bilo tako. Tko zna, možda je u većim medijim i gradovima to tako, ali u Novoj Gradiški… – NON PASARAN (čitaj: Neće proći!)
Zašto? Odgovor je jednostavan:
Jer u Novoj Gradiški postoji toliko NEDODIRLJIVIH, „svetih krava“ u koje se ne smije dirati ili, ne daj Bože, o njima pisati ili progovoriti, da ih je zaista teško pobrojiti. Direktori, gradonačelnici, političari, rukovoditelji, ljudi iz uglednih novogradiških obitelji, bez mrlja u karijeri, ljudi koji žive kao mirnim životom, ( a ljubavnica i ljubavnika kao u priči ) no zato uredno sa suprugom idu na subotnju špicu i tržnicu kako bi održali privid čestitiosti. Neki idu toliko daleko vjerojatno pa sjede i u prvom redu u klecalima u našoj župnoj Crkvi – misle narod glup i ne zna.
I gle, netko se usudio o njima progovoriti ili nešto napisati!
Ma kako li su se samo usudili?!
Radi li se o najbanalnijoj temi ili nečemu malo „težem“, uvijek se nađe netko koga nisi smio prozvati ili pisati o njemu.
Živo je ovih dana u našoj redakciji… Stalno netko dolazi, stalno netko zove, „prijateljski“ nas uvjerava da nismo baš sad o tome trebali pisati.
SLUČAJ 1. Tema „Zapošljavanje“: – „Ma, nemojte moga sina i moju obitelj. Mi nikada nismo nekoga dirali…Pa, on je zaposlen za vrijeme prijašnje vlasti… Pa, onda: Zar u našoj ustanovi da je bilo zapošljavanja preko veze?! Ni slučajno, ma kod nas je sve u redu i po propisu… Katastrofa, što radite –
SLUČAJ 2. Tema „Parking“: – banalna pričica koja je imala za cilj ukazati da često zaboravljamo i humanost i dobrotu i etičnost u koju se tako revno kunemo… Epilog: nekoliko sati nakon objave teksta: poziv nadređenog iz tvrtke koja je u tekstu uzgred spomenuta.
SLUČAJ 3. „ U tekstu ste spomenuli stihove pjesme Bore Čorbe: Zašto ste spomenuli njega, pa on je četnik?!
SLUČAJ 4. Tema „Tiskovna konferencija HDSSB-a“ – Otkuda vam pravo da sve to napišete?! To je nečuveno! (Op. a.) Evo, odmah se ispričavamo: samo smo prenosili ono što je izrečeno.
SLUČAJ 5. Tema “Novi radio u gradu” – Pomažete četnicima da dobiju radio da nastave širiti ideju o velikoj Srbiji. Srba u Novoj Gradiški ima samo 662 stanovnika odnosno 4,65 posto, prema Udrugama to je neznatan broj, a uskoro ih neće biti ni toliko – šta će njima radio?!
SLUČAJ 6. Tema ” obrazovanje djece u NG školama” – Ovo je nečuveno, ja sam radila u Industrijsko obrtničkoj školi, tamo su djeca šljam, ali je kolektiv bio normalan, ovdje je kolektiv katastrofa!
Šteta što ta “uvažena dama i profesorica hrvatskog” nije predavala mom sinu koji je išao u tu prekrasnu i iznimno dobru školu pa da za njega kaže da je šljam, vjerujte ne bi joj oprostila!
Hvala Bogu pa ne radi više u toj školi. Takvim profesoricama bi Zakonom zabranila da rade. Tužno, sad ponižava djecu u Elektrotehničkoj i ekonomskoj školi.
Nećemo dalje, slučajeva pritisaka je bezbroj, ali slučajeva podrške puno više drage naše novogradiške Svete krave!
Naša mail adresa i facebook stranica puna je poruka i poziva ljudi s one druge strane, ljudi koji nisu imali tu privilegiju biti zaposleni preko veze, koji nisu članovi političkih stranaka, ljudi koji su naivno vjerovali da će im školovanje, volja za poslom, idealizam biti dovoljni da dođu do posla ili nečega drugog.
Ljudi koji su prevareni, izigrani, poniženi upravo od tih ljudi koji nas nazivaju, dolaze i „dijele packe“.
Ljudi koji podržavaju ono što radimo, na što ukazujemo i govore o čemu trebamo pisati, na što obratiti pozornost. Veliki se broj ljudi ovih dana javio u našu redakciju i ispričao nam svoju priču, priču o (ne)zapošljavanju, siromaštvu, parkiranju, podjelama, nepravdi koju su doživjeli.
Oprostite nam, ali mi ćemo ipak stati na stranu ovih potonjih.
Stoga, DRAGI NAŠI NEDODIRLJIVI, ovim Vas putem usrdno molimo da nam što prije pošaljete POPIS onih ljudi, tvrtki i institucija u koje ne smijemo dirati, niti o njima pisati. Bit ćemo Vam neizmjerno zahvalni!
Usput, uštedit ćete ovim putem i našem zdravstvu: Jer na ovaj način će naši novinari biti lijepo pripremljeni, pa neće morati strepiti od vaših poziva, mrkih pogleda i okretanja na ulici, i usput trošiti manje „peptorana“ i ostalih sredstava za smirenje.
Hvala Bogu, do ovoga još uvijek nismo došli, a sve vas „SVETE KRAVE“ lijepo pozdravljamo i da, što prije nam pošaljite popis kako bi bili mirni i vi i mi!
U prilog teksta stavljamo Vam dva maila o dvije različite teme( bilo ih je 48 ) i FB poruka (176 ), imena i prezimena su poznata našoj redakciji, Vama svete krave koje djeliti lekcije po školama, ustanovama kulture, gradskoj upravi neće biti nikada jer pravi novinar svoj izvor ne odaje.
Dopis broj jedan:
RADIO NOVA GRADIŠKA
RELKOVIĆEVA 4
35400 Nova Gradiška
Poštovani,
Slušao sam vašu emisiju „Glas naroda“ i ponukan njom odlučio sam se na ovo „anonimno pismo“ iz razloga ako objavim svoje pravo ime i prezime tko zna kako bi prošao u ovoj našoj NG. Napominjem da ne pripadam niti jednoj politčkoj stranci, ili bilo kakvoj organizaciji. Želio bih samo mirno živjeti u ovom našem malenom gradu kojega toliko volim i u kojemu želim ostati. U kojemu želim zasnovati obitelji i promatrati jednoga dana moju djecu kako odrastaju u njemu kao što sam i ja u njemu odrastao.
Nažalost sa svojih 29 godina, i završenom višom školom nemam niti jednoga dana radnoga staža, zamolbe šaljem na dnevnoj bazi, ponekad budem sretan kada dobijem odbijenicu, ali na žalost i to je sve rijeđi slučaj.
Dana 5. ožujka ove godine išao sam na testiranje za pisarnicu NG, testiranje je bilo u SB . Da bih ovih dana dobio odbijenicu da nisam primljen, nego da je primljena ženska osoba iz NG koja je u novogradiškom HDZ-u aktivan član. Koja je prije toga radila u općini. I sada se pitam čemu onda „Javni natječaj“ ako se već zna tko će dobiti posao. Ok, možda nisam zadovoljio njihove kriterije, ali da se smiju u lice svima osobama koje su bile na testiranju, to mi nikako ne može biti normalno. Jer u danjašnje vrijeme i put do SB-a je postao luksuz, kada povratna karta za vlak dođe 69,20 kn.
Da li sam lud ili blesav što se borim i želim živjeti od svojega rada, i biti neovisan o biloj kojoj političkoj stranci. Osjećam se toliko jadno i tužno, reći ću tužno ,a ne razočarano. Tužan sam kada vidim tko je i na kakav način primljen. Dok ti ta ista osoba na razgovoru govori da ništa ne zna i ostaje zadnja na razgovoru, doslovno smijući ti se unutar sebe u lice.
I pitam se čemu škole, čemu odricanja u vremenu dok sam studirao, čemu sekiracije i neprospavane noći za knjigom.
Razmišljam ne da napustim ovaj grad nego i državu. Znam biti će teško daleko od svega onoga za što sam želio da bude, ali barem se nadam da ću moći živjeti život dostojan čovjeka. Emocije progovaraju iz mene i sada dok ovo pišem suze se negdje potkradaju duboko u meni. Moja Nova Gradiška ostati će mi u uspomenama i uvijek ću rado isticati odakle sam i što sam.
Eto morao sam ovo podijeliti s Vama, nadam se da mi nećete zamjeriti.
S poštovanjem
XX, anoniman i tužan građanin Nove Gradiške
Dopis broj 2:
i sam sam bio zrtva u ng pred postom prosle godine ali sredio sam to da je ponisteno ali te prijetnje i omalovazavanje osoba koje nadgledaju nema nigdje naime karta je placena a oni mi objesili kaznu tek posle (karta je plazena u 9sati a kazna stavita u 9 i 30, ali moja reakcija kod glavnog donjela plodom (ponisteno), u Njemackoj tek nakon 15 minuta da nisi üplatio kartu dobiva se kazna (tj treba sitni novac itd ) razumno
Samo neke od točno 176 FB poruka u roku sat vremena emisije Glas naroda:
“evo da se i ja javim sa jednim iskustvom jedna drzavna firma je zaposljavala jednog a kad su se trebale otvarati molbe nas gradonacelnik ih nije ni otvorio vec odlucio zaposlito osobu HDZ -a a da se nije pitalo glavnog iz te firme o njegovom misljenju .Znaci da je to mjesto bilo otvoreno samo za tu osobu koja se jos javno hvalila da ce dobiti taj posao”
“Svaka čast na emisiji i molim ANONIMNO! (Jer želim se zaposlit u ovom gradu). Slažem se s Vama, treba imat Boga za ujaka,a ja ga nemam! Poslala sam bezbroj zamolbi i nikad nikakvog odgovora a kamoli poziva na razgovor. Između ostalog nedavno je izašao natječaj za posao o kojem ste govorili u Učilištu u Novoj Gradiski. Odnela sam zamolbu i životopis, informirala se kod nekih ljudi uposlenih u gradskoj upravi koji su me upitali- Da li imaš koga poznatog u gradu da ti to malo urigira?! Što reći?!”
“E JA CU OVAKO JER NE VOLIM DA MI SVAKA BABA VIDI KOMENTARE NE BRANIM JA NIKOGA ALI NI NE KRIVIM ,,,,ZA SVE SMATRAM KRIVIM DRZAVU I DRAGI NAM BIRO ,PROGRAM ZA MLADE DO 29 GODINA A STA MI PREKO 30 SMO STARE BABE I DJEDOVI ,,,,,POTICAJ OD DRZAVE 1600 KN STA MI KOJI NEMAMO TO PRAVO NE SMIJE NAS SE ZAPOSLIT E TO MENE POJEDE I DODJES NA BIRO I NIKAD NISTA NE ZNAJU A STO SE TICE LOKALNE VLASTI TOGA JE BILO I BIT CE SVI SU JEDNAKI ………ZIVJELA LJEPA NASA I OSTAJTE MI DOBRO”
“Poštovani, na razgovoru za stručno osposobljavanje u gradu, općini rečeno mi je da o zapošljavanju odlučuje gradonačelnik iako smo bili pred komisijom, učili zakone o lokalnoj i regionalnoj samoupravi i statut grada…i šta vrijedi ako znaš sve,a veze nemaš….a ovakvi kao ja (koji nemaju veze) sjedit će cijeli život kod kuće. Lp”
” Poštovana, upravo sam se tako jadno i poniženo osjećala kad sam izašla iz ureda u kojeg sam odnijela zamolbu za posao na kojem već u Učilištu radi XX. Mislim, šta nas prave budalama, nemam ništa protv cure XX koja radi, ali i ja imam sve uvjete i ja imam pravo na rad. Po čemu je ona bolja od mene? Ovo me za Vrtić šokiralo, pa oni su znači doveli ženu na posao bez natječaja, pa nju je netko morao preporučiti da bi došla, tko je taj koji ju je preporučio da radi bez natječaja na plaći od 4,5 ili 6 tisuća kuna? Pa do kada mi obični mali ljudi nećemo imati posla radi tih u čijim porodicama su svi zaposleni i već dobro žive? U mojoj obitelji nitko ne radi!”
“Grozno šta se radi, bila sam vježbenik i to sam gledala, vjerujte otvore natječaj i samo sa višeg kata premjeste osobu za koju su raspisali natječaj na niži kat, pa gdje to ima? Pročelnici ništa ne rade, a vladaju gradom i to M.K. i A.L. Kad je izašao taj natječaj u Učilištu nisam se prijavila i posvađala sam se sa svojim roditeljima zbog toga. Šta ću se javljati ići na testiranje kad XX već sjedi u Domu kulture 6 mjeseci. Pa koga oni lažu? Ja i moja obitelj smo glasovali za gospodina Bigovića, nema teorije da mu ikad više damo glas, vjerovali smo mu, obećao je da će biti pošten i da će gledati da nam pomogne. Tata ga je zvao godinu i pol dana ne može dobiti red da dođe kod njega na sastanak u ured, uvijek je na putu, dobro ste rekla daj čvojeku vlast pa ćeš vidjet kakav je. Tata Vas pozdravlja i donijet će Vam sutra svu dokumentaciju.”
Iz ovog djelića se da izvesti zaključak – ma nisu oni Svete krave, oni su budale. Zamjeraju se narodu kojeg će ponovno trebati. I sljedeći put kad prošetaju subotm novogradiškom špicom, noseći suprugama košare za tržnicu, nek se dobro osvrnu jer narod ih gleda i zna.
Narod možda jesu ponekad ovce, ali ne nužno i uvijek!
