Uz rizik da zvučim pomalo nostalgično prema vremenu “jednoumlja” i modno neosviještenim 80-tima, prisjetit ću se vremena kada je moja mama, zajedno s mamama čitave generacije, redovno, za svaku subotnju zabavu, koju su, također u skladu sa ” sistemom”, tada organizirale ugledne firme u “vlasništvu naroda “, kupovala kostime po najnovijim trendovima sašivene u novogradiškim gigantima-“Zlati” ili “Yukonu”. Istih tih godina, s pravom smo se hvalili kako nam je tekstilna industrija jedna od jačih u Europi, a šivati su znale najbolje samo naše “tete krojačice”.
S nostalgijom ili bez nje, činjenica je kako , nekada iznimno snažne, konkurentne , priznate i prepoznate industrije, gotovo nacionalnog brenda, odavno nema. Nestala je, kao i tolike druge, u vihorima sumnjivih privatizacija, reći će jedni, ili zbog jeftine “bofl” robe pristigle s obala Žutog mora, ustvrdit će drugi. Ipak, ima nade za novi početak, prilagođen, doduše, izazovima suvremenosti i tehnologije, utemeljen na novim znanjima i vještinama, uobličen u kvalitetnu i stručnu edukaciju. Pokazat će to novogradiška Industrijsko obrtnička škola koja će, u svojstvu domaćina, kroz Ipa projekt pod nazivom “Stvaranje nove generacije tekstilnih i odjevnih strukovnih škola”, sutra, u petak, 7.prosinca ugostiti predstavnike strukovnih tekstilnih škola i predstavnike gospodarstva na prvom polugodišnjem radnom sastanku.
Takozvani “sektorski sastanak” bit će prilika za razgovor na temu problematike razvoja ljudskih potencijala u području tekstila i odjeće, prilika za iznošenje jasnih stavova, prijedloga i komentara, ali i razmjenu ideja o perspektivama i razvojnim smjerovima sektora.
Novogradiška Industrijsko-obrtnička škola već sada ima sve potrebne reference dobrog domaćina ovakvog sastanka. Nakon što je učenike ostalih stručnih usmjerenja pripremila za izazove europskog tržišta rada, “bacivši” ih na zajedničku praksu sa stranim kolegama, na red su, onaj europski, došle i tekstilke, koje su znanje, ideje i kreativnost, već u nekoliko navrata potvrdile na lokalnim i nacionalnim smotrama, ali i kroz zanimljive modne revije predstavljene sugrađanima.
Što će tek raditi kada “pokupe ideje iz vrlog, novog svijeta” i implementiraju ih u praksi
Možda s njima, još jednom, u tekstilnom smislu, oživimo novogradiške uspješne 80-te. ( nadajmo se samo bez “kamenovanih” traperica i ostalih kič modnih promašaja) .
Autor: Simonida Tarbuk