U subotu, baš na Poljoprivredno poduzetničkim idejama, 20. – tim po redu, proletjela je kao tužna sjena vijest, da nas je iznenada u 52-goj godini života, napustio jedan od najvećih obrtnika novogradiškog kraja – Ivan Mirković vlasnik obiteljskog obrta VIPS. Umjetnik, čovjek velikog srca, koji je na trnovit način prošao svoj put do uspjeha i od male radionice koju je pokrenuo u garaži obiteljske kuće došao do velikog obrtničkog branda VIPS-a čiji se proizvodi nalaze ne smo diljem svijeta, nego i u uredima mnogih visokih dužnosnika, kako u Hrvatskoj tako i u cijelom svijetu.
VIPS je počeo kao mali obiteljski obrt. Osnovali su ga 2004. godine zajedno, Ivan i Jasna Mirković nakon što su odlučili prenijeti veliko iskustvo sa svojih prijašnjih poslova u vlastiti obrt. Naglasak na kvaliteti pri obradi zadanih motiva na raznim predmetima ubrzo je prepoznat od strane kupaca čiji je broj kontinuirano rastao, a sukladno tome se i broj zaposlenih u VIPS-u povećavao. Velika posvećenost radu, specifična tehnika obrade i brzina isporuke rezultirala je uspješnom suradnjom s poslovnim subjektima diljem Republike Hrvatske i cijelog svijeta. Ljepotu ovih rukotvorina prepoznali su turisti u potrazi za trajnim podsjetnikom na dane provedene u Hrvatskoj, poslovni ljudi koji žele obilježiti još jednu uspješnu poslovnu suradnju, no i stanovnici diljem Hrvatske koji originalnim i kvalitetnim darom žele razveseliti svoje najmilije. Ovo je mala iskaznica o VIPS-u, Ivanovom djetetu, kako je on to znao reći, Ivanovoj ljubavi, a sad malo o Ivanu.
“Ivan Mirković rođ 10.05.1966. u Beogradu. Završio srednju strojarsku školu, 1988. ostao bez oca, da bi naslijedio njegov zanat i radionicu završava školu za autolakirera i započinje samostalan obrt. 1997. preselili su se u Novu Gradišku gdje je u početcima radio sve i za svakoga kako bi prehranio obitelj. 2004. otvara samostalni obrt u maloj prostoriji koja ima 3 zida. Zajedničkim snagama s puno volje i želje gurali su naprijed. Gradili zidove sami i širili se metar po metar. 2014. aktivno se uključuje u rad UONG. Bio je član Upravnog odbora i Skupštine NG, te u SB član upravnog odbora OKBPŽ. Imao je ideje, vizije, gurao je ljude naprijed i zalagao se da obrtnici imaju bolji status u RH. Za to se krvavo borio. Međutim, nije bio shvaćen od većine ljudi i nakon manje od godinu dana izbacuju ga iz udruženja i skidaju sa svih funkcija. Bez obzira na to on nastavlja dalje raditi preko Zagreba. Iznosio je svoje ideje i bio aktivan član Ceha tradicijskih i umjetničkih obrta. Sa suprugom Jasnom ima dva sina Stjepana i Ivana, te unuku Hannu. Radio je i živio za njih bez ikakvih poroka u životu. Svemu ih je naučio, nekad je bio i naporan u tome, ali sad razumijemo zašto je to radio. Nastavljamo njegov put. Uvijek će biti naš kapetan, jer za sve je bio u pravu i uvijek nas je držao na površini … nije dozvolio da potonemo,” tako su napisali njegovi djelatnici. A ja kažem o Ivanu ovako:
-Teško je napisati kad izgubiš prijatelja nešto o njemu, o tome koliko je volio pomagati svima – ne moram niti isticati i sama sam jedna od njih. Kad si na dnu on te diže, kad se digneš on te tjera naprijed, jednostavno bio je motor. Borio se za prava malih ljudi, obrtnika. Nije volio nepravdu, nije imao predrasuda prema nikome. Pravednost, čast i istina bio je način kojim je hodao kroz život. U našim dugim razgovorima, ponekad i teškim govorila sam mu da su pravo i pravda dvije različite strane, da smo “presrčani”, da ćemo sagorjeti u tjeranju pravde i iznošenju istine, no on bi uvijek na to odgovorio, nema predaje, idemo do kraja. Kako u poslu, tako i u životu. Nismo imali vremena za sebe, ali smo imali za druge, nismo bili dobri sebi, nego drugima, a posao? E to nam je bila najveća ljubav. Posao to smo bili mi. Tu smo davali maksimum, zato smo se toliko razumjeli, voljeli i poštovali. Kako je teško njegovoj obitelji, mogu razumjeti, osjetiti tu bol, toliko jaku da imaš osjećaj kako ćeš umrijeti i prestati disati od tereta tuge koja ti je pritisnula pluća i srce, imaš osjećaj da ne možeš udahnuti zrak koji ti treba da bi disao. Jasna je izgubila supruga, Stjepan i Ivan oca, Hana djeda, a ja prijatelja, no Nova Gradiška, Brodsko – posavska županija, Republika Hrvatska izgubila je vizionara koji je kako kaže Darko Varga predsjednik nacionalnog odbora za tradicijske i umjetničke obrte Obrtničke komore Republike Hrvatske bio motor u povezivanju obrtnika kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, nepresušan izvor ideja, ali i rješenja.
– Ivan Mirković je bio član Odbora za tradicijske i umjetničke obrte pri Hrvatskoj obrtničkoj komori. On se svojim znanjem i iskustvom koje je proisteklo iz vođenja njegovog obrta VIPs susretao s nizom problema koje tište proizvođače suvenira i sve one koji se bave tradicijskim i umjetničkim obrtima. Posebno zanimanje mu je bilo voditi brigu o svojim članovima iz svoje obrtničke komore brodsko posavske županije, borbeno se zalagao za njih. Bio je vrlo inovativan i borio se za prava kolega obrtnika kroz djelovanje u obrtu, predlagao mnoga rješenja, a da ne govorimo koliko je svim srcem pomagao kolegama obrtnicima, davao im ideje, pa su mnogi zahvaljujući njemu i otvorili svoje obrte. od kojih danas žive. Govorio je da se u Hrvatskoj može, samo ako imaš ideja i voliš to što radiš. Njegova želja za pomaganjem je otkrivala u njemu ne samo pripadnost kulturnog identiteta koji je važan za očuvanje kulturne baštine u Europskoj uniji. Svojim doprinosom nas je itekako zadužio i ostavio nam još mnoge probleme, ali i ideje koje moramo riješiti u ime njega, koji nažalost svojim preranim odlaskom nije stigao realizirati, a nadasve svu tu pozitivnu energiju koju je imao i širio oko sebe dužni smo i dalje i još jače širiti. Jer samo pozitivan čovjek stvara tako lijepa djela kao što je on to radio i njegovi djelatnici u obiteljskom obrtu, oni ogorčeni ne mogu se pokrenuti. Hvala mu od srca u ime svih kolega obrtnika tradicijskih i umjetničkih obrta Republike Hrvatske. Hvala za sve ono što je radio i učinio za dobrobit i razvoj istih, hvala mu na svakom razgovoru, na sudjelovanju u radu pri HOK-u. Hvala mu što nas je okupljao i prenosio svoje znanje. Zbog njega ćemo nastaviti dalje povezivati naše obrtnike kako u Hrvatskoj, tako i u cijelom svijetu. Hvala ti naš dragi Ivane, riječi su ovo koje je uputio Darko Varga, predsjednik Nacionalnog odbora za tradicijske i umjetničke obrte pri Hrvatskoj obrtničkoj komori.
Vjerujemo, zapravo znamo da će njegov VIPS sad raditi još žešće i više jer će imati svog anđela koji će im ideje i boje slati kroz snove
Obitelji izražavamo iskrenu sućut, teško se oprostiti od tebe Ivane. Jako, jako teško. Posljednji ispraćaj, dragog prijatelja je u utorak 23.siječnja u 14,00 sati na Gradskom groblju.
Pozdrav, prijatelju. Đurđa
