Po prvi puta svjetsko nogometno prvenstvo održava se na Bliskom Istoku – u Qataru. Ovo je 22. po redu prvenstvo, a drugo koje se održava na azijskom kontinentu, te i prvo u arapskom svijetu.
Do sada smo uvijek navijali krajem proljeća i početkom ljeta. Tako da je ovo natjecanje još po nećemo drugačije – prvi puta se odvija u zimskom periodu godine. Zimskom barem za nas koji živimo u pojasu četiri godišnja doba.
Ne znam koliko vam je poznat moderan arapski svijet, no ono čime se vode i što im je zajedničko jest biti korak ispred svega i svih na kugli zemaljskoj. Stoga ne čudi podatak da će ovo biti najskuplje nogometno prvenstvo ikada. Po pisanjima medija procjena je da će ova „sportska priredba“ koštati i do visine svih 21 održanih mundijala do sada.
Čisto za usporedbu, organizacija posljednjeg prvenstva u Rusiji koštala je oko 15 milijardi dolara, dok bi ovo prvenstvo koštalo do 200 milijardi dolara.
Ekipo, jesmo li fulali fudbal? Da vidimo što to toliko košta?
Prije no što nabrojim u što je sve investirano, zaista želim vjerovati da su neke naše tvrtke ponudile neke od usluga.
Investirano je u: podzemne željeznice, međunarodni aerodrom, oko 100 novih hotela, u nove prometnice i nove zabavne parkove. Jednoj riječju definitivno se ulagalo u infrastrukturu.
Jeste li kada čuli za pojam soft power? Ako niste stavila sam vam link na pojam da pročitate. Ono na što (između ostalog) katarci ciljaju (tako navode mediji) jest obrana i sigurnost.
Ima i kvaka 22. A to je da Katar leži na bogatim nalazištima plina.
Zapravo nije upitno investirati – već im je ovo natjecanje došlo ko’ kec na desetku jer imaju razlog, misiju, viziju i svrhu satkanu u projekt kojeg sua nazvali „Qatar National Vision 2030“.
Iz te perspektive mi sa skoro 4 milijuna ljudi i katar s 2,8 milijuna ljudi, nismo baš zanimljivi na svjetskoj mapi. Možda za provesti godišnji odmor, uživati u ljepotama prirode i dosta zdravo se (još uvijek) hraniti.
No, ovo sve gore spomenuto je samo jedna strana medalje.
Bit će prilike i za komentiranje druge strane.