Briga za mentalno zdravlje ne odnosi se samo na one kojima pomažemo, već i na nas same. Upravo zato stručnjaci upozoravaju kako je zdravo radno okruženje i podrška kolega često prva linija obrane od sve češćeg problema, sindroma sagorijevanja.
“Prva linija obrane su kolege i zdravo emocionalno radno okruženje. Kolege su ti koji te guraju i kad sam sebe jedva guraš. Ako mi ovdje pomažemo drugima za mentalno zdravlje, moramo pomoći i sebi, dati si predaha i napraviti nešto za svoj gušt”, ističe socijalna pedagoginja Ana Marić iz bolnice Sveti Rafael Strmac.
Sindrom sagorijevanja, dodaje, posljednjih je godina sve češći i o njemu se mora otvoreno govoriti.
“Burnout je učestao u zadnje vrijeme i treba o tome pričati. Važno je osvijestiti vlastiti problem jer kolektiv puno znači”, kaže Marić.
Kada je riječ o ovisnostima, stručnjaci i dalje govore o takozvanom “klasičnom triju” alkoholu, drogama i kockanju. Međutim, posljednjih godina pojavljuju se i novi oblici ovisnosti.
“Vrste ovisnosti su klasični trio, alkohol, droga i kocka. No sve više se pojavljuje ovisnost o digitalnim igrama i online kockanju”, objašnjava Marić.
Ipak, upozorava kako digitalizaciju ne treba demonizirati.
“Ne trebamo digitalizaciju demonizirati i vraćati se u srednji vijek, ali moramo biti svjesni sve većih problema. Kod mladih je ponuda ovisnosti danas puno raznovrsnija”, kaže.
Unatoč novim izazovima, jedna opasnost i dalje ostaje stalno prisutna.
“Sveprisutna opasnost je alkohol”, naglašava. Liječenje ovisnosti ne završava izlaskom iz bolnice. Upravo su prvi koraci nakon liječenja često najteži.
“Jedini problem nije početak bolničkog liječenja, nego vraćanje u zajednicu. Sve što vas je osvijestilo tijekom liječenja treba nastaviti raditi i nakon toga”, kaže Marić. Problem je, dodaje, što u mnogim sredinama nedostaje sustavna podrška.
“Susrećemo se s izazovima lokalne zajednice jer često ne postoje klubovi liječenih ovisnika. Nema dovoljno podrške, a upravo se u takvim zajednicama osnažuje apstinencija”, upozorava.
Marić ističe kako se pogled na ovisnosti značajno promijenio kroz posljednjih dvadesetak godina.
“Na fakultetu smo puno govorili o alkoholu, a digitalne ovisnosti tada praktički nisu ni postojale. Dok sam studirala tek se počelo govoriti o ovisnosti o kocki kod mladih”, prisjeća se.
Danas su izazovi drugačiji jer je digitalni svijet postao neizbježan dio svakodnevice. “Sve ide u smjeru digitalizacije i bez toga ne možemo. Ne treba demonizirati tehnologiju, ali joj moramo pristupiti odgovorno”, kaže.
Problem ovisnosti često nastaje postupno, gotovo neprimjetno. “Kao što nitko ne počinje piti da bi postao alkoholičar, tako ni druge ovisnosti ne počinju s tom namjerom. Postoji ta nevidljiva granica koju često primijetimo tek kad već zapnemo u ovisnost”, upozorava Marić.
Velik dio prevencije, naglašava, počinje u obitelji. “Vraćamo se na početak na odgoj i roditelje. Svaki roditelj poznaje svoje dijete i obiteljske odnose”, kaže.
Ako roditelji primijete promjene u ponašanju koje traju dulje vrijeme, važno je reagirati.
“Treba popratiti situaciju, razgovarati s djetetom. Možda je riječ o razvojnoj fazi poput puberteta, ali roditelji moraju poznavati život svoga djeteta i vjerovati svom instinktu”, objašnjava. Iako današnji način života često ostavlja malo vremena, ističe kako univerzalni recept ne postoji.
“Svako dijete je individua i to je ono što često zaboravljamo. Vaše dijete je svoja osoba”, kaže Marić.
Marić roditeljsku ulogu opisuje vrlo slikovito. “Dok je dijete maloljetno, roditelj je zapravo menadžer, on kontrolira, usmjerava pa i nadzire. Kada dijete postane punoljetno, roditelji postaju savjetnici”, objašnjava. Iako takav opis može zvučati grubo, naglašava kako je riječ o odgovornosti koja počinje od najranije dobi.
“Odgoj se gradi od malih nogu kako kasnije ne bismo nosili posljedice roditeljskih nepostupaka”, kaže.
Posebno važnima smatra prve godine života. “Prve tri godine su najvažnije i tu se slažem s time, to nalaže i struka. Upravo tada roditelji oblikuju smjer kojim će se odnos u obitelji razvijati”, zaključuje socijalna pedagoginja Ana Marić iz bolnice za psihijatriju i palijativnu skrb Sveti Rafael Strmac.
