Donosimo vam novi komentar naše sugrađanke, vlasnice Knjigovodstvenog servisa „Kontoar” d.o.o. Mirele Relkovć. I ovoga se puta osvrnula na aktualnu problematiku i našu svakidašnjicu, svakako pročitajte:
Na blogu #ProknjižiMe pisala sam ranije o „novom normalnom“ te kako je nas tako i gotovo cijeli svijet zadesila ova potpuno neplanirana situacija pandemije, a posljedično i pada gospodarskih aktivnosti. Dok smo još u siječnju na vijestima gledali scene iz Kine, gradove duhova i pustoši, nismo vjerovali da i brže no što mislimo isti virus juri prema nama i sprema nam jednaki takav scenarij. U posljednja dva mjeseca odrekli smo se niza navika, niza potreba, niza luksuza (često i nepotrebnih), a do sada uobičajen način rada postao je onemogućen. I to svima – bez izuzetaka. Jedni su skroz obustavili svoje poslovanje, dok su drugi „radili“ u nekim novim, do sada, nepoznatim uvjetima.
I evo novo normalno je tu, u posljednja dva tjedna pomalo su pokrenute sve djelatnosti, no još uvijek ne znam je li riječ „pokrenuti“ točno opisuje novi način poslovanja.
Uz nove uvjete (za koje točno ne znamo koji je Zakon iznad kojega), poslovanje se svodi na puno telefoniranja , gdje se pokušava saznati tko što točno smije i smije li uopće – a (kao nekad) ili ne možeš dobiti informaciju jer te od inspekcijskog nadzora prebacuju na zdravstvene nadzore i tako u krug, a najčešći odgovor je „ne znam“. Prema komunikaciji s različitim državnim službama, uredima i zdravstvenim ustanovama primjećujem da se njihova „mašina“ne samo usporila, već gotovo i ohladila. Da se prisjetimo, ipak država redovito isplaćuje plaće, te sve osobe su u radnom odnosu, a nije da su nam dostupni i da pružaju servis za koje su zadužene. Zašto? U poduzetništvu takvo ponašanje završava otkazom. Hoće li i država uskoro početi davati otkaze? Ako neće, onda logika nalaže da rade po nalogu poslodavca. Pa se opet postavlja isto pitanje, ali zašto?
I sad se vraćamo na početak i na što se svodi poduzetništvo – snađi se kako znaš i umiješ i nadaj se da će sve biti dobro. Nije neki optimizam, ali evo većina poduzetnika je sretna jer i uz ovakve uvjete ipak opet radi. Pitam nas sve, zar je to utjeha?
Utjehu možete pronaći uvijek (tako je bilo i bit će) u sebi i osmišljavanju svoje aktivnosti – kao da ste na samom početku svog poduzetničkog puta. Morate zaboraviti sve što ste znali i krenuti iznova , s a novim idejama i prilagođavanjima. Nije to uopće lako ali čini se da druge nema.
I da, sad je važno vratiti se na moje početne blogove i opet ih pročitati i raditi, samo raditi. Tada možemo biti sigurni da će rezultati opet doći.
Mirela Relković
