Osvrnemo li se na posljednju humanitarnu akciju koja je brzinom svjetlosti preplavila Hrvatsku, a potom oduševila i svijet, možemo je predstaviti kao matematički teorem, jer, osim što smo njome definirali sve ono što nas čini ljudima, osvijestili smo, kao i u teoremu, i niz drugih karakeristika, uz one dane u definiciji pojma. I tvrdnje više nisu hipoteze, jer smo ih uspješno dokazali. Matematičari bi to znali izraziti formulom, dok ćemo se mi, društvenjaci, zadržati na slovima i zaključke nazvati Norinim poučkom. A, zaključaka, izvedenih iz teorema, je nekoliko, stoga, krenimo redom.
zaključak broj 1.
Vjerujemo li u karmu, prema kojoj se svako dobro djelo naplaćuje, te se dobro dobrim vraća, vlastitu smo čovječnost, kroz posljednju humanitarnu akciju, stavili na test i uspješno ga položili. Iako smo posljednjih godina svjedočili nebrojenim humanitarnim akcijama ( jer, na žalost, postalo je neophodno tražiti pomoć drugih ), tek je ova posljednja, akcija za Noru, strašnu lavicu, zorno pokazala kako unatoč svim problemima, egzistencijalnom rubu po kojemu balansira većina stanovništva, ljudskost u nama, ona koja bi nas imanentno vrsti, trebala voditi, u nama nije umrla.Pokazali smo i dokazali još nešto- kako je solidarnost još uvijek prisutna, kako dobrota funkcionira po principu domino efekta, kako jedno dobro djelo za sobom povlači drugo, ali i ono najvažnije- kako su ljubav i osjećajnost, uistinu sile koje imaju snagu mijenjati svijet, a svemir učiniti boljim mjestom.
Autor: Simonida Tarbuk
