U 90. godini umro je Josip Pintarić Puco, slikar, glazbenik i jedan od najvećih novogradiških boema. Umro je čovjek koji je znao živjeti.
Rođen je 19. ožujka 1927. godine u Novoj Gradiški. Izlaže od 1963. godine na kolektivnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i najpoznatijim galerijama svijeta. Njegove slike nalaze se u brojnim galerijama i privatnim zbirkama diljem svijeta.
Slikama se počeo baviti u ranoj mladosti, u tijeku školovanja. Od 1960. godine otpočinje sa slikanjem na staklu, a od 1962. godine koristi se uljanim bojama.
Od prve izložbe u Novoj Gradiški 1963. godine redaju se izložbe u Vukovaru i Vinkovcima do izložbe u Galeriji naivne umjetnosti u Zagrebu 1971. godine, koja Pintariću daje dodatni poticaj i nadahnuće za osebujnost koju postiže u naivnoj umjetnosti. O tome najbolje govore kritike vrsnih poznavatelja te vrste umjetnosti. Pintarić uz brojne izložbe u Hrvatskoj i gradovima bivše Jugoslavije izlaže u svjetskim metropolama i brojnim gradovima diljem svijeta: Milanu, Beču, Munchenu, Bernu, Genevi, Bew Yorku, Victoriji, Australiji i Japanu.
Nezaobilazan dio Pintarićeva života je glazba koja se isprepliće sa slikarstvom i svakodnevnim životom. Autor je niza pjesama koje se najčešće izvode na požeškom festivalu „Zlatne žice“. Neke su poprimile obilježja starogradskih pjesama. Novogradiščanima je najdraža Ulicama Gradiške Nove, svojevrsna gradska himna.
U njegov dom u Maloj dolazili su na nezaboravna druženja poznati novogradiški kulturni djelatnici i prijatelji. Često su se ta druženja znala pretvoriti u Pucina poznata „gibanja“ do prijatelja u Novoj Gradiški i okolnim selima. Znala su potrajati i nekoliko dana.
Znao je reći da je Mala njegovo gnijezdo iz kojeg se daleko ne udaljava. Na more nije išao, jer mu, kako je znao reći, pored Slavonije nikad nije nedostajalo. Slikao je i drugovao sa svojim težacima i težakinjama, njihovim mukama i radostima. Tugovao je za zaboravljenom slavonskom tradicijom i rado se sjećao vremena kada se živjelo teže, ali zadovoljnije. Njegov je dom pored Malčanske šume, bio i atelje i galerija, i mjesto u koje su svraćali Novogradiščani, Malčani i Cerničani. Razgledale su se njegove slike i mogle recitirati kao pjesma, a uz dobro vino i otpjevati.
-Najprije napišem i uglazbim pjesmu, a potom naslikam, sliku – znao je reći.
Zahvaljujući Hrvatskoj glazbenoj uniji i Agenciji novogradiško glazbeno ljeto 2003. godine, predstavljen je njegov slikarski i glazbeni opus. Izdana je jedinstvena zbirka pjesama „Kad šume sanjaju“. Njena osobitost je u tome što su uz pjesme i notni zapisi, a uz njih po jedna od Pintrićevih slika. Sastavni dio zbirke je i CD na kome su njegove najpoznatije pjesme od kojih su neke prihvaćene kao narodna baština.
Iako je doživio duboku zavidan broj godina mladenački duh ga nije nikada napustio. Znao je reći da je živio život u kome nije volio folirante i da mu je takav život sačuvao vitalnost i održao stvaralački duh.
Josip Pintarić Puco nagrađivan je brojnim priznanjima. Dobitnik je i NAGRADE GRADA NOVA GRADIŠKA. Najviše gradsko priznanje dodijeljeno mu je za životno djelo na području glazbene i likovne umjetnosti te za promicanje Grada Nova Gradiška izvan granica Republike Hrvatske.
