Iako jedinstveni projekt OAZA SREĆE ( s kojim bi se, svi mi, Novogradiščani, uistinu trebali ponositi),broji svoje posljednje dane, članovi Udruge slijepih i slabovidnih i dalje nastoje, unutar lokalne zajednice, osvijestiti značaj misije dobre volje i tako skromno i samozatajno, unutar vlastitog mikro svemira, kreirati društvo jednakosti, bez predrasuda prema onima drugima i drugačijima.

Ljepota blagdana krije se, upravo u činjenici kako u to doba godine svi postanemo svjesniji sintagme “Dobro je činiti dobro” i konačno, nakon 12 mjeseci uronjenosti u vlastite probleme i svjetove, primijetimo bližnje , ali i njihove potrebe. Ipak, kada se uspoređujemo s ostatkom velikog svijeta, kojemu, tako gordo težimo i ne kritički želimo pripadati, shvatimo kako na vlastitom senzibilitetu, ali i svijesti, još, itekako treba raditi. I u takvom, nesavršenom svijetu, na sreću, uvijek ima i onih drugačijih, spremnih pomoći.

 

Suradnja i prijateljstvo Udruge slijepih i slabovidnih i američke ambasade koja traje već neko vrijeme, na poticaj Novogradiščanke, Sandre Darapi, dugogodišnje američke zaposlenice, potvrđena je još jednom i danas ( srijeda, 19.prosinca ), kada su Oazu sreće i prostor udruge posjetili dragi američki gosti, ljudi koji su, upravo, Udrugu slijepih i njihove aktivnosti, prepoznali kao sjajan primjer  pokušaja mijenjanja sredine na bolje.

 

Iako su ovakvi susreti prilika za usporedbu i razmjenu iskustava kada je riječ o aktivnostima i pristupu djeci s posebnim potrebama, istovremeno nam, na žalost, kaže i predsjednica Udruge, Manuela Kumić, jasno pokazuju kako smo u integraciji i socijalizaciji  zdrave, te djece s poteškoćama, još uvijek  jako daleko od ostatka svijeta. Pokazao je to i današnji susret, iako su djeca, kao i osjećaji ljubavi i zahvalnosti koje iskreno, bez zadrške pokazuju, na svim meridijanima i paralelama, isti, i ne trebaju tumača.

 

Današnjim američkim posjetima, kao i brojnim darovima koje su poslale američke obitelji, blagdani su na velika vrata stigli klincima Oaze sreće. Hoće li kutak u kojemu se djeca s posebnim potrebama osjećaju kao kod kuće, prostor u kojemu nisu drugačiji, nego jednaki, prihvaćeni i voljeni ,potrajati i nakon 31.prosinca, uz podršku resornog Ministarstva ili bez nje ,još uvijek nije poznato, iako je projekt  zadovoljio i uspješno položio sve potrebne oblike evaluacije .Voditelji  i kreatori  iskreno se nadaju pozitivnom odgovoru, jer ovakvim aktivnostima koje nas sve ( izravno ili neizravno ) čine boljim i plemenitijim ljudima, dugoročno i kao društvo možemo samo profitirati.

 

Stoga, u očekivanju nastavka Oaze sreće,  blagdana i buđenja istinskog duha Božića, parafrazirajmo poznati slogan iz još poznatije reklame- ” osmjeh na licima djece s posebnim potrebama, kao i njihova zahvalnost na najskromnijim darovima-NEPROCIJENJIVO!

Autor: Simonida Tarbuk

 

 

Komentari
Prethodni članakI HSLS- ovci u blagdanskom tonu
Sljedeći članakS pijetetom 21 godinu kasnije