Na poziv mještana ne hrvatske nacionalnosti, jučer, ekipa radija Nova Gradiška, na čelu s glavnom urednicom, Đurđom Aleksić Siladi, obišla je poplavljena mjesta Općine Dragalić kako bi ‘na terenu’ uvjerila se jesu li njihovi navodi – o diskriminaciji po osnovu nacionalne pripadnosti – točne ili ne. Je li istina da, nakon poplava u tom području, općinski načelnik Zvonimir Karlik (HSS) nije organizirao dostavu pitke vode Srbima i Romima, kao što je to učinio za Hrvate?
Što je ekipa Radija Nova Gradiška zabilježila, pročitajte na njihovu portalu, a mi tek donosimo izjavu općinskog načelnika.
– Dobar dan gospodine Karlik, Jerko Zovak je moje ime, zovem vas kao novinar SBplusa, možemo li dobiti vašu izjavu…
– Ne može! – bio je kratak, jasan i odrješit dragalićki općinski načelnik i spustio slušalicu.
Istog časa, kroz glavu prostrujala mi je slika iz listopada 1991. kako, dva kilometra ispred naših položaja na bojištu, sam, iz pravca Viske Grede, pužem kroz kukuruze u pravcu nadvožnjaka u Dragaliću, kako bih utvrdio odakle nas tuku srpska Teritorijalna obrana, JNA i četnici.
Naime, tadašnji zapovjednik 108. brigade ZNG, Josip Zvirotić, došao je na zapovjedno mjesto 3. satnije, treće bojne u Visoku Gredu te, u razgovoru sa zapovjednikom Josipom Žgelom, zatražio neka netko ode ispred naših linija i locira vatreni položaj njihovog topništva.
Budući je nastao tajac (‘Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše…’) kazao sam tada: “Ja ću. Međutim, ako poginem reći ćete mojim sinovima kako sam poginuo u borbi, a ako ostanem živ – jebat ću majku prvom koji bude kazao kako sam ‘komunjara’ kojem se ne smije vjerovati.
Po povratku s izviđanja (iako sam bio zapovjednik pješačkog voda, a ne izviđač), ne govoreći dakako o strahovima koje sam to poslijepodne i večer proživljavao, referirao sam Zvirotiću i Žgeli gdje su neprijateljski položaji, a sutradan, s još jednim “junakom” kao što sam i sam bio, Pavom Valićem, opet sam otišao oko dva kilometra ispred crte, koju su držali borci ZNG-a, kako bih navodio vatru našeg topništva na vatreni položaj neprijatelja.
Da sam tada mislio kako će dvadeset i tri godine kasnije, umjesto nekog velikosrpskog kurvinog sina tim prostorima upravljati naš čovjek a la Zvonimir Karlik, vjerojatno ne bih puzao tamošnjim kukuruzima i mislio na slobodu sinova (kako bih potisnuo strah), nego bih zajedno s njima i ženom otišao put Münchena. Naime, tečno govorim njemački, jer sam tamo godinama radio.
Na sreću, tada sam mislio kako se borim za slobodnu, nezavisnu, demokratsku, socijalno osjetljivu, pravnu… državu, u kojoj će ljudi biti vrednovani prema svojim manama i vrlinama, a ne prema vjerskoj, nacionalnoj, političkoj, klasnoj … pripadnosti.
Ta vjera u svima nama potisnula je strah za vlastiti život. Mislili smo kako su ciljevi naše borbe vredniji od naših života.
Zbog toga, sve dok smo mi živi, nema tog kurvinog sina koji će svojim prljavim postupcima zasjeniti čistoću naše borbe, a da mi njegove postupke ne imenujemo onim što oni u stvari jesu – političko smeće.
Autor: Jerko Zovak/sbplus.hr
