Milijuni ljudi diljem svijeta danas, 10. listopada, obilježavaju Međunarodni dan beskućnika, dan tijekom kojeg svijet, na različite načine, želi promijeniti njihove živote. Hrvatska se obilježavanju Svjetskog dana beskućnika, zbog sve strašnije statistike, po prvi puta pridružila prošle godine, a niz događanja kojima je cilj upozoriti javnost na razmjere problema, bit će organizirano i danas. Središnja svehrvatska akcija pod geslom ” Nitko gladan, nitko bez krova i nitko bez podrške” bit će provedena istovremeno u šest najvećih gradova, u 5 do 12 ( i više nego simbolično ) , kada će korisnici i volonteri svih većih prihvatilišta u Hrvatskoj sjesti na kartonske kutije, simbolizirajući tešku svakodnevicu i sve veći broj beskućnika na hrvatskim ulicama. Zbog sve alarmantnije situacije beskućnici su, konačno, od prošle godine, prepoznati i u hrvatskim pravnim prostorima i uvršteni u Zakon o socijalnoj skrbi koji ih definira kao osobe koje nemaju mjesto stanovanja niti sredstava kojima bi mogla namiriti potrebu stanovanja, te su privremeno smještene u prihvatilištu ili borave na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena stanovanju.
Ono što je u čitavoj priči posebno užasavajuće je i podatak kako u malobrojna hrvatska prihvatilišta sve češće dolaze i mladi ljudi, većinom iz domova za nezbrinutu djecu, koji s napunjenih 18 godina moraju iseliti, a mjesečno za život dobivaju svega 600 kuna socijalne pomoći. S druge strane, tu su i sve prisutne brojne predrasude kako su beskućnici, uglavnom, alkoholičari i neradnici. Iako često dolaze i iz takvog miljea, među njima je i značajan broj intelektualaca, ljudi s visokom stručnom spremom, ljudi koji su, do nedavno, živjeli urednim obiteljskim životom, a kao posljedica ekonomske krize i globalne zastrašujuće slike svijeta, ostali su bez radnog mjesta i primanja. Iako Zakon predviđa kako su veliki gradovi i sjedišta županija dužni unutar svog proračuna osigurati sredstva za uslugu prehrane u pučkim kuhinjama, kao i pružanje usluga prihvatilišta za beskućnike, brojne hrvatske sredine, muku muče i s financijskim servisiranjem “hladnog pogona”, što beskućnike stavlja u nezavidan položaj. Zbog svega toga, kao i činjenice da se svi, jednoga dana, hirom surove sudbine i egzistencijalne neizvjesnosti u kojoj živimo, možemo naći u njihovoj situaciji, Svjetski je dan beskućnika jedinstvena prilika da se zamislimo, ali i prestanemo okretati glavu pred “nesretnicima” koje srećemo, gotovo, svakodnevno. Jer, svijet, možda, izgleda ljepše, zažmirimo li, ali, problemi su i dalje tu.
Autor: Simonida Tarbuk
