U četvrtak 2. veljače 2023. godine u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu u 71. godini života i 46. godini svećeništva preminuo je vlč Ivan Damjanović, rodom iz Vrbove.
Pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski predvodio je u ponedjeljak 6. veljače u Župi sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci misu zadušnicu za pokojnog svećenika, a sprovodni obredi održani su u utorak, 7. veljače na mjesnom groblju u Vrbovi, rodnom selu vlč Damjanovića.
Vodio ih je Damir Ocvirk, upravitelj župe sv Josipa sa zagrebačke Trešnjevke, na području koje je Damjanović boravio kao umirovljeni svećenik. U obredima je sudjelovao i Robert Kupčak, kao izaslanik požeškog biskupa Antuna Škvorčevića te vrbovački i štivički župnik, Valent Furjan.
Na sprovod je stiglo i pedesetak vjernika iz župe Kašina sa župnikom, Josipom Senjanom koji je zahvalio pokojnom svećeniku Damjanoviću na svemu što je činio u Kašini kroz 19 godina i na brizi za izbjeglice koje su došle na područje župe, zahvalio je na pažnji koju je Damjanović posvetio njemu, kao bogoslovu i na pripremi njegove mlade mise. Bio je na sprovodu i bogoslov iz ove župe, Ivan Brkić, kojega je Damjanović krstio, zatim župnik Mato Šarić iz Zrinskog Topolovca, gdje je Damjanović bio u službi 10 godina i drugi svećenici iz župa u kojima je Damjanović službovao.
Okupili su se na groblju u Vrbovi i svećenici rodom iz Vrbove: Mijo Lasović, župnik u Skenderovcima, Josip Homjak, župnik u Virovitici, Željko Volarić, župnik u Požeškim Sesvetama, Stjepan Đurić, umirovljeni svećenik rodom iz Vrbove, zatim svećenici Požeške biskupije: Jozo Zorić, Josip Krpeljević, Ivan Nikolić, Josip Klarić, Vicko Obradović, potom umirovljeni svećenici ove biskupije: Tomo Mrnjec, Antun Capan i Antun Prpić i drugi svećenici rodom iz ovog kraja te brojni vjernici vrbovačke župe koji su Damjanovića poznavali i pamtili kao skromnog i plemenitog čovjeka.
Misu zadušnicu u vrbovačkoj crkvi sv Jurja mučenika služio je Damir Ocvirk, župnik župe sv Josipa na Trešnjevci. Zahvalio je, među ostalim, pokojniku na svećeničkom služenju u župama u koje je bio poslan i među vjernicima, kojima je rado bio na raspolaganju, od dijeljenja svetih sakramenata do razgovora i duhovne podrške. Štolu, svećenički simbol, koji se uz preminulog svećenika stavlja kod pogreba, dobio je bogoslov Brkić, da ga sjeća na župnika Damjanovića, koji ga je krstio, ali i kao podsjetnik Brkiću na put koji je i sam izabrao – služiti Bogu i čovjeku kroz svećeničko zvanje.
Pozvao je Ocvirk vjernike, nazočne misi zadušnici, neka mole za duhovna zvanja, jer uvijek, kad jedan svećenik ode, ostaje praznina. Mladi, koji će odgovoriti na Božji poziv, kao i živi, aktivni svećenici, redovnici i redovnice, toliko su potrebni našem narodu.
Vlč. Ivan Damjanović rođen je 2. srpnja 1952. u Vrbovi, u Župi sv. Jurja mučenika, od oca Mije i majke Milke, r. Čevizović. Kršten je iste godine u Starom Petrovom Selu, a sakrament potvrde primio je u rodnoj župi. Nakon osnovne škole stupio je u Dječačko sjemenište na Šalati te upisao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Vojni rok služio je u Celju i u Mariboru. Završio je Katolički bogoslovni fakultet, a za svećenika je zaređen 26. lipnja 1977. po rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića.
Prvu službu kao župni vikar obavljao je u Župi sv. Blaža u Zagrebu. Potom je imenovan župnim vikarom u Župi Svetoga Križa u Sisku, a nakon toga preuzeo je službu upravitelja Župe sv. Mihaela arkanđela u Zrinskom Topolovcu, gdje je bio deset godina,.
Bio je zatim upravitelj Župe sv. Petra i Pavla u Kašini i i bilježnik Vugrovečkog dekanata. U službi župnika Župe Majke Božje Fatimske u Lukavcu dočekao je mirovinu, a onda je nastanjen na području Župe sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci. Svi koji su ga poznavali i surađivali s njim, pamtit će ga kao jednostavnog, pristupačnog i skromnog svećenika.
Višnja Mikić
