To što ovdašnja represivna državna tijela, ponekad, blagonaklono se odnose prema prekršiteljima zakona, ne znači da kršenja zakona nije bilo. Tek, to znači da je kontaminiran čak i dio sustava koji bi društvo od kriminala dekontaminirati trebao.To što je Bigivić, trenutno, u zavjetrini vlasti ne znači da će ta i takva vlast trajati dovijeka. Naime, ‘ničija do zore gorjela nije’.
I dok su svi upućeni očekivali imenovanje najpopularnije članice Mosta, Ružice Vukovac, na funkciju ministrice, a potom, barem, državne tajnice u ministarstvu poljoprivrede – u kojem bi ta Slavonka rado pomaknula koji kamenčić u korist onih što ne špekuliraju s poticajima, nego proizvode ‘dodane vrijednosti’ – iz Mostove obitelji, za državnog tajnika u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, 16. veljače, imenovan je donedavni HDZ-ovac i takav novogradiški gradonačelnik, Željko Bigović.
Nakon što smo, u čudu, prekrstili se ‘lijevom i desnom’ te pokušali saznati kako je to moguće, utvrdili smo da su, zaista, ‘čudni putevi Gospodnji’. Pogotovo ako u njima svoje prste ima glavni Mostov ideolog, katolički mistik, Ivica Relković, porijeklom iz sela Davor, bezmalo, Bigivićev susjed i, navodno, dugogodišnji poznanik.
Tko je Ivica Relković?
Vrhbosanska nadbiskupija, u svom glasilu Katolički tjednik, za Relkovića piše: “Rođen je 1. listopada 1964. godine… Djelovao je kao tajnik ‘Pokreta krunice za obraćenje i mir’, katoličkog molitvenog pokreta ‘Milijun krunica za Svetog Oca’. Jedan je od inicijatora i utemeljitelja ‘Udruge Radio Marija’, prve radijske postaje specijalizirane za vjerski program u Hrvatskoj, a od 1998. do 2000. bio je i v. d. glavnog urednika Radio Marije. Bio je i stalni kolumnist Katoličkog tjednika. Autor je više knjiga iz različitih područja: ‘Savle, Sale, zašto me progoniš?’, ‘Jesu li katolici zlikovci?’, ‘Zagreb – Međugorje, 113 dana tamnice’…
Relković, više od 20 godina, ima iskustva u osnivanju niza udruga građanskih i političkih inicijativa. Bio je utemeljitelj i predsjednik Obiteljske stranke, koja se, između ostalog, zalagala za zabranu potpomognute oplodnje, kao i udruge Glas roditelja za djecu (GROZD) koja se žestoko borila protiv građanskog odgoja u školama. Uz Željku Markić i Ladislava Ilčića, 2010. osnivao je Hrvatski rast (Hrast), odakle je također otišao zbog neslaganja s vodstvom.
Tportal je 9. ožujka 2016. izvijestio kako će Relković postati savjetnik lidera Mosta i potpredsjednika hrvatske Vlade, Bože Petrova, i to za unutarnju i vanjsku politiku, a 15. svibnja iste godine, Večernji list pisao je da Relković prestaje obnašati ulogu specijalnog savjetnika potpredsjednika Vlade Bože Petrova te da se povlači na ‘početni položaj’, u Most”. “Nema te plaće ili honorara koji je uteg za napuštanje ‘fotelje’ ako stvari ne idu kako treba”, tvrdio je tada Relković.
Pola godine kasnije, 16. studenog 2016., dnevnik.hr donio je informaciju kako siva eminencija Mosta, teolog Ivica Relković, postaje posebni savjetnik za poslove unutarnje politike Mostovog ministra uprave i potpredsjednika Vlade, Ivana Kovačića, za mjesečnu naknadu od devet tisuća kuna neto.
Pokroviteljstvo koje će na kraju skupo biti
Taj i tako ugledan čovjek, Ivica Relković, iz političkog auta – u koji ga je smjestila njegova vlastita stranke – izvukao je najvećeg ovdašnjeg političkog nametljivca, Željka Bigovića, i katapultirao ga u sam vrh hrvatske politike, za državnog tajnika.
Sukladno dosadašnjim sredstvima kojima je Bigović bio spreman služiti se kako bi dočepao se neke od političkih fotelja, bez sumnje, u ovom slučaju, ‘starom prijatelju’ predstavio se žrtvom ‘zločinačke organizacije’. Kojoj je i sam pripadao četvrt stoljeća.
Vjerojatno, Relkoviću niti na kraj pameti nije bilo da bi HDZ želio riješiti se ‘mangupa iz vlastitih redova’ koji im ruši politički ugled u društvu. Niti na kraj pameti nije mu bilo da bi iz stranke tjerali čovjeka koji svojim postupcima kompromitira čak i HDZ. Očito, Relković je držao kako, politički, nije moguće biti gori od HDZ-a.
Međutim, Relković se grdno prevario. Ako nije svjesno odlučio tog i, upravo takvog, Bigovića proglasiti oglednim primjerom člana Mosta i političarom za najodgovornije funkcije u društvu. Ako nije odlučio svekolikoj političkoj javnosti poručiti: ono što nije dobro niti za HDZ, dobro je za Most. Ono čega se HDZ stidi, time se Most ponosi.
Oni koji su pratili sadržaje SBplus-a, blagovremeno su bili informirani o najvažnijim marifetlucima zbog kojih je HDZ smijenio Bigovića s funkcije gradonačelnika Nove Gradiške, distancirajući se od forme i sadržaja njegova načina upravljanja Gradom. One pak koji povremeno svrate na ovaj portal, a posebno one koji za šefove Mosta rade press cliping, podsjetit ću na neke od političkih bisera i suspektnih poslovnih odluka nove Mostove perjanice, Željka Bigovića.
Bigović je plagirao formu i sadržaj Vukovićeve politike
Odmah po preuzimanju gradske uprave, Bigović je svima dao na znanje kako namjerava nastaviti s realizacijom projekata koje je osmislio i započeo provoditi njegov prethodnik, Josip Vuković (SDP). Čovjek koji, s jedne strane, nije završio na optuženičkoj klupi zbog blagonaklonosti dijela ovdašnjeg pravosuđa, a s druge strane, tijekom četverogodišnjeg mandata saborskog zastupnika, nije progovorio niti jedne jedine riječi i, na taj način, predstavio se kao najbeskrupulozniji politički uhljeb i društveni parazit.
Pored pogubnosti očuvanja Vukovićeva projekta ‘Drvne industrije Nova Gradiška’ (DING), na primjer, Bigović je preuzeo i Vukovićev stil upravljanja ljudima – boljševički autokratizam.
Zbog suspektnog sudjelovanja u upravljanju DING-om, naslijeđenu štetu od 22 milijuna kuna koju je gradu nanio Vuković, Bigović je uvećao za 2,7 milijuna kuna, nastavljajući gradskim novcem financirati, ustvari, dvije pohlepne privatne tvrtke.
Napisati kako je neko privatno trgovačko društvo pohlepno te da pljačka gradske tvrtke i sam Grad – a sve uz blagoslov gradonačelnika Josipa Vukovića i, potom na isti način, gradonačelnika Željka Bigovića – bila bi kleveta, kad to ne bi tvrdilo gradsko vijeće Nove Gradiške. Dapače, kad Gradska vijeća Nove Gradiške ne bi, u dva saziva, podnosili kaznene prijave Općinskom državnom odvjetništvu zbog načina na koji su gradonačelnici upravljali gradskom imovinom.
To što ovdašnja represivna državna tijela, ponekad, blagonaklono se odnose prema prekršiteljima zakona, ne znači da kršenja zakona nije bilo. Tek, to znači da je kontaminiran čak i dio sustava koji bi društvo od kriminala dekontaminirati trebao.To što je Bigivić, trenutno, u zavjetrini vlasti ne znači da će ta i takva vlast trajati dovijeka. Naime, ‘ničija do zore gorjela nije’.
A kako je Bigović gradski novac transferirao DING-u pojasnio je sam na sjednici Gradskog vijeća Nove Gradiške – što smo zabilježili u audio zapisu kojeg donosimo u nastavku.
Autor: SB Plus, Jerko Zovak
