Ako s fakultetom i 35 godina staža, s napunjenih 65 godina života, dobijete mirovinu od 2.000 kuna, onda je to sumrak brige o čovjeku, o čemu su inače puna usta priče svim političarima u predizbornim kampanjama. Kao i većina hrvatskih umirovljenika, živim na granici dostojanstva, premda je svako društvo dužno zaustaviti siromaštvo, pa mislim da Hrvatska ne voli svoje umirovljenike. Međutim, koga je za to briga, a odavno je već sazrelo vrijeme da izađemo na ulice, no ne ovako mirno kao što je to danas”, sasula je svoju ogorčenost hrvatskom mirovinskom politikom 66-godišnja gospođa Marija, koja se priključila današnjem prosvjedu umirovljenika, održanom i u Slavonskom Brodu, pod nazivom “Zaustavimo siromaštvo i poniženje u starosti”.

Barem se vrijeme smilovalo za petstotinjak, od ukupno osam tisuća, brodskim umirovljenika koji su se okupili na “otužnom” skupu ispred isto tako otužne građevine, propale bivše robne kuće Vesna, kako bi barem mirnim prosvjedom pokazali da im je dosta. Nekako stidljivo, kao da se srame vlastitog položaja i siromaštva, rijetki su htjeli podijeliti svoje iskustvo.

Suza u oku zaiskrila je kod 75-godišnjeg Stjepana Guska koji je držao transparent “Ne mogu unucima kupiti ni čokoladu”. Nakon 43 godine staža u Novogradnji od 2.200 kuna mirovine žive on i supruga. “Kad platim sve režije ostane nam 300 kuna” kaže, a na pitanje kako preživljava, samo kratko odgovara; “To znamo Bog i ja. Ovo je lopovska država jer oni koji bi trebali i koji mogu pomoći, sve pokradoše”, veli razočarani Stjepan koji se nekada nadao boljem.

Dočekali smo dno dna, smatra Stjepan Rakitić, predsjednik povjereništva Sindikata umirovljenika Hrvatske za Brodsko posavsku županiju. “U našoj su županiji najniže mirovine u Hrvatskoj. Prosvjedujemo zato što nas nitko ne uvažava. Kroz tri Vlade i za vrijeme četiri ministra mirovinskog sustava, u dvije i pol godine, tražili smo dijalog, da uvaže neke naše zahtjeve kako bismo zaustavili siromaštvo, ali svi su se oglušili. Nitko se nije udostojio pozvati nas na razgovor. Naši umirovljenici u selu i gradu žive jednako loše. U selu su stara domaćinstva, poljoprivredne mirovine koje se kreću od 500 do 1.500 kuna, a u gradu je još lošije. Prema našim saznanjima 150 brodskih umirovljenika, svaku zimu, provode po cijeli dan u nekom od trgovačkih centara da bi se grijali”, kaže Rakitić koji s 27 godina staža živi od 1.230 kuna invalidske mirovine.

Nada Majić je također u invalidskoj mirovini od 2.100 kuna od čega žive njih troje. “Kćerka koja ne radi i unuk. Pa ja nemam ni za mlijeko”, ogorčeno komentira umirovljenica koja još ponekad sprema po kućama, čuva djecu… kako bi pridonijela kućnom budžetu.
Marija Lučić i Ruža Milardić iz Sikirevaca, među desetak su onih koji su došli iz sikirevačke podružnice sindikata. S mirovinama od 800 i 1.800 kuna, došle su pokazati da su nezadovoljne i tražiti da Vlada nešto poduzme.

A među zahtjevima umirovljenika je i povećanje mirovina za 19 posto svima koji su umirovljeni nakon 1999. godine, povećanje aktualnih mirovina za 14 posto do 2018., uvođenje nacionalne mirovine, mirovinskog dodatka, prava na rad…
Samo bugarski umirovljenici žive lošije od hrvatskih. Naime, svaki treći umirovljenik živi na rubu siromaštva, preko polovice umirovljenika ima mirovinu ispod 2.085 kuna, 100 tisuća umirovljenika ima niže mirovine od 500 kuna…, pa se sve češće može vidjeti sramotna slika kako kopaju po kantama smeća.

Najavljeno povećanje mirovina u sljedećoj godini od 2,1 posto također ide na ruku povlaštenima, onima s većim mirovinama, a današnji brodski prosvjednici kažu: “Mi smo proveli životni vijek radeći i izdvajajući novac u mirovinski fond. A to što danas nema dovoljno zaposlenih koji bi punili fond za veći broj umirovljenika opet su krivi isti oni koji trebaju osigurati zapošljavanje mladih, koje izgleda također ne vole, jer ih puštaju da zbog potrage za poslom odlaze glavom bez obzira u neke socijalno osjetljivije države”.

Izvor: sbplus.hr

no images were found