Prije 121 godine Svinjar, danas Davor, a sutra će možda već biti Smetlar!
Dana 20. prosinca 1895. odlukom kr. zemaljske vlade Svinjar se od 1. siječnja 1896. godine zove Davor. Tako kaže povijest.
S druge strane budućnost nije sjajna!
Općina Davor je od krasne male Općine sa slavonskim običajima postala Općina za razno – razne svinjarije, koje će u budućnosti osjetiti i ostalih devet Općina novogradiškog kraja, kao i sam Grad Nova Gradiška.
Prije 12 godina vladanja Gazde Đure Anđelkovića, napravljen je plan za zbrinjavanjem i saniranjem divljih odlagališta otpada, u suradnji s Općinom Staro Petrovo Selo. U tom smjeru zamislili su otvaranje jedinstvenog odlagališta otpada “Baćanska” u Općini Davor, na granici s Općinom SPS kod mjesta Štivica. Na to jedinstveno odlagalište otpada bi se po tadašnjem planu odlagalo smeće kućanstava iz Općina Davor, Staro Petrovo Selo i Nova Kapela u budućnosti.
Planovi su brzo modernizirani promjenom vlasti i dolaskom Gazde Davora i Davoraca; sadašnjeg načelnika Đure Anđelkovića. Za vrijeme njegovog dvanaestogodišnjeg Gazdovanja, lokalno odlagalište postaje nacionalno smetlište te tako počinje novo doba za Davorce i ostalih 60 tisuća stanovnika novogradiškog kraja.
Prema planu zbrinjavanja otpada od Grada Varaždina iz 2015. godine, koji je u prilogu, vidljivo je na stranici 12-13, kako se i u kojoj količini planiralo u prvoj fazi dostaviti 35 tisuća tona otpada pod “naš prozor”.
Plan zbrinjavanja otpada Brezje – Ecoina_rujan_2015 (1) (2)
Također je vidljivo i kako se iz 230 kilometara udaljenog Varaždina, planira prihvat otpada od 425 tona po danu i to u vremenu od 07-17 h što je laž, jer se smeće vozi u večernjim satima, pa čak i po noći prema iskazu mještana Davora! Što budi sumnju u legalnost i ispravnost razvrstanosti dovezenog smeća.
Ništa tu sporno ne bi bilo da nije nekoliko krucijalnih stvari.
Prva je stvar ta da je u blizini Rijeka Sava, koja je pol kilometra udaljena od samog smetlišta, a samo odlagalište udaljeno je tek 20 metara od kanala Crnac, koji se crpnim stanicama prepumpava u Rijeku Savu.
Iz samog srca smetlišta izlazi ispust koji se ulijeva u kanal Crnac i tako zagađuje taj kanal direktno, a indirektno u budućnosti i okolna polja koja su trebala biti navodnjavana iz tog kanala kako bi dobili bolji prinos zasađenih kultura. I rijeka Sava prima taj ispust preko crpne stanice direktno, a indirektno kroz samu zemlju.
Slika ispusta u kanal Crnac
Druga i najvažnija stvar je ta što je u Općini Davor smišljeno i izgrađeno, vodocrpilište vode za potrebe cijelog novogradiškog kraja, cca 60 tisuća stanovnika i sadašnjim nazivom nazvano Regionalni vodovod Davor – Nova Gradiška.
Pitanje svih pitanja glasi
Je li normalno da se gradi i isporučuje voda za piće pokraj par kilometara udaljenog smetlišta?
Tko je to pametan osmislio, isti taj Gazda Đuro Anđelković ili netko njemu nadređen?
Smeće se, navodno prima u balama bez ikakve predobrade i kontrole!
Voda za piće i smeće jednostavno ne idu zajedno!
– Priča se sada o nekakvim visokim financijskim dugovima, koje se jedino mogu isplatiti iz takvih loših poslovnih poteza, ali mi se pitamo, zašto to netko prije nije uvidio pa stopirao projekt koji ne ide zajedno ili će u budućnosti štetiti jedan drugome. Bitno je bilo trošiti novce poreznih obveznika, kako bi se pojedine tvrtke nahranile i njihovi pojedini Gazde, a tko će na kraju to platiti novcem ili zdravljem, to nikoga nije zanimalo.
Bolje je da sve bankrotira, nego da svi obolimo od raka limfoma i ostalih zloćudnih bolesti koje su u našoj županiji u stalnom rastu.
Uložena je ogromna “lova” koju je teško opravdati, samo iz razloga kako bi se što više gradilišta otvorilo i onda od toga tezgarilo, bez istinite studije opravdanosti i isplativosti, a kamoli potrebama lokalnog društva!
Umjesto 28 milijuna kuna, ugovorili samo 12 milijuna kuna za smeće!?
Grad Varaždin je ponudio 800 kn po toni, koju je Općina odbila, te je tako mogla isplatiti sav dug i zatvoriti smetlište s 35 tisuća tona otpada. Međutim posrednim vezama je uglavljena tvrtka koja je općini prodavala po cca 350 kn po toni i dodatno naštetila Davorcima ekonomski, a najviše ekološki. Čistom računicom se dobije kako je općina direktnom pogodbom s Gradom Varaždinom mogla uprihodovati 28 milijuna kuna, a uprihodovala je možda 12 milijuna kuna.
Kažu, neka institucije rade svoj posao, istina, gdje su sada te institucije, izgleda za istom trpezom!
Naravno, ako ovo ne smeta Davorcima i novogradiškom kraju, predlažemo da se krene s projektom nuklearne elektrane, jer nama ništa ne smeta očito!
Autor: Željko Siladi
no images were found
