Hrvatski autoklub objavio je rezultate istraživanja sigurnosti djece u prometu. Istraživanje su sufinancirali HAK i Svjetska automobilistička federacija (FIA), a provela ga je agencija GfK, piše hak.
U razgovorima s roditeljima i anketom o sigurnosti djece u prometu (ukupno su sudjelovala 243 roditelja) pokušava se otkriti što roditelje najviše brine kod odlaska djece u školu – naravno iz perspektive sigurnosti u prometu.
Na predstavljanju rezultata istraživanja bili su nazočni i predstavnici MUP-a, Ureda pravobraniteljice za djecu te UNICEF-a.
Radi što kvalitetnijeg uvida u trenutačnu situaciju sigurnosti djece u prometu (posebno na putu do škole i u blizini škole), istraživanje se sastojalo od dva dijela: razgovor s roditeljima djece i anketa o sigurnosti djece u prometu. Razgovor s roditeljima djece koja pohađaju niže razrede osnovne škole vođen je on line grupnom diskusijom, radi uvida osobito u probleme i ruralnih i urbanih područja. Na on line diskusiju mogli su se uključiti samo pozvani sudionici.
Rezultati pokazuju da je roditeljima sigurnost u prometu njihove djece visoko na listi prioriteta. Roditelji su potencijalne probleme s kojima se djeca susreću rangirali s obzirom na to koliko su im važni. U odnosu na procjenjivane faktore, sigurnost djece u prometu nalazi se na visokom drugome mjestu i procijenjena je važnijom od bullynga u školi, obiteljske harmonije ili stručnosti profesora.
Koliko je ova tema važna pokazuje i podatak da četvrtina roditelja (24%) procjenjuje da je sigurnost djece u prometu najvažnija u usporedbi s ostalim faktorima, a 35% roditelja rangiralo je važnost sigurnosti na drugo mjesto (nakon bolesti djeteta). Naravno, ovako procijenjena važnost može se promatrati samo u odnosu na ostale faktore procjene.
Roditelji su se izjasnili i o načinu na koji djeca idu u školu. Činjenica da većina djece ide sama pješice u školu, često je rezultat toga što se roditelji nisu mogli organizirati drugačije. Odlazak djece pješice u školu, bez pratnje, ne smatraju dovoljno sigurnim.
– Put do škole traje 7-8 minuta pješice. Na različite načine pokušavamo omogućiti da odvezemo dijete autom. Ako ide pješice, ima jednu ulicu koja nema pločnika, koja je dosta prometna i mora dobro paziti na promet- rekao je roditelj iz Zagreba.
Djeca koja idu u niže razrede osnovne škole najčešće u školu idu pješice, bez pratnje. Donekle se razlikuju načini odlaska u školu ovisno o tome živi li dijete u urbanom ili ruralnom području. Djeca koja žive u ruralnim područjima češće nego djeca iz urbanih područja u školu odlaze prijevoznim sredstvom (automobilom ili autobusom), dok djeca iz urbanih područja češće idu pješice (s pratnjom ili bez).
– Dijete mi najčešće ide pješke u školu. Prelazi samo jedno raskrižje, no problem je taj što se radi o prometnoj ulici. Unatoč ležećim policajcima i ponekad jutarnjoj školskoj patroli, nerijetko vozači ne staju kako bi propustili djecu– napisala je u grupnoj on line diskusiji majka djeteta iz Zagreba.
Istraživanje pokazuje da 28% roditelja ponekad i 16% najčešće prate dijete na putu do škole i natrag, a osnovni razlog je upravo promet. Do škole autobusom ide 12% djece (mnogo češće djeca iz ruralnih područja), a 40% njihovih roditelja smatra da autobusne stanice nisu dovoljno sigurne.
Svaki četvrti roditelj smatra kako njegovo dijete nije sigurno u prometu u okolici škole i svaki treći smatra kako nije sigurno u cestovnom prometu općenito.
U urbanim dijelovima, a posebno u Zagrebu, postotak roditelja koji promet u okolici škole ne smatraju sigurnim je još i viši. Osim toga, pokazalo se da su za sigurnost djece u cestovnom prometu zabrinutije majke i mlađi roditelji (do 29 godina).
– Problemi se događaju svakodnevno. U mojem mjestu škola je na najprometnijoj ulici i djeca u 99% slučajeva moraju ići preko zebre. Hvala bogu da je ima, ali zna se dogoditi da vozač ‘nije primijetio’ dijete, vjerojatno jer je malo ili je njegova brzina neprilagođena. Bilo je predloženo da se stave ležeći policajci ili slično, ali bez uspjeha. Zasad – rekao je roditelj iz Trnovca Bartolovečkog.
Roditelji su odgovarali i na nekoliko pitanja o ostalim sudionicima u prometu, o onome što vide kad svoju djecu vode u školu. Roditelji nisu procjenjivali svoje ponašanje, nego ponašanje ostalih vozača u blizini škole i koliko učestalo se određene situacije događaju. Generalno, pozitivni su primjeri učestaliji od negativnih, ali s druge strane, učestalost negativnih primjera je previsoka da bismo trenutačnu situaciju mogli smatrati zadovoljavajućom.
Najveći problem je korištenje mobilnih uređaja tijekom vožnje (55 posto roditelja vidjelo je druge vozače da koriste mobitele blizu škola), a nakon toga pušenje cigareta u vožnji (39 posto). Zabrinjavajuće visok postotak roditelja (30%) često ili svakodnevno prisustvuju situaciji nepropisnog izlaska djeteta iz automobila (npr. na stranu prometnice).
Sljedeća informacija je loša, odnosno pokazuje da i s roditeljima treba raditi na informiranosti i podizanju svijesti o sigurnosti u prometu jer se pravila teško pridržavati ako niste upoznati s njima. Naime, samo 24% roditelja zna kad djeca moraju koristiti autosjedalicu i sjediti na stražnjim sjedalima (a to su sva djeca koja su niža od 135 centimetara, neovisno o dobi).
Oko 6% roditelja je navelo da se u blizini škole (u posljednje dvije godine) dogodila prometna nesreća s teškim posljedicama. U većini škola (9 od 10) održana je edukacija za djecu o sigurnosti u prometu. Šest od desetero djece koriste sigurnosnu opremu (reflektirajuće prsluke, reflektirajuće detalje na torbi ili na odjeći).
Tek u malom broju škola postoji Školska prometna patrola (češće u urbanim dijelovima) ili je održana edukacija za roditelje (češće u ruralnim dijelovima). Također, roditelji u golemom postotku podržavaju veći angažman policije u blizini škola (grafički prikaz u privitku).
Roditelji su prepoznali i ulogu HAK-a u prometnoj preventivi. Na ponuđene odgovore uz pitanje o institucijama odgovornim za sigurnost djece u prometu, roditelji su odgovorili da uglavnom ulažu napor ili spomenuli obrazovne institucije, poput vrtića i škola (77%), prometnu policiju (70%) te na trećemu mjestu HAK (46%), a iza su gradske i lokalne vlasti (39%), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (37%) te Vlada RH (14%).
Ovo istraživanje pokazuje da je sigurnost djece u prometu daleko od idealne i da se na njoj još mnogo mora raditi. Uostalom, 2014. u Hrvatskoj je na cestama poginulo osmero djece – od toga četvero kao putnici u automobilima. Uoči nove školske godine ovo je ozbiljno upozorenje svima da moraju biti oprezni i paziti na djecu u prometu.
Najviše se to odnosi na vozače koji su tijelom u automobilu, a duhom negdje drugdje, razgovaraju mobitelima, šalju poruke, tipkaju i traže nešto na infotainment sustavima u automobilima, puše cigarete…
U takvim okolnostima i na opasnim prometnicama na roditeljima je još veća odgovornost da pravilno voze svoju djecu u automobilima ili, ako idu pješice, da djecu uče pravilnom ponašanju, odnosno prelasku ceste, praćenju semafora i prelasku ceste na pješačkim prijelazima. Neovisno o infrastrukturi koja okružuje škole i za koju ćemo se uvijek zalagati da bude bolja, vozači i roditelji su ključni u podizanju sigurnosti djece na još viši nivo.
FOTO: Ebrod
